VIDEO | Samo nek' ne puca

Tekst članka se nastavlja ispod banera

"Nekad imam osjećaj da živim u nekoj drugoj zemlji kad je u pitanju neodazivanje na prosvjede. Kao da su mirovine tisuću maraka, kao da u ovoj zemlji nema nezaposlenih", rekao je za FTV Mujo Gavranović iz tvornice namještaja Konjuh Živinice.

Magazin Mreža objavio je kako je čaša prelivena, ali da se zaboravilo kako ovdje izgleda kad prosvjeduje i radnik i beskućnik, i student.

Čeka se da pomru

''I porcija je kod više od pola milijuna nezaposlenih prazna, ali se BiH prihvatila ratne logike, pa samo nek ne puca. Desetljeća radničkog strpljenja protiv sudskog razvlačenja pameti'', navodi se u prilogu.

Radnici tuzlanskog Polihema prvi su bili ispred pravosudnih institucija za koje tvrde da su skupa za privatizacijskim tajkunima, sudjelovale u kriminalu zbog kojeg više od 200 radnika, i pored izvršnih presuda, ne mogu naplatiti potraživanja, uvežu staž i otići u mirovinu.

"Najvjerojatnije se čeka da ovo malo naroda što ima da pomre", kaže radnik Polihema Enes Jaganjac.

FTV navodi kako je skoro sve što je vrijedilo opljačkano iz Polihema. Vlast je tvornicu prodala poljskom investitoru, koji je posredstvom fiktivnih firmi izvukao milijune maraka, a radnike ostavio na ulici. Sumnjivo je, tvrde radnici, i učešće suda za koji kažu da je, navodno, pogrešno popisivao imovinu poduzeća.

"Sad se izvodi nešto da sud kaže da je popisivana tuđa imovina. A zna se tko je to, Najil Zlatović, direktor. Sramota je sada ono i pogledati, ruglo", dodaje Jaganjac.

Prevara iz Slovenije

Sličnu sudbinu dijele i bivši radnici hotela Tuzla, koji ističu da ih je kontroverzni tajkun sa sjedištem u Sloveniji Fadil Sarajlić prevario u sumnjivoj privatizaciji, dizao višemilijunske kredite za hotel, a dug prebacivao na račune radnika.

"Imam izvršnu presudu od prije godinu i pol i još ne mogu naplatiti ta sredstva od hotela Tuzla. Tvrde da su prioritet radničke tužbe, a mi smo, očito, na zadnjem mjestu'', priča bivši radnik hotela Esad Ćosić.

Istraga o višemilijunskom kriminalu u hotelu Tuzla koju vodi Kantonalno tužiteljstvo u Tuzli traje godinama, rezultata nema, a oni koji su u hotelu proizveli višemilijunske gubitke u poslovanju i dugove prema državi su na slobodi. Na slobodi su i rukovoditelji gračaničke Fortune, koju su posredstvom fiktivnih firmi uništili i gurnuli je u stečaj.

"Fortuna je procijenjena na 10 milijuna KM, a osnovica duga Poreznoj upravi je 12 milijuna KM. Sa zateznim kamatama dug je 48 milijuna KM. Na procjenu od 10 milijuna prodat će je za tri-četiri milijuna i tu radnici neće imati uplaćenog radnog staža", priča Najila Mujaković, radnica Fortune.

Na uvezivanje staža godinama čekaju bivše radnice tuzlanske Aide i banovićkog Borca. Aidu je vlast gurnula u stečaj i tvornicu iznajmila privatniku, koji bez problema radi.
"Nemamo ništa, nikakvih primanja. Faktički, izbačeni smo na ulicu", ističe bivša radnica Aide Lufeta Mulić.

Prodaja za marku

U banovićkom Borcu nekada je radilo oko 500 radnika. Vlast je Borac prodala za jednu marku, pa ga opljačkanog vratila državi. Danas se tvornica raspada.

