Rusi nepropisno parkirani u Bosnalijeku

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ruski ulagači su prije tri godine preuzeli „Bosnalijek“, najveću bh. tvornicu lijekova. Dionice su kupovali na nedozvoljen način, posredstvom luksemburškog fonda „Haden“, pokazuju dokumenti do kojih je došao Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva.

„Haden“ je na Sarajevskoj burzi (SASE) kupovao blokove dionica „Bosnalijeka“ tako što je sa prodavačima prethodno dogovarao trgovanje i time ostale sudionike na burzi doveo pred svršen čin. Kršeći pravila burze, kupci su čuvali dionice koje bi prodali „Hadenu“u određeno vrijeme i po prethodno utvrđenoj cijeni. Ovakav potez se u burzovnom svijetu naziva parkiranje dionica.

Korištenje povlaštenih informacija, sudjelovanje u transakcijama u kojima su cijene, vrijeme kupovine i sudionici u trgovanju unaprijed poznati te parkiranje dionica su burzovne manipulacije koje su zabranjene Zakonom o tržištu vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i pravilima Sarajevske burze.

Legalni način trgovine podrazumijeva promet dionicama uz formiranje cijena na temelju slobodne ponude i potražnje anonimnih sudionika na burzi.

Rezervacija parkinga

Intenzivno trgovanje dionicama „Bosnalijeka“ na SASE-u je trajalo od rujna 2012. do sredine svibnja 2013. godine. Tada je „Haden“, offshore investicijski fondiz Luksemburga, postao vlasnik 29,94 posto kompanije. Iako je formalno upisan kao najveći pojedinačni dioničar „Bosnalijeka“, „Haden“ je samo bio posrednik u ime stvarnog kupca–„Imperia Pharme“ iz Sankt Peterburga. Ova ruska farmaceutska kompanija je osigurala 34 milijuna maraka za preuzimanje „Bosnalijeka“.

„Imperia Pharma“ je bankrotirala sredinom prošle godine nakon što joj je „Bosnalijek“ isporučio lijekove u vrijednosti 75 milijuna maraka. Ruska firma je ostala dužna „Bosnalijeku“ najmanje 28 milijuna KM.

Pomoć u kupovini dionica „Hadenu“ je pružila brokerske kompanije „Eurohaus“ iz Sarajeva. Ljudi koji su u vezi sa „Eurohausom“ bili su „Hadenu“ na usluzi i za druge poslove. Suvlasnik i direktor„Eurohausa“ Zijad Blekić je u vrijeme kupovine rukovodio Nadzornim odborom SASE-a. Uposlenik „Eurohausa“ Edin Dizdar je biočlan Nadzornog odbora Registra vrijednosnih papira FBiH, institucije koja čuva podatke o vlasnicima dionica. Dizdar je postao „Hadenov“ zastupnik a potom i član Nadzornog odbora „Bosnalijeka“ dok je Blekićeva kćerka Azra Blekić sudjelovala u trgovanju dionicama „Bosnalijeka“.

Dio novca za trgovanje na burzi (34 milijuna KM)„Haden“ je dobio od „Erkafarma“,ruskog lanca apoteka koji je „Imperia Pharma“također kupila posredstvom „Hadena“. Dodatnih 7,8 milijuna KM kredita „Haden“ je dobio od Sberbanke u Sarajevu. Budući da luksemburška firma nije imala prometa, a njen kapital i imovina su bili simbolični, povrat kredita je garantirala „Imperia Pharma“. U kreditnom dosjeu „Hadena“ navedeno je da je fond iz Luksemburga radio u interesu ruske farmaceutske kompanije i bio njezin posrednik u kupovini dionica.

U obrazloženju odluke o dodjeli kredita Kreditni odbor Sberbanke je naveo da je „Haden“unaprijed dogovorio kupovinu dionica „Bosnalijeka“ 15. siječnja 2013. godine.

Podaci sa burze pokazuju da je „Haden“ na dan dogovorene transakcije kupio 526 tisuća dionica „Bosnalijeka“ za 7,3 milijuna KM. prodavači su bili: „Herbos fond“ iz Mostara, Balkan Investment OpportunityFund (BIOF) sa Kajmanskih Otoka te vlasnici skriveni izaskrbničkih računa UniCredit banke u Mostaru.

Oni su iste dionice nešto ranije kupili od malih dioničara i pojedinih investicijskih fondova iz BiH.„Herbos fond“ iz Mostara i fond sa Kajmanskih Otokakontrolisao je Alexander Hrkač, berzanski trgovac iz Osijeka u Hrvatskoj. Hrkač je bio i vlasnik jednog skrbničkog računa u UniCredit banci preko kojeg je, također, trgovao dionicama. U istoj banci skrbnički račun je imala i Azra Blekićkoja je, također, preprodavala dionice „Bosnalijeka“. Skrbnički račun je račun dionica koji banka vodi u ime vlasnika
čiji je identitet skriven svima osim banci.

Blokada imovine na čekanju

Osiječki trgovac dionicamaje često bio kažnjavan zbog kršenja zakona kojima je regulirano trgovanje na burzama u regiji.

