Ovo je priča o Aliji Sirotanoviću, junaku jednog vremena!

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rođen je 14. 08. 1914. godine u mjestu Orahovo. Odrastao je u Trtorićima, blizu Breze kao jedno od devetero djece. Imao je šestoro braće i dvije sestre. U Trtorićima postoji i ulica sa njegovim imenom, dok se u krugu Rudnika mrkog uglja Breza nalazi njegova bista. Ovo je priča o Aliji Sirotanoviću.

Ono po čemu je poznat ovaj junak iz 20. stoljeća je obaranje rekorda u iskopanom ugljenu. Ovaj rekord proslavio je kako Aliju Sirotanovića, tako i RMU Breza, te cijeli ovaj kraj bivše Jugoslavije dokazujući da ovdje žive vrijedni i radni ljudi.

Do obaranja rekorda 1949. godine dolazi tako što se uvodi novi način poslovanja rudnika. Uvodi se natjecateljski duh u sve to i naravno to rezultira većim stupnjem proizvodnje ugljena u rudnicima na godišnjoj razini.  Na savjetovanju sa stručnim osobljem rudnika i kopačima, koje je održano na ljeto 1949. godine, kopač Alija Sirotanović je predložio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti Stahanov rekord. Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je 24.7.1949. godine, počela sa obaranjem rekorda u Jami 1 koja je bila poznata kao Rov vojvode Putnika. Predsjednik komisije koja je kontrolirala rad objavio je:

''Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone ugljena (253 kolica), prebacio normu za 215%, srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i postigao svoj svjetski rekord u iskopu ugljena.''

Alija je u rudniku bio kopač i njegov alat je bila pneumatska bušilica, a znao je raditi i sa dvije u isto vrijeme. Alija je cijeli radni staž proveo u istom statusu – rudar-brigadir, otišao je u mirovinu sredinom sedamdesetih.

Nakon ovoga, Josip Broz Tito susreo se sa Alijom, a junak ovih prostora nije prihvatio za sebe i svoje ljude nikakav novac, povlastice... Tražio je samo veću lopatu. Lopata je napravljena baš onakva kakvu je i tražio i nazvana je ''Sirotanovićka''.

Iz priča koje su ostale iza ovog čovjeka doznajemo da je živio skromnim životom. Jedne prilike, Josip Broz Tito htio je da nagradi ovog vrijednog komorata. Rečeno mu je da izabere bilo koji automobil, cijena nije bitna. Platit će Maršal. Alija se odlučio za ''Zastavu 750'' u narodu poznatu i kao ''Fićo''. Nakon toga, Aliji je ponuđen stan u središtu Breze, međutim Sirotanović je to odbio uz molbu da se isti dodijeli nekome tko je u potrebi za stanom, jer njemu ne treba.

Otišao je u mirovinu sredinom sedamdesetih, a umro je 16.05.1990 godine. Neki kažu da je umro u bijedi. Od primanja imao je skromnu mriovinu koju je zaradio kao kopač brigadir. Međutim, možda je umro u ovosvjetskoj bijedi, ali je duševno otišao kao bogat čovjek. Iza njega su ostala djela.

Od njegovih direktnih potomaka danas su žive unuka i praunuka. Praunuka studira pravo u Sarajevu.