"Sada je ova tvornica potpuno uništena. Unutra nema ništa. Sve je devastirano. Počupana je sva instalacija. Pustoš", kaže radnik Borca Mustafa Zrnanović.

Borac su, tvrde, uništili bivši direktori od kojih je tvornica oduzeta, ali devastirana. "Mehmed Čorhodžić, Ahmed Ćurić, Pavo Bašić, Osman Helda, Mustafa Dagoja i ostali, oni su je uništili. Nitko nije odgovarao", navodi Zrnanović.

Na radnike TTU-a aktualna vlast je slala policiju i gušila radnički bunt. Tvornicu je gurnula u stečaj, pa onda sama od sebe kupila kapital i pokrenula minimalnu proizvodnju. Od 250 radnika koji su poslani na biro angažirano je samo 70, uglavnom onih koji na prosvjedima nisu tražili svoja prava.

Prosvjedi ponedjeljkom

Mehmed Terzić je predsjednik Sindikata koji svakog ponedjeljka organizira prosvjede ispred tvornice jer radnicima nije uvezano 14 godina radnog staža i isplaćene sve zaostale plaće. U TTU ne može više raditi jer je javno prozivao vlast za kriminal.

Od svoje borbe Terzić ne odustaje. Ispred kapije će spavati dok im vlasti ne uvežu staž.
"Moje kolege i ja smo izgradili ovu tvornicu, oslobodili je i sačuvali, da bi došla ova vlast i istjerala me na cestu jer sam tražio svoja radnička prava", rekao je.

U Konjuh se na posao vratilo samo 30 radnika. Strateškog partnera nema, a financijske subvencije i županijske i federalne vlade zaobilaze Konjuh i odlaze u firme čiji su vlasnici bliski strankama na vlasti.

"Da su htjeli da nam pomognu mogli su. Da barem dođe raditi 200-300 radnika. A ne da radi nas samo 20-30", priča Mevludin Trakić, predsjednik Sindikata tvornice namještaja "Konjuh".

"To je dokaz da imamo diktaturu u Tuzlanskom kantonu. Banovićki dvojac je gospodar života i smrti u ovom kantonu. Moćniji su od policije, Tužiteljstva, sudova. Sve te institucije drže u svojim rukama. Privatizirali su MUP, Tužiteljstvo. Ono za što je predsjednik županijskog odbora SDA optužen u Sarajevu, to isto radi ovamo, ali mu ovo Tužiteljstvo ne može ništa, jednostavno je nedodirljiv", tvrdi Sakib Kopić iz Sindikata solidarnosti.

Samo Dita na zelenoj grani

Na zelenu granu, barem zasad, jedino je izašla tvrtka deterdženata "Dita", čiji su radnici nakon višegodišnje borbe dočekali bolje dane, siguran posao i plaću, te uvezan staž.

"Živjeli smo od humanitarne pomoći, preživljavali, ali smo bili organizirani - da sačuvamo tvornicu, da je vratimo u proizvodno stanje", ističe radnica Jasminka Delić.

"Donijeli su odluku da zatvaraju tvornicu. Da smo tad donijeli odluku da se povučemo, kao i naše ostale radne kolege, ovo danas ne bi postojalo. Ovo bi sad bio klasičan Guming. Ipak smo istrajali pune četiri godine, čuvali ovo, bez prijevoza, toplog i hrane. Bez staža i zdravstva", dodaje Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata Dite.

Guming je, navodi FTV, primjer kako tvornice nestaju u pljačkaškoj privatizaciji. Od Tvornice nije ostalo ništa. A Frigos iz Čelića je primjer nikad završenog stečaja koji traje petnaest godina. Za to vrijeme radnici nestaju, stečajni upravnici i suci uživaju u visokim plaćama i brojnim privilegijama, a i potrajat će to sve dok obespravljenih i gladnih na prosvjedima bude malo, navodi FTV.