Propala gospodarstva propale Jugoslavije

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije četvrt stoljeća raspala se Jugoslavija. Ljudi su tada očekivali da će se gospodarsko stanje uskoro popraviti. No ta se nada ni u jednoj novonastaloj državi nije ostvarila.

Jedan od razloga za raspad Jugoslavije bilo je i uvjerenje zavađenih naroda da ih, kada se osamostale, čeka svjetlija budućnost. Četvrt stoljeća kasnije ta se nada još nije ispunila. Ekonomisti krive izostanak takozvanih strukturnih reformi na prijelazu iz socijalizma u tržišno gospodarstvo. Posljedice su nepostojeći razvoj i siromašenje ogromnih dijelova stanovništva.

Državni gubitaši

Dobit privatna, gubici društveni – to je i dalje moto u bivšim jugoslavenskim republikama, kaže poznati srpski profesor ekonomije Miodrag Zec za tjednik NIN. Iako je, tvrdi Zec, pogrešna politika posljednjih desetljeća dovela do ogromnih dugova i sveprisutnog siromaštva, država se u velikom stilu vraća u gospodarstvo.

Nastavak promašene gospodarske politike može se objasniti i time što su mnogi političari u ovim balkanskim zemljama na ključnim funkcijama neprekidno već dva desetljeća ili duže: još od početka devedesetih su na sceni vođa bosanskih Srba Milorad Dodik, član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, premijeri Srbije i Crne Gore Aleksandar Vučić i Milo Đukanović. Makedonski šef vlade Nikola Gruevski politički je angažiran od kraja devedesetih.

Prošlog tjedna je Europska komisija u prvoj godišnjoj procjeni predvidjela gospodarski rast od između 1,7 posto za Sloveniju, koja je članica eurozone, do preko tri posto za Makedoniju i Crnu Goru koje imaju status kandidata za članstvo u EU-u. No moguće stope rasta ne govore skoro ništa o činjenici da se u većini zemalja događa „bitno pogoršanje javnih financija“, očitovano u proračunskom deficitu i rastu javnog duga.

Tome valja dodati još uvijek preveliki udio propalih državnih firmi koje se ne zatvaraju iz socijalnih razloga. Gospodarski oporavak onemogućava i prenapuhana javna uprava u kojoj stranke – baš kao i u državnim firmama – smještaju svoj kadar. Državni posao je nagrada za lojalnost i istovremeno kupovina sigurnog glasa.

Prema službenim brojkama, nezaposlenost je u Srbiji, Crnoj Gori ili Hrvatskoj dvostruko viša od prosjeka Europske unije. U Makedoniji je nezaposleno 25, a u BiH čak 27 posto ljudi. Stvarno stanje je vjerojatno još gore: na primjeru Srbije je Vladimir Gligorov s bečkog Instituta za ekonomske studije analizirao starosnu skupinu između 15 i 64 godine i zaključio:''Skoro svaki drugi je nezaposleni, a trećina njih službeno ni ne traži posao.''

Egzodus liječnika

Budući da se gospodarstvo slabo razvija, skromne su i plaće. Početkom godine su iznosile između 360 eura neto u Srbiji i Makedoniji, više od 400 eura u BiH i Makedoniji, do 747 eura u Hrvatskoj i 1.004 eura u Sloveniji. S tim novcem ljudi uglavnom jedva spajaju kraj s krajem. Praktično su sve zemlje ovisne o milijardama eura koje uplaćuju njihovi gastarbajteri iz zapadne Europe i Skandinavije.

Neposredna posljedica je ogromni i trajni val iseljenika. U anketama studenti u više od 80 posto slučajeva kažu da žele napustiti domovinu nakon što steknu diplomu. Trenutno se države jugoistočne Europe žale na egzodus liječnika, medicinskog osoblja i njegovatelja. Oni odlaze u smjeru Velike Britanije, Skandinavije i, prije svega, Austrije i Njemačke. Taj udar potresao je temelje ionako loših zdravstvenih sustava u balkanskim zemljama.

Dramatične posljedice slabih gospodarstava i rezigniranosti stanovništva pokazale su se na dva primjera: deseci tisuća očajnih Albanaca su u veljači prošle godine krenuli s Kosova prema Njemačkoj. U malenoj Crnoj Gori je više od jedan posto stanovništva krenulo istim putem, prije svega prema sjevernoj i istočnoj Njemačkoj. Pričalo se, naime, da u slabije naseljenim regijama došljake već čekaju zemlja i kuće, prenosi Deutsche Welle.