VIDEO | Pozitivna priča o Varešu, gradu s brojnim resursima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Vareš, općina udaljena od frekventnih prometnica i razvijenih gradova, ipak privlači turiste i putnike namjernike. Mnogo je ljudi otišlo iz ovog grada u potrazi za boljim i sigurnijim uvjetima života. Ipak, svi se nadaju razvoju barem ruralnog i zdravstvenog turizma ako ne i rudnika željezne rude od kojih je nekad živio grad.

Silom prilika, nakon povratka iz Njemačke, krajem devedesetih obitelj Marošević u Varešu je otvorila  prekaru. Počeli su s pet radnika, a sada su njihovi proizvodi dostupni  bh. kupcima.

“Tvrtka ima 70 zaposlenih. U sljedećem razdoblju širimo se na veći dio BiH, a s time idu nov upošljavanja”, kaže vlasnik pekare MPM Milomir Marošević.

Od dvije tone brašna proizvedu nekoliko tisuća proizvoda dnevno. “Svi proizvodi idu širom BiH, pekarski uglavnom u Kanton Sarajevo i Zeničko-dobojski kanton, a slatki program ide do Neuma i svih djelova BiH”, kaže suvlasnik pekare Mario Marošević.

Tvornica rezervnih djelova u talijanskom vlasništvu "TRD" d.d. Vareš traži novog kupca. Do sada je usprkos problemima u poslovanju i zahtjevnom tržištu uspjela izaći na svjetsko tržište s proizvodom projektovanim i testiranim u tvorničkim pogonima, javlja Federalna.ba.

“Možemo se pohvaliti da smo jedni od rijetkih na ovim prostorima koji izrađuju reduktore i specifične zahtjeve tržišta. Možemo raditi kompletno održavanje za Elektroprivredu, što podrazumijeva hidroelektrane, termoelektrane i rudnike - sve njihove potrebe. Specifični smo jer ne postoji tvornica u bivšoj Jugoslaviji koja ima zaokružen proizvodni proces”, priča Selvedina Gondžo, v.d. direktora kompanije.

Vareš, nekad poznat po rudnicima željeza još iz antičkog doba, iz kojih je polovica zaliha ove rude bilo bivše Jugoslavije, uz neophodne investicije, može odgovoriti svim domaćim zahtjevima za ovom sirovinom.

“Ako se pojavi netko zainteresiran za dalju eksploataciju, imamo značajnih rezervi, a i tehnologija je napredovala i kvaliteta željezne rude mogao bi se obogaćivati”, ističe Ermin Musa, pomoćnik načelnika za prostorno uređenje, urbanizam, gospodarstvo i financije Općine Vareš.

Šumsko i vodno bogatstvo, rude cinka i olova pored željezne rude potencijali su ovog mjesta, od kojih kroz koncesije općina može povećati sadašnji budžet od 4,5 milijuna maraka. Hoće li će tako i biti ne ovisi od lokalnih vlasti.

“Pruga se može ponovo staviti u funkciju. A mladi idu, jednostavno, zbog nedostatka posla. Država treba ocijeniti da li joj je u interesu da ima rudnike željezne rude”, smatra Musa.

Poljoprivreda u Varešu bila je prateća grana industrije. U novije vrijeme, poljoprivreda je u Strategiji općinskog razvoja i grana koja će prehranjivati veći dio stanovništva.

“Rasporedit ćemo 70.000 KM - pola za projekte u oblasti poljopoprivrede, a pola za poticaje u stočarstvu i ratarstvu. Tako smo od 2013. podijelili preko 200 dunuma plantažnih zasada maline. U 2016. krenuli smo u ozbiljniju proizvodnju šumskih jagoda”, kaže Dragan Orozović, stručni saradnik načelnika za poljoprivredu u Općini Vareš.

Ovaj gradić ponosan je na svoju kulturnu baštinu. Zaslužan za prvu knjigu tiskanu na bosančici bio je fra Matija Divković. Najstarija crkva posvećena svetom Mihovilu nalazi se u Varešu. Izgrađena je na temeljima stare iz srednjovjekovnog doba.

“Posebna je jer je jedina kao građevina preživjela osmansko razdoblje. Vareš je imao privilegiju i u vrijeme Turske jer nije bilo danka u krvi i djeca nisu odvođena jer se prenosio zanat i željezo se prerađivalo”, priča fra Mirko Majdandžić, župnik Župe svetog Mihovila Arkanđela u Varešu.

Stanovnici Vareša pretežno su starije dobi. To su dobri ljudi u teška vremena – tvrdi fra Mirko. “Ljudi su čestiti, zato i odlaze. Najlakše je ostati i kukati kako se nema. Ovdje to ne rade, bore se, pokušavaju svojim radom nešto osigurati, ali pošto je teško - odlaze.”

Priroda u Varešu nije bila škrta. Od stare slave se ne živi jer bez stanovništva i investicija, resursi gube vrijednost, a grad perspektivu.