Unatoč ogromnim problemima, WWF vjeruje u spas Hutova Blata

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od početka angažmana Svjetskog fonda za zaštitu okoliša (WWF) u Bosni i Hercegovini jedan od prioriteta te organizacije je očuvanje Hutova blata, koje se nalazi u jugoistočnoj Hercegovini, na teritoriju općina Čapljina i Stolac.

To jedinstveno močvarno stanište nalazi se na popisu močvara od međunarodne važnosti i registrirano je pri UNESCO-vom Direktoratu u Parizu.

Hutovo blato bilo je dom za 44 vrste riba od kojih je 9 endemskih, kao i zimovalište za oko 300 ptičjih vrsta, ali je pedesetih godina prošlog stoljeća, početkom eksploatacije tog područja u energetske i poljoprivredne svrhe, počelo isušivanje močvarnih površina i devastiranje staništa brojnih životinjskih i biljnih vrsta.

Po riječima voditelja WWF-ovog ureda u BiH Zorana Mateljaka, zbog agresivnih zahvata u prirodu došlo je do značajnog gubitka biljnih i životinjskih vrsta, zbog čega je WWF 2007. godine pokrenuo monitoring vodnog režima, monitoring biljnog i životinjskog svijeta te stanja staništa.

Ustanovljeno je kako je temeljni problem koji je doveo do degradacije ekosustava i gubitka biološke raznolikosti preusmjeravanje i akumuliranje voda za proizvodnju električne energije, a dodatni, možda i konačni udarac osjetljivom eko sustavu mogao bi biti projekt Gornji horizonti, kojeg na području Republike Srpske provodi poduzeće Hidroelektrane na Trebišnjici (HET).

Iz WWF-a podsjećaju kako je Hutovo blato većinu vode dobivalo dreniranjem Dabarskog i Popovog polja. Međutim, izgradnjom elektroenergetskog sustava na rijeci Trebišnjici potpuno je prekinut dotok iz Popovog polja, a sada je u opasnosti i drugi izvor.

''Realizacijom projekta Gornji horizonti, onako kako je sada to zamišljeno, zaustavio bi se dotok vode u sliv rijeke Bregave, koja je ključ za opstanak Hutova blata, i bio bi prekinut i taj drugi izvor vode za močvare u Hutovu. To u konačnici znači da bi u roku od deset godina došlo do potpunog nestanka svih močvarnih staništa'', upozorava Mateljak.

Mateljak ističe kako se WWF ne protivi iskorištavanju hidroenergetskog potencijala tog područja, već zagovara uvođenje reda i poštivanje ekoloških standarda.

''Ovaj sustav je zamišljen i realiziran kao jedinstven hidroenergetski sustav, koji je nakon rata podijeljen na tri djela. Sada tim sustavom, odnosno svaka svojim dijelom, upravljaju Elektroprivreda Republike Srpske, Elektroprivreda HZ HB i Hrvatska elektroprivreda, i one se ni oko čega ne mogu dogovoriti'', kaže Mateljak.

Zbog nesređenih odnosa između tri elektroprivredne tvrtke, dodaje Mateljak, rasipaju se prirodni resursi, a najveće posljedice trpi sama priroda.

''Trenutno se troši 300 posto resursa, a dobiva se samo 30 posto onoga što bi se moglo ostvariti kada bi se uspostavila učinkovita koordinacija. I onda se u takve nesređene odnose ide s projektom Gornji horizonti, koji dodaje ulje na vatru i unosi još više kaosa u cijelu priču'', upozorava Mateljak te dodaje kako bi se prije svega morali urediti međusobni odnosi triju spomenutih poduzeća, a tek onda ići u daljnje investicije.

Po njegovim riječima, WWF smatra kako se projekt Gornji horizonti može napraviti ekonomski isplativ i ekološki prihvatljiv, a prvi korak u tom smjeru morala bi biti izrada nove studije utjecaja tog projekta na okoliš.

''Iznimno smo nezadovoljni postojećom studijom utjecaja na okoliš. Taj dokument je tako napisan da u cijelosti ide u prilog investiciji kakva god ona bila i zanemaruju se temeljne činjenice. U izradi dokumenta korištene su tehnike i metoda koje su bile aktualne prije 50 ili više godine. Projekt je izvađen iz ladice, obrisana je prašina s njega i nastavilo se kao da u tih 50 godina nismo došli ni do kakvih novih saznanja o posljedicama takvih zahvata u prirodi'', kaže Mateljak.

On dodaje kako je optimist unatoč svim problemima i dosadašnjem ignoriranju upozorenja WWF-a te kaže kako vjeruje da još ima nade za spas Hutova blata.

''Priča definitivno nije završena i mi ne odustajemo od Hutova blata. U posljednje vrijeme stvari se mijenjaju na bolje, ima dobre volje i postoje pokazatelji da su se konačno počele prihvaćati naše ideje koje zagovaramo svih ovih godina'', kaže Mateljak, te tome u prilog ističe primjer IPA projekta upravljanja vodama rijeke Trebišnjice, kojeg su zajednički aplicirale WWF i Vode Republike Srpske za financiranje iz Europske unije.

Iz WWF-a najavljuju kako se radi na organizaciji međunarodne konferencije na temu upravljanja hidroenergetskim sustavom na rijeci Trebišnjici, koja bi se trebala održati najvjerojatnije na proljeće sljedeće godine.

Cilj konferencije bio bi postizanje dogovora o integralnom upravljanju cjelokupnim riječnim slivom rijeke Neretve i rijeke Trebišnjice, koji je nedjeljiva prirodna cjelina, što bi u konačnici trebalo rezultirati očuvanjem prirodnih staništa u delti rijeke Neretve.

U WWF-u se nadaju kako će njihove ideje i prijedlozi pasti na plodno tlo te da će u konačnici biti sačuvano oko 2000 hektara močvarnih staništa u Hutovom blatu, što je deseti dio od ukupno 20 000 hektara koliko su močvare nekada zauzimale u delti Neretve.

Voditelj WWF-ovog ureda u BiH podsjeća kako su močvare bile pojam nečega nepotrebnog, nečega čega se treba riješiti, no danas je u svijetu poznata njihova vrijednost i važnost te se u razvijenim zemljama močvare više ne isušuju.

''Danas znamo da močvarni ekosustavi imaju ogroman značaj u očuvanju prirode. Prije svega, močvare pročišćuju vodu, a po jedinici površine skladište i do nekoliko puta više ugljičnog dioksida i drugih stakleničnih plinova odgovornih za globalno zatopljenje. Isušivanjem močvara svi ti plinovi se oslobađaju i odlaze u atmosferu'', ističe Mateljak.

Močvare su, također, žarišne točke i izvor biološke raznolikosti i s ekološkog aspekta močvarna staništa nekoliko su puta vrijednija od drugih najvrjednijih ekosustava.

Što se tiče trenutnog stanja u Hutovom blatu, Mateljak kaže kako je u posljednje vrijeme, zahvaljujući naporu ekoloških organizacija i ljudi zaposlenih u Parku prirode "Hutovo blato", situacija nešto povoljnija.

''Krivolov je značajno smanjen u Hutovu blatu tako da je došlo do povećanja ukupnog broja ptica, ali i dalje čekamo povratak rijetkih i ugroženih vrsta'', kaže Mateljak.