Pravi prodor hercegovačkog voća i povrća u Rusiju tek se očekuje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Veliki rast izvoza poljoprivrednih proizvoda iz BiH u Rusiju izazvao je pažnju ne samo države uvoznice, nego i nedobronamjernih u okruženju koji su se spremno uključili u raskrinkavanje sposobnosti ovdašnjih poljoprivrednika.

Pod posebnom paskom „zabrinutih“ zbog puta dugačkog 2458 kilometara, našao se izvoz 94 tone krumpira, koji nije sporan. Riječ je o mladom krumpiru kojeg su proljetos izvezle tvrtke s područja juga Hercegovine, pritisnute gubitkom hrvatskog tržišta.

Branko Rakić komercijalista tvrtke „Agrofructus“ iz Čapljine o tom je poslu za „Večernjak“ u lipnju, izjavio: „Svi troškovi idu na teret „Agrofructusa“, uz minimalnu zaradu od samo četiri centa. S rizikom smo išli samo da se probijemo na rusko tržište.“

„Probali smo izvoziti na rusko tržište koje je za nas potpuno novo. Poslali dva tegljača. Dugo su putovali, šest dana, roba je stigla i rasprodala se. Dalje nije bilo interesa, kasno smo se uključili. Brokeri su savjetovali da iduće godine krenemo ranije, čime bi iskoristili embargo kojeg je EU uvela prema Rusiji“, riječi su Igora Bebeka direktora tvrtke „Borna“ drugog izvoznika krumpira za Rusiju.

Najveći južnohercegovački izvoznik na rusko tržište je „Agroherc“ iz Čapljine. Milenko Soče direktor ove tvrtke, kaže: „Mi ćemo ubrati blizu 2.000 tona jabuka, isto tako beremo i 2.000 tona bresaka i nektarina, stolno grožđe, trešnje, sve je to izvozno interesantno. Ove godine planiramo za Rusiju, plasirati rekordnih 800 tona jabuka! Berba još nije završena.

Upravo pregovaramo s jednom jakom kućom u Rusiji, o izvozu ne samo prema Moskvi nego i prema Novosibirsku i drugim udaljenijim područjima, koji nisu pretrpani robama s ovih prostora i šire. Turska je veliki izvoznik prema Rusiji, tako da se treba izboriti za mjesto na tržištu.

Mnogi misle da je posao samo dovesti robu u Rusiju. Nije to baš jednostavno. Ne možete dati robu na povjerenje, velika je distanca, kupce ne poznate, pa morate osigurati plaćanje, bankovna jamstva ili plaćanje unaprijed.

Za sljedeću godinu planiramo znatno veći izvoz u Rusiju, ako se nešto ne poremeti, a nadam se da neće“, kaže direktor Soče te podcrtava:

„Što je problem, sada kada je ruska strana tražila pojašnjenje, u kuloarima se može čuti da je bilo reeksporta roba. Sumnjam da su to radili proizvođači, to su mogli raditi samo oni koji nemaju svoju proizvodnju. Baš njih briga ako dobijemo embargo. U tom slučaju propali bi samo proizvođači, ali ne i takvi trgovci koji praktično nemaju nikakvog rizika.

Kontaktirali smo neke od tvrtki koje su u sličnom položaju, možda uputimo dopis ruskom veleposlanstvu u Sarajevu. Očito je da na objavljenim izvoznim listama ima roba koje BiH ne proizvodi u dovoljnim količinama, ali o tome bi računa trebali povesti i državni organi. Zna se tko što treba raditi“, kaže Soče.

Prema tome, zbog gubitka hrvatskog tržišta bez obzira na udaljenost, Rusija je primjerice još dalje Talijanima, da ne govorimo Španjolcima, hercegovački proizvođači su ove godine imali svojevrsne izvozne probe.

Pravi izvoz za Rusiju mogao bi se očekivati iduće, te u narednim godinama. Riječ je o poslu koji obećava, ako već zbog različitih barijera ne možemo izvoziti u EU, onda možemo i moramo u Rusiju.