Komisija za vrijednosne papire Hrvatske je 2006. godine oduzela Hrkačevom poduzeću „Vrijednosnice“ iz Osijeka dozvolu za trgovanje na burzi. Hrkača su kasnije kaznile i nadležne institucije u Bosni i Hercegovini zbog nedozvoljenog sticanja dionica.

Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine je koncem 2014. godine počelo istragu o preuzimanju sarajevske tvornice na osnovu informacija bivših rukovoditelja „Bosnalijeka“ i federalnog ministra energetike, rudarstva i industrije Erdala Trhulja. Uprkos njihovim dokazima o kršenju zakona, Tužiteljstvo do sada nije našlo razloge za podizanje optužnice. Istragu su pratile čudne odluke. Državno tužiteljstvo je sredinom prošle godine napisalo prijedlog za blokadu imovine „Hadena“ i „Imperia Pharme“ te ključnih ljudi u preuzimanju „Bosnalijeka“: direktora ove kompanije Nedima Uzunovića, predsjednika Nadzornog odbora Konstantina Zevlova i člana Odbora Edina Dizdara.
Ova imovina nikada nije blokirana, a Sud BiH i Tužiteljstvo BiH ne žele govoriti o tome.

Ministarstvo i rukovodstvo „Bosnalijeka“su u dopisima Tužiteljstva naveli, uz ostalo, da su prodavci i kupci dionica unaprijed dogovarali vrijeme transakcija i cijene te da su dionice bile parkirane, odnosno kupljene radi preprodaje „Hadenu“. Naveli su, također, i da su pojedini sudionici u trgovini imali povlaštene informacije.

Prema navodima iz prijava, ova djela su okarakterizirana kao manipulacije na tržištu vrijednosnih papira za koje je određena novčana kazna ili kazna zatvora u trajanju od 90 dana od 5 godina. Kampanju preuzimanja „Bosnalijeka“ vodila je organizirana grupa na čelu sa Nedimom Uzunovićem, bivšim šefom „Bosnalijekovog“ predstavništva u Rusiji. Grupu su činili i: predsjednik Komisije za vrijednosne papire FBiH Hasan Ćelam, Zijad Blekić, Alexander Hrkač, Edin Dizdar i direktor Odjela pravnih poslova „Imperia Pharme“ Konstantin Zevlov. Uzunović, Dizdar i Zevlov su ujedno bili povjerenici „Hadena“ u postupku preuzimanja „Bosnalijeka“.

Važnu ulogu u preprodaji dionica je imao Alexander Hrkač. Njega je prije godinu dana u Osijeku saslušao hrvatski sudac na zahtjev bh. pravosuđa. Hrkač je tom prilikom ispričao kako je 2012. i 2013. godine dobio ponudu Edina Dizdara i Brokerske kuće „Eurohaus“da proda dionice „Bosnalijeka“ koje su bile u vlasništvu „Herbos fonda“, BIOF-a i Hrkača lično. Hrkač je priznao pred sucem da je utjecao da „Herbos fond“ proda svoj udio u „Bosnalijeku“ te da su isto učinili drugi fond i on osobno. Međutim, u izjavi za CIN je kazao da se nije dogovarao sa Dizdarom i da ne zna kako je „Haden“ saznao da on prodaje dionice.

Trgovina bez profita

Dogovorena prodaja dionica „Hadenu“ 15. siječnja 2013. godine je jedan od sumnjivih događaja tijekom preuzimanja sarajevske tvornice lijekova koje je trajalo 151 dan.

Tijekom intenzivnog trgovanja dionicama „Bosnalijeka“ njihova cijena se nije značajno mijenjala, iako praksa na tržištu pokazuje da se rastom potražnje uvećava vrijednost dionica.

U slučaju „Bosnalijeka“, cijena od 14 KM po dionicise ponavljala 59 dana, od čega 37 dana uzastopno. Ministarstrvo energetike, rudarstva i inudustrije FBiH je u informaciji Tužiteljstva navelo da je „Haden“ uz pomoć svojih zastupnika u BiH fiksirao cijene dionica, time onemogućivši da se tržište vrijednosnih papira formira na principima slobodne ponude i potražnje.

Uprkos tome direktor SASE-a Tarik Kurbegović nije naložio kontrolu trgovanja dionicama „Bosnalijeka“. Rekao je da tadašnja događanja na burzi nisu ukazivala na manipulaciju cijenama i druge neregularnosti niti je bilo sumnje da je „Haden“ unaprijed dogovarao kupovinu dionica.
„Oni su kupovali 8-9 mjeseci, što znači da nisu imali nekoga tko će im to prodati“, kaže direktor Sarajevske burze za CIN.

„Hadenovo“ priznanje o dogovorenoj transakciji u siječnju 2013. godine, ali i drugi dokazi do kojih je došao CIN, demantiraju izjavu direktora SASE-a.

