Proizvodnja rajčice u dolini Neretve postaje upitna

Tekst članka se nastavlja ispod banera

''U ovom selu je prije pet godina bilo samo nekoliko plastenika, a vidiš danas”, govori Marijan Brajković direktor PZ Matica iz Višića kod Čapljine, pokazujući na Googleu mjesto u središnjoj Albaniji okruženo bjelinom, odnosno plastenicima.

Direktor Brajković nastavlja pokazujući slobodan prostor prema moru, prema Draču, na slobodan prostor za invaziju plastenika.

“Gdje smo mi u svemu tome”, pita se Brajković, pa sam odgovara: “Nigdje, čekamo što će biti.”

U tim riječima sva je suština povrtlarstva doline Neretve. Povrtlari se žale na kontinuirani pad prihoda, piše Večernji list. Nekada su visokom cijenom prvih proizvoda, prvih branja, mogli pokriti eventualne kasnije gubitke, sada je toga nestalo.

Brajković kaže: “Ono što je prisutno zadnjih godina ponovilo se i ovoga proljeća. Sve je veći pritisak stranih roba i otud stalni pritisak na cijene naših proizvoda. U biti prosječno nedostaje 60 do 80 feniga, od početka branja. Kad dođete na veletržnicu u Tasovčiće, vidjet ćete da se roba proda, da nema robe, dobro, tome je kumovala i ova situacija s mrazom pa su manje količine i kod nas, ali u suštini radi se o jednoj iluziji, jer u ovom trenutku u Albaniji nema toliko robe pošto su već kraju sa svojom proizvodnjom da bi mogli izvršiti dodatni pritisak na cijene''.

''Znači radi se o čistoj sreći, što ne znači da će se iduće godine priče ponoviti na takav način. Realna je mogućnost da u ovo vrijeme iduće godine prosječna cijena sve robe bude pola marke, ukoliko se nešto sustavno ne uradi po ovom pitanju”, dodaje Brajković.

Na upit – kakve su trenutačne cijene u odnosu na razdoblje prije desetak godina, nastavlja: “Od kada smo prisutni na tržnici u Čapljini sustavno vodimo evidenciju tridesetak važnijih proizvoda, svaki dan. Dobro znamo o čemu pričamo. Naše prve rajčice su kretale s tri marke, da bi to bilo 2,70 , pa 2,50 , onda 1,80 , a danas je cijena oko marku. Taj trend se nastavlja i samo neka sreća ili smo još u nekom međuraskoraku gdje čekamo da dođe do još većeg povećanja proizvodnje u Albaniji, što je evidentno, jedino nas to još drži da se ne sunovratimo totalno''.

Priča, što se tiče paprike i rajčice, jednostavno završava, postaje neisplativa, zbog navedenih problema.

Brajković je skeptičan i u pogledu posljedica primjene tzv. adaptiranog sporazuma s EU.

“Adaptirani sporazum je startao 1. veljače, a već u drugom mjesecu je uvezeno 27.000 tona voća i povrća. Analize će se raditi krajem godine, ali kada uzmete u obzir o kojim se količinama radi prijeti debakl. Lako je proizvođaču doći do podataka i napraviti neku svoju mini analizu i vidjeti o čemu se tu radi. Problem je kad oni što su odgovorni, koji bi te analize trebali raditi puno prije, koji bi trebali predvidjeti što će se dogoditi s poljoprivrednom u BiH, to uopće ne rade. Oni će ih raditi sada, post festum.

U biti bit će angažirani stručnjaci Svjetske banke da rade tu analizu. Jedna smiješna situacija, jer već sada se može reći da će to biti jedno ušminkano izvješće, ušminkana analiza, koja će sadržavati da sve skupa i nije negativno utjecalo, ali po ovome što sada imamo mogla bi to biti jedna katastrofa”, kaže Brajković.