Neprijavljeni radnici u BiH: Osjećamo se kao moderni robovi sa fakultetskom diplomom

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Porezna uprava Federacije BiH u zadnjoj godini pronašla je preko tisuću tvrtki koje posluju bez odobrenja i nelegalno zapošljavaju više od 2.200 radnika, što, kako navode, proizvodi gubitke u proračunu od više stotina milijuna konvertibilnih maraka.

Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH (FBiH), u akcijama provedenim od rujna prošle godine kontrolirane su ukupno 6.203 tvrtke i utvrđeno je da njih 1.002, odnosno 17 posto, nisu imale odobrenje i poslovale su u zoni sive ekonomije. U tim kontrolama, kako navode, zatečeno je 2.218 radnika koji nisu bili prijavljeni i za koje nisu uopće uplaćivani doprinosi, piše Birn.

Takvo stanje dovodi do milijunskih gubitaka u proračunu, ističu u Poreznoj upravi FBiH te dodaju da bi smanjenje sive ekonomije za samo jedan posto dovelo do povećanja bruto društvenog proizvoda (BDP) godišnje u FBiH za oko 187 milijuna konvertibilnih maraka (KM).

Neprijavljeni radnici

Prema podacima Svjetske banke i drugih organizacija, procjenjuje se da se siva ekonomija u BiH, odnosno rad bez prijavljivanja, kreće u iznosu od oko 30 posto BDP-a, a prethodnih godina se procjenjivalo da je bila i dosta veća.

Radnici koji nisu prijavljeni a koji su pristali govoriti za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pod uvjetom zaštite identiteta, tvrde da se osjećaju kao “moderni robovi”, ali da ne smiju da se bune iz straha da ne izgube posao.

“Osjećam se kao moderna vrsta roba, s fakultetskom diplomom, s obzirom da nemam niti jedno ljudsko ili profesionalno pravo. Nemam pravo na liječenje, mirovinu… To je život na kratke staze, bez mogućnosti da se planira bilo što”, kaže jedan od njih.

S druge strane, poslodavci navode da su porezi na plaće u BiH mnogo veći nego u drugim zemljama u Europi, te da je teško ekonomski izdržati plaćanje doprinosa svim radnicima.

Kršenja ljudskih prava

Tridesetdvogodišnja Sarajka je dvije i pol godine radila u tvrtki u tekstilnoj industriji u BiH. Kaže da je radila po ugovoru o radu, ali da njena primanja po ugovoru nisu odgovarala onome što je u stvarnosti dobivala.

''Oko 300 KM sam dobivala na račun i toliko je stajalo u ugovoru da mi je plaća. Ostatak – u prvom periodu do 950, a kasnije do 1.200 KM – bih dobila ‘na ruke’'', prisjeća se ona.

Tijekom 30 mjeseci, koliko je bila zaposlena, radila je smjene od 7:30 do 17:00, kao i svaku drugu subotu. Plaća, kako kaže, nije bila redovita, a nakon prekida ugovora tvrtka joj je i ostala dužna.

''U tvrtki smo imali trudnicu koja se nije mogla otići poroditi jer nije bila prijavljena. Kolege iz pravne službe su molile na šalterima Zavoda za zdravstveno osiguranje da je prijavimo na dan, da bi je primili u bolnicu na porod. Naravno, Zavod ima svoja pravila…'', prisjeća se ona.

Slične probleme ima i tridesetčetverogodišnji Sarajlija koji je zaposlen od 2002. godine, kada je i diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, ali do danas nema nijednog dana radnog staža.

''To je život na kratke staze, bez mogućnosti da se planira bilo šta… Ne mogu zamisliti da kupim nešto skuplje jer ne mogu podići kredit. O vlastitom stanu da ne govorim, tako da ne mislim ni o ženidbi. Samo se molim da ne slomim ruku'', kaže on.

U Poreznoj upravi FBiH tvrde da je siva ekonomija posljedica korupcije, loših zakonskih rješenja ili poreznih osnovica, kao i neadekvatnih i sporih sankcija.

“Prema trenutnoj situaciji, kaznena politika je takva da je više isplativo da se plate kazne za neprijavljivanje radnika nego da se posluje u zakonskim okvirima. Kako ne postoji pouzdana statistika koliko se ekonomskih aktivnosti u BiH odvija u neformalnim tokovima, ni mi ne možemo dati neke konkretnije procjene'', kažu u Poreznoj upravi FBiH.

Problem visokih nameta

U Udruženju poslodavaca FBiH navode kako su tvrtke preopterećene nametima, s obzirom da se veliki broj njih koristi za ''ispravljanje proračunskih deficita''.

“Postoji oko 400 do 500 parafiskalnih nameta koji su definirani kroz desetine zakona na nivou BiH, FBiH, na županijskim i općinskim nivoima, kojima se reguliraju razni nameti… Svim tim nametima, u ovisno od županija ili općina, poslodavci moraju isplatiti čak 90 feninga na jednu isplaćenu marku plaće. To za posljedicu ima da poslodavac plaća mnogo, a radnik prima malo'', objašnjavaju u Udruženju poslodavaca FBiH.

Oni dodaju da preveliki nameti za vode, šume, požare, prirodne nesreće, ceste, frekvencije, kontrolu namirnica, izdavanje rješenja, korištenje zemljišta, isticanje reklama, uređenje građevinskog zemljišta, te takse na isticanje tvrtke i slično, izravno utiču na broj zaposlenih u kompanijama, a time i na opći nivo zaposlenosti.

Posljednjih godina, kako navode iz Udruženja poslodavaca, predložen je niz mjera koje vlasti trebaju poduzeti za rasterećenje privrede, kao što su smanjenje parafiskalnih nameta, ukidanje članarine turističkim zajednicama, smanjenje administrativnih i sudskih taksi, ukidanje više članarina za privredne komore, ukidanje obaveze notarske ovjere akata za pravna lica.

Vlasnik jedne tvrtke u Kantonu Sarajevo kaže za BIRN BiH da povremeno zaposlenicima daje dio plaće u kovertama, bez plaćanja doprinosa, te pojašnjava da je na to primoran zbog velikih nameta.

''Jednostavno nemam izbora. Ne mogu dobre ljude zadržati minimalnim plaćama, a ne mogu izdvojiti dovoljno da ih prijavim na puni iznos'', kaže on.

Porezi na plaće u BiH iznose i do 69 posto, dok su u Francuskoj oko 47 posto, Njemačkoj 45 posto, a u Austriji, Italiji, Mađarskoj oko 40 posto. Ispod 30 posto su nameti na plaće radnika u Velikoj Britaniji, Islandu i Švicarskoj.