Masovno preuzimanje dionica „Bosnalijeka“ počelo je u rujnu 2012.godine. Tada su se na meti Hrkača, fondova koji su u vezi s njim te drugih osoba skrivenih iza skrbničkih računa u UniCredit i NLB banci našli udjeli International Finance Corporation (IFC). IFC je posjedovao 8,37 posto kapitala „Bosnalijeka“. Trgovanje njezinim dionicama trajalo je deset dana, uz prosječnu cijenu od 12,75 KM po dionici. Kupci su ovaj udio platili 8,36 milijuna KM.

Lista transakcija pokazuje da je trgovanje bilo koordinirano. Naime, više od trećine dionica kupljeno je 17. rujna 2012, a prijenos vlasništva sa prodavca na kupca obavljen je tri dana kasnije. Istog dana svi prekupci su prodali dionice „Hadenu“po 13 KM po dionici.

Analiza prometa na burzi također pokazuje i da su preprodavci trgovali sa minimalnom zaradom, često i na vlastitu štetu. Naime, razlika između kupovne cijene dionica IFC-a i one po kojoj su dionice kasnije prodane „Hadenu“ iznosila je 0,25 KM po dionici ili 1,96 posto dobiti. Međutim, dobit se gubila u provizijama koje su morali plaćati prekupci. Naime, kupac dionica je dužan platiti Sarajevskoj burzi i Registru vrijednosnih papira 0,195 posto provizije od ukupne vrijednosti transakcije. Brokerske provizije iznose od 0,5 do 1,5 posto.

Direktor sarajevske Brokerske kuće „AW Broker“ Adnan Bunjo kaže da bi trgovci u ovakvom slučaju zbog troškova provizija burze, Registra vrijednosnih papira ibrokera mogli doći u poziciju da dionice prodaju ispod nabavne cijene. Bunjo objašnjava da i banke naplaćuju provizije za vođenje skrbničkih računa koje nisu ispod jedan posto, što povećava troškove trgovaca dionicama.

Alexander Hrkač je ranije izjavio da je na prodaji dionica „Bosnalijeka“ zaradio, a za CIN je pojasnio da njegove provizije nisu tolike i da ne prelaze 0,5 posto, s obzirom na veliki promet dionicama i status koji uživa kod banaka, brokera i na burzi.

Gotovina ispod stola

Ovo nije jedini sumnjivi podatak o transakcijama dionica „Bosnalijeka“ na burzi. Balkan Investment Opportunity Fund je od 11. listopada 2012. do 15. ožujka 2013. godine kupovao dionice sarajevske kompanije i potom ih prodavao „Hadenu“uz gubitak.

BIOF je do 14. siječnja 2013. kupio 39.833 dionice za 557.186 KM, a potom ih dan kasnije prodao „Hadenu“ uz dobit od 478 KM. Uzimajući u obzir provizije koje trgovac mora platiti, dobit se ubrzo pretvarala u gubitak. Još veće gubitke BIOF je ostvario u nastavku trgovanja dionicama sarajevske tvornice lijekova.

Do sredine ožujka ovaj je fond prodao „Hadenu“ukupno 75.517 dionica i u ovom je trgovanju izgubio 12.736 KM. U jednoj od informacija koju je tadašnji ministar Erdal Trhulj dostavio Tužiteljstvu navedeno je da izostanak profita upućuje na sumnju da su trgovci dionicama razliku do stvarne cijene naplatili direktno u gotovini, mimo berze. Prodavci dionica su na taj način mogli dobiti željeni iznos, a „Haden“je zauzvrat spriječio rast cijene dionica.

Halil Čengić, jedan od malih dioničara „Bosnalijeka“, izjavio je novinarima CIN-a da mu je Alexander Hrkač u jesen 2012. godine nudio da dionice „Bosnalijeka“ proda po 14 KM na burzi, a da bi mu razlika od 1,5 KM po dionici bila isplaćena u gotovini. Čengić kaže da su on i njegovi članovi obitelji imali oko 6.000 dionica „Bosnalijeka“, ali da je mogao utjecati i na tuđe dionice:
„U jednom momentu ja imam oko 70 tisuća dionica koje će, kad ja kažem ljudima, biti stavljene na burzu“.

Čengić dodaje da bi dionice prodao za ponuđene pare, ali je shvatio da se radi o uvođenju prakse fiksiranja cijena zbog čega bi u budućnosti mogao gubiti u trgovanju dionicama drugih firmi poput Sarajevske fabrike duhana i Tuzlanske solane. Stoga je odustao od prodaje. Hrkač je negirao dogovor.

''Ja se nisam dogovarao sa malim dioničarima u vezi otkupa dionica „Bosnalijeka“, a pogotovo ne s Halilom Čengićem“, rekao je Hrkač na saslušanju u Osijeku.

On je davao kontradiktorne izjave o svojoj ulozi u preuzimanju „Bosnalijeka“. Dok je u jednom trenutku govorio da nije dogovarao cijenu dionica i nezakonite doplate, u drugom se pokušavao sjetiti je li uopće trgovao dionicama „Bosnalijeka“:

„Nije mi poznato, možda jesam“.