Na ivici preživljavanja
Svaki šesti stanovnik BiH je gladan
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Ujedinjeni narodi 1993. godine su današnji dan, 17. listopad, proglasili Svjetskim danom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Glavni moto pod kojim se obilježava ovaj dan je solidarizacija sa siromašnim osobama provođenjem akcije za smanjenje siromaštva u svim zemljama svijeta, piše BHRT.ba.
Siromaštvo, koje se definira kao nedostatak osnovnih uvjeta za život i osnovne ljudske potrebe, poput hrane, pića i doma, globalni je problem današnjice. Posebno je prisutno u nerazvijenim zemljama Latinske Amerike, Afrike i Azije, gdje je najveći broj ljudi koji žive u krajnjem siromaštvu.
Prema podacima Svjetske banke, to su oni koji žive s manje od jednog dolara na dan. Ukupno ih je na svijetu više od milijardu.
<h3>Svake godine 11 milijuna djece umire od izgladnjivanja</h3>
Izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije pokazuje kako čak 11 milijuna djece svake godine umire od bolesti uzrokovane izgladnjivanjem, a Međunarodna organizacija rada tvrdi kako s manje od dva dolara na dan živi gotovo polovica čovječanstva.
Kako bi se upozorilo na problem siromaštva i bijede, te potrebe za njihovim iskorjenjivanjem, od 1987. godine obilježava se sjećanje na današnji dan, 17. listopad, kada je otkriven spomenik u Parizu posvećen borbi protiv siromaštva, a tom se prilikom okupilo oko 100.000 ljudi.
Generalna skupština Ujedinjenih naroda, službeno ga je proglasila Svjetskim danom borbe protiv siromaštva, 1993. godine.
BiH među najsiromašnijim zemljama svijeta
Među dvadeset najsiromašnijih zemalja svijeta je i BiH. Prema procjenama, 700.000 građana živi na granici siromaštva, a svaki šesti je gladan. Na tisuće ljudi u BiH danas živi od samo jednog obroka iz narodnih kuhinja. Bez obzira na porazne statistike, država nema strategiju za pomoć siromašnima.
Istovremeno, političari, čija su mjesečna primanja ravna dvogodišnjim primanjima umirovljenika, ne osjećaju na svojoj koži kako izgleda siromaštvo, pa očito nisu previše zainteresirani, a nemaju ni viziju kako pomoći najugroženijima.
Nagomilani krediti koje valja otplaćivati i odsustvo programa za pokretanje zemlje, mogli bi na naše prostore donijeti još veće siromaštvo. O rješenju problema siromaštva još uvijek se samo govori, posebno uoči izbora. Padnu obećanja, pokazuju se grafike općeg uzleta zemlje. Od svega na kraju ne bude ništa.
Siromaštvo je i dalje jako izraženo, svaki treći građanin ove zemlje živi ispod životnog minimuma, nezaposlenih je skoro pola radno sposobnog stanovništva, a polovica onih koji rade primaju prosječnu plaću koja je duplo manja od potrošačke korpe.