Od Praznika rada do Praznika roštilja!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U kolektivnom sjećanju naših naroda, Praznik rada bio je radostan dan, dan kad se slave humane vrijednosti i teško izborena prava radnika. Danas, kolektivnom amnezijom, Praznik rada je postao dan za roštilj.

Gdje roštiljati, kako, s kim, pravila za dobar roštilj, ukusni nadjevi, cijene mesa, putnih aranžmana….sve su to teme koje zaokupljaju radnike i neradnike u ovom ''velikom tjednu''. Sve su oči uprte na meteorologe, koji poput proročanstava samo jednom krivom riječju mogu obeshrabriti i pokvariti raspoloženje građana diljem BiH.

Sarajlije roštiljaju na izletištima, parkovima i rijekama oko Sarajeva, Tuzlaci oko Tuzle, Mostarci oko Mostara, Banja Luka oko…i mirna Bosna. Dan koji se provodi u prirodi, u društvu prijatelja, šire obitelji, nekad sindikata, radnih kolega, mesa, alkohola, pjesme i plesa.

Nekad je bilo drugačije…

Prvi maj se počeo slaviti kao uspomena na masakr radnika u Chicagu, 1886., kada je policija otvorila vatru na prosvjednike i ubila na desetke. Prvo se službeno počeo slaviti u Francuskoj, kada je na zasjedanju Druge Internacionale 1889. godine (međunarodna zajednica radničkih i socijalističkih stranaka) u Parizu proglašen praznikom.

Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle, pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Tijekom sljedećih desetljeća radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije.

Prvomajski prosvjedi organiziraju se širom Europe, s ciljem ukazivanja na težak položaj radnika, dok je u većini zemlja bivše Jugoslavije, uglavnom, zadržan, godinama njegovani, slavljenički karakter obilježavanja Međunarodnog praznika rada.

Sretno svima koji slave 

Građani u našoj zemlji, od kojih je 546.779 nezaposlenih, uglavnom smatraju da razloga za proslavu nema.

Dva dana, službeno proglašena neradnim, tako će oni koji imaju, iskoristiti i proslaviti itekako, a onima koji nemaju, i navikli su da nemaju, bit će preduga i ništa manje drugačija od turobne svakodnevnice. Stoga, svima koji slave i ne znaju drugačije, sretan Prvi maj, praznik roštilja, onih koji imaju.