U ovim europskim državama građani dobiju 1.000 eura, a ne rade ništa

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Institucija socijalnog osiguranja Finske (KELA) nedavno je priopćila kako će iduće godine započeti sa eksperimentom primjene takozvanog "temeljnog dohotka" u iznosu od 560 eura, koji će uključiti dvije tisuće nasumce izabranih korisnika socijalne pomoći, naknade za nezaposlene i drugih socijalnih usluga.

Mjesečni temeljni dohodak od 560 eura (prosječna plaća u Finskoj je 2.700 eura), napominje se, na razini je subvencija koje Finska ima za male plaće, odnosno na razini mjesečnih troškova primatelja socijalne pomoći koji se odnose na hranu, higijenu i odjeću. Dakle, korisnici temeljnog dohotka u ovom modelu, čini se, ne bi izgubili pravo na zdravstvenu i minimalnu mirovinsku skrb, već bi se različite vrste socijalne pomoći zamijenile temeljenim dohotkom kojeg ne bi automatski izgubili kada bi našli posao. Iako svi detalj još nisu poznati, temeljni dohodak vjerojatno se više ne bi primao kada bi njegovi korisnici počeli zarađivati određenu količinu novca, ali bi bio automatski vraćen u slučaju gubitka posla, piše Slobodna Dalmacija.

Prilično skuplji model temeljnog, ali još uvijek ne i univerzalnog temeljnog dohotka, nedavno nije prošao na referendumu u Švicarskoj gdje su građani koji primaju ispod 2.500 franaka trebali početi dobivati 2.500 tisuće švicarskih franaka, a djeca 625 franaka. I to je, dakle, modificirana verzija temeljnog dohotka koji se ne bi isplaćivao svima, nego samo građanima Švicarske s najmanje tri godine boravka u zemlji (kako bi se spriječila navala imigranata), te onima koji ne rade ili zarađuju mjesečno manje od 2500 švicarskih franaka. Onima koji zarađuju više od tog iznosa, uvođenjem temeljnog dohotka samo bi se reklasificirala postojeća primanja: prvih 2500 franaka smatralo bi se podmirenim temeljnim dohotkom, koji bi osoba nastavila primati i ako ostane bez posla. Onima koji zarađuju manje od temeljnog dohotka, država bi doplaćivala razliku. No, taj prijedlog nije prošao na referendumu, između ostalog i zbog toga jer je švicarska je vlada objavila preporuku - što je uobičajeni postupak vlade kod svakog referenduma - kojom je građanima savjetovala da odbiju takvu ideju na referendumu jer bi mogla imati “značajne negativne posljedice na švicarsku ekonomiju i socijalni sustav”.

Na eksperiment uvođenja temeljnog dohotka se odlučila i Nizozemska, odnosno grad Utrecht i još nekoliko drugih, koji će ga također početi provoditi od 1. siječnja 2017., a to je model koji je na pola puta između finskog i švicarskog.

Prema riječima, Rutgera Bergmana, autora knjige "Utopija za realiste - univerzalni temeljni dohodak", razlog zbog kojih su se Utrecht i drugi gradovi odlučili za ovaj eksperiment jest frustracija nastala iz radnih programa korisnika socijalne pomoći koji su se ispostavili "kao iznimno skupi, a ponižavajući za korisnike“. U okviru tog eksperimenta jedna će grupa korisnika temeljnog dohotka primati 972,7 eura (samac) i 1.389,57 eura (par), ali će ostati u stavu starog socijalno-radnog programa, sa svim dužnostima i "penalima“, a druga grupa će izaći iz tog programa i primati istinovac, bezuvjetno. Treća grupa će također primati taj novacbezuvjetno, ali uz poticaj od 125 eura ako budu dobrovoljno radili na nekim programima, dok će četvrta grupa primati isti novac i biti obvezna na dodatan dobrovoljni rad (što je proturječno, ali takav je program) uz poticaj od 125 eura, ali će tih 125 eura izgubiti ako prestane raditi dobrovoljno.

Konačno, peta grupa će primati dohodak bez poticaja od 125 eura, ali će moći zarađivati dodatno od drugih poslova, ako budu htjeli. Slični eksperimenti će se provoditi i u Wageningenu, Tilburgu, Groningenu i Nijmegenu, a većini njih je zajednički cilj odgovor na pitanje kako pronaći model koji će korisnicima pomoći da ne strahuju od gubitka socijalnih povlastica čim pronađu neki posao.

Dakle, može se kazati kako ideja univerzalnog temeljnog dohotka, kao odgovora na strah od društvenog razvoja koji smanjuje broj radnih mjesta i plaće, tek polako starta sa eksperimentalnom fazom. Još uvijek se tu tapka u mraku, a originalna ideja je u startu zamijenjena "revizionističkim" i znatno manje ambicioznim programima. No, tek treba vidjeti i kako će se društva razvijati i kako će sustavi socijalnog osiguranja reagirati na moguće veće potrese. Do tada čekamo rezultate ponašanja korisnika socijalne pomoći iz Finske i Nizozemske nakon uvođenja temeljnog dohotka, i utjecaja njihovog ponašanja na tržište rada i državne financije.