Njemačka sve atraktivnija za građevince iz BiH

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Svako bi se iznenadio kada bi tijekom posjete novoizgrađenom objektu Međunarodnog aerodroma u Münchenu čuo kako jedan dio radnika u međusobnoj komunikaciji govori jezicima koji se koriste u BiH.

No, oni su tek dio velikog tima, piše DW, angažiranog na izgradnji ovog kompleksnog zdanja, koje ima za cilj da na godišnjem nivou proširi kapacitet aerodroma za 11 milijuna putnika. Ovdje prisutni stručnjaci i radnici iz BiH uposlenici su sarajevske firme MMC d.o.o., koja, pored Sarajeva, posjeduje svoje ogranke u Münchenu i Ljubljani. 'Firma MMC' izvodi instalaterske radove grijanja, hlađenja i sustava ventilacije.

''Mi smo osam godina na njemačkom tržištu i do sada smo radili na objektima ADAC-a u Münchenu, RLT televizije u Kölnu, sjedištu Audia, Sky Towera u Münchenu i brojnim drugim na kojima smo stekli dobre reference i na osnovu kojih smo dobili i ovaj kompleksni zadatak'', ističe Nedžad Islamagić, koordinator na gradilištu u Münchenu.

Ogorčeni situacijom i nedostatkom perspektive u BiH

I sam Nedžad Islamagić je prije nešto više od godinu dana iz BiH došao u München. On je, nakon višegodišnjeg menadžerskog iskustva u mikrokreditnom sektoru, a kasnije i poduzetničkog projekta u turističkoj branši, kako kaže, digao ruke od BiH i zahvaljujući obiteljskim vezama došao u Njemačku.

''Zadovoljan sam uvjetima na poslu i primanjima. Cilj mi je da dovedem i ostatak obitelji u München'', kaže on. Krajem siječnja ove godine se ovom timu priključio i mladi inženjer strojarstva Ensad Omerbegović.

''U listopadu prošle godine sam diplomirao na Odsjeku energetike Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Na birou sam bio mjesec i po. Igrom slučaja sam, zahvaljujući poznanicima, uspio doći do ovog posla. Ja sam očekivao da ću raditi u BiH, ali znate kako to ide kod nas, ako vam je otac inženjer u nekoj firmi, to znači da će te i vi raditi u istoj firmi. Tako to ide'', kaže on.

Isto mišljenje ima i Ferid Pajkić iz Ključa, koji je na Univerzitetu u Bihaću stekao zvanje inženjera strojarstva. On je pak, nakon okončanja studija, a ne mogavši naći posao u struci, radio u mikrokeditnom sektoru, a potom je četiri godine bio bez posla.

''Prijavljivao sam se na brojne natječaje, ali uzalud. Ja nisam imao tetka ili kuma na političkim pozicijama da mi pomogne da nađem posao, a zahvaljujući prijateljima sam došao do ovog angažmana. Nije mi bilo teško krenuti, jer je u zemlji bez perspektive teško živjeti i čovjek mora krenuti, da tako kažem, za životom'', ističe Pajkić.

Žele ostati u Njemačkoj

Svi oni su u Njemačku došli zahvaljujući detašmanu, odnosno, činjenici da firma koja ih je angažirala, iako joj je sjedište u Sarajevu, ima svoj ogranak u Njemačkoj. Zadovoljni su zbog toga što im se ukazala prilika da, kako reče Ferid Pajkić, mogu živjeti od svog rada.

Ensadu nije bilo jednostavno otići od kuće. Nedostaje mu obitelj, ali mu, kaže, uz dobro društvo na gradilištu i susretljive kolege, sve to puno lakše pada. Njemu, kao mladom stručnjaku, ne smeta ni to što je angažiran kao predradnik, jer je, kako ističe, svjestan da ću u budućem razdoblju, kada okonča probni rad i proceduru oko nostrifikacije diplome, dobiti šansu da radi svoj posao.

 Ferid Pajkić - u BiH ništa nema bez jakih veza

''Njemački sam učio u osnovnoj i srednjoj školi i sada ga usavršavam. Trenutno radim kao monter i to je najbolji put da prođem kroz sve radne procese. Ima dosta stvari sa kojima se do sada nisam susretao, ali mi je i dosta toga već poznato'', kaže Omerbegović.

U travnju stižu i novi radnici iz BiH

''Mi ovdje trenutno instaliramo 7-8 različitih sistema grijanja, ventilacije i hlađenja. To je kompleksan poduhvat. Bit će tu i prostorije za aklimatizaciju putnika iz bliskoistočnih i afričkih zemalja. U travnju će nam se pridružiti i novih pet radnika-montera iz BiH'', naglašava Islamagić.

Ukoliko se posao ovog poduzeća, čiji vlasnik i direktor je Nihad Islamagić, bude razvijao i napredovao kao do sada, to će ujedno biti i prilika za brojne druge, prije svega radnike, ali i stručnjake iz BiH, da dođu u ovu zapadnoeuropsku zemlju i dobiju priliku da za svoj rad budu adekvatno plaćeni, što u BiH, kako kažu, nije slučaj.

Plan ove firme je da se stručni kadar zadrži u Njemačkoj, a da bh. radnici i dalje dolaze da rade u okviru devetomjesečnog godišnjeg angažmana, koliko to propisuje zakon definiran međudržavnim ugovorom. Jer, kako kaže Islamagić, postoji prostor za povećanje broja radnika, uglavnom montera, tako da će još radnika iz BiH dobiti šansu raditi u okviru narednih projekata ovog poduzeća.