Vlasti moraju pronaći još dvije milijarde KM za održavanje ekonomije u životu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pandemija koronavirusa ima razoran utjecaj na svjetsku ekonomiju, bez obzira na činjenicu da se većina prilagodila ili prilagođava tzv. '' novoj realnosti''.

Prerano je iz više razloga za konačne prosudbe i analize, ali gospodarstvenici, vlade i znanstvenici svakodnevno rade na tome da se uhvati korak s pandemijom, uz idealni cilj - jednoga dana biti korak ispred.

Za Bljesak.info govori prof.dr.sc. Vjekoslav Domljan, jedan od najuglednijih ekonomista u BiH.

Bljesak.info: Profesore Domljan, s obzirom na snažan udar kojeg je na svjetsku ekonomiju izazvala pandemija koronavirusa, mogu li se u ovome trenutku dati neke projekcije u vezi s posljedicama ovog gospodarskog potresa u našoj zemlji?

VJEKOSLAV DOMLJAN: Što se tiče ekonomskog rasta, BiH ni početkom 2022. neće dosegnuti dohodak koji je imala početkom 2019. Pad se neće zaustaviti na tome.

Dok se pandemija ne zaustavi u svakoj zemlji, nije zaustavljena ni u jednoj, pa tako ni njene posljedice po ekonomiju.

Dohodak će pasti minimalno 6 %. Devizne doznake će pasti  pola milijarde KM, a  budžetski deficiti doseći barem 1,5 mlrd KM.  Vlasti moraju pronaći barem još dvije milijarde KM za održavanje ekonomije u životu.

Naći ih mogu jedino kod internacionalnih financijskih organizacija.  Privatni investitori im ne žele dati novac, a razvijene zemlje ne mogu.

Bljesak.info: Neki su ekonomisti, ali i političari, prognozirali relativno brz povratak bh. ekonomije na, kažimo slikovito, 'radnu temperaturu'. Ako uzmemo u obzir da u ovoj i idućoj godini više neće biti lockdowna, možemo li se uskoro nadati primjetnijem privrednom rastu u BiH?

VJEKOSLAV DOMLJAN: BiH je imala pad dohotka od 3% u 2009. Tek je 2015. dostigla rast od 3% i nije se do 2019. vratila na predrecesijske stope rasta od 5-6%. Nije, jer ni do 2020. nije prebacila fokus s potrošnje i uvoza na proizvodnju i izvoz.

„Veliko zatvaranje“ će barem dva puta teže pogoditi BiH no „velika recesija“. Uz to treba imati u vidu demografske, tehnološke i druge  promjene. Npr. do 2027.  broj stanovnika će se smanjiti za barem 200.000 a broj penzionera povećati za barem 100.000.

To govori koliko je potreban novi model razvoja za razdoblje 2022. - 2026. On bi osigurao npr. da se omjer plaća javnog sektora i bankarskog sektora s jedne strane i realnog sektora s druge strane smanji s aktualnih 3:1 na 2:1 nakon 2025. god.

Bljesak.info: Kako ocjenjujete učinkovitost i sami proces primjene Zakona o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica, kako na federalnoj, tako i na županijskim razinama, uz dodatni osvrt na tzv. 'najbolji korona zakon' u HNŽ?

VJEKOSLAV DOMLJAN: Paketi su bili nedovoljni i sporo se provode. Trebalo ih je donijeti u martu, najkasnije u aprilu. Entitetske vlade su djelovale, no državna i kantonalne nisu. Dok npr. u Albaniji vlasti i centralna banka smanjuju plaće za 50% na tri mjeseca, Institucije BiH hoće da ih povećaju. Dok privatni sektor tone, javni se širi.

Što se tiče „najboljeg zakona“, njegove efekte bi privrednici mogli dočekati u julu, pa bi ih se moglo ocjenjivati najranije u septembru. Kako sada stvari stoje, infuzija bi mogla stići četiri mjeseca nakon nesreće.

HNŽ ne treba biti najbolji – dovoljno je da zadovolji dva načela dobrog javnog upravljanja: transparentnost i neovisan nadzor nad dodjelom sredstava te jedno načelo koje Covid-19 ostavlja u nasljeđe: pomoć se dodjeljuje firmama radi povećanja produktivnosti i ispunjavanja širih društvenih ciljeva, a ne da se troše neproduktivno i na dobrobit povezanih osoba.

Bljesak.info: Poslodavci se zalažu za brzo donošenje narednog paketa mjera pomoći gospodarstvu, jer korona zakoni su privremeno na snazi. Vidite li tu prostora, s obzirom na naše kapacitete, da eventualni naredni paket mjera za oživljavanje ekonomije poluči rezultate?

VJEKOSLAV DOMLJAN: Od države se traži najviše kad je najslabija - kad zbog političke frakcionaliziranosti nije kadra dodijeliti ni što joj je MMF stavio na tanjur, a kamoli dizajnirati brze i efikasne pakete.

Za BiH vrijedi prvi Njutnov zakon – tijelo ostaje tromo dok ga vanjska sila ne pokrene. No, središnjice stranih sila nemaju interesa za BiH osim da se bh. problemi ne preliju preko granice dok njihove poslovođe na bh. terenu nisu kadri uočiti ni ko je za Europu a ko vodi građane u beznađe.

Stoga poslodavci mogu malo postići dok ne budu poduzimali kolektivne akcije, posebice u sudejstvu s inozemnim agencijama i s dijasporom. Sve što ostaje jest osloniti se na sredstva EU i MMF za drugi paket.

Bljesak.info: Blokada rada Komisije za vrijednosne papire FBiH problem je koji ugrožava poslovnu zajednicu, navode neki ugledni menadžeri, posebno oni iz Vijeća stranih investitora (FIC)? O kakvom se tu problemu radi, koje su njegove stvarne posljedice i kako ga riješiti?

VJEKOSLAV DOMLJAN: Nužno što prije odblokirati rad Komisije. Bez nje nije moguće formalizirati nijednu aktivnost vezanu za kapital dioničkih društva, a kamoli odobravati nove emisije vrijednosnih papira.

FIC opravdano traži deblokadu, no kako objasniti političarima da devize koje investitor donosi koštaju manje od doznake koje šalje dijaspora, a donosi višestruko više. Umjesto da uzmu volan tj. razvijaju tržište kapitala i konkurenciju bankama, političari sjede i čekaju kako „našima“ dodijeliti dodijeljena sredstva MMF i EU.

Bljesak.info: Mnogi se u ovom vremenu pitaju kako se dalje ponašati, kako se odnositi u poslovnoj svakodnevnici. Nova realnost je na neki način uvela i pravila ponašanja koja će postati standardom. Je li ova pandemija u potpunosti izmijenila naše ranije navike i metode rada i što kao pouku možemo izvući?

Covid-19 je i virus istine. Na tragičan način je otkrio slabosti globalnog i nacionalnih poredaka, koje se ogledaju u dubokim nejednakostima i isključenostima kao i slabosti nacionalnih zdravstvenih, političkih, ekonomskih, socijalnih i financijskih poredaka.

Koliko duboke tragove će pandemija ostaviti ilustrira program oporavka Europa: naredna generacija. Njegova sredstava se neće dodijeliti i halaliti „našima“ nego vratiti u budžet - ne prije 2028. i ne kasnije od 2058.

S druge strane, rast  pandemijske države mora  biti praćen rastom demokratskih institucija i mehanizama političke participacije da volan ne bi dospio u ruke populista, posebice onih koji su i u doba pandemije radili za sebe, a ne za narod.

Bljesak.info: Na globalnoj razini (a to uvijek ima izravnog utjecaja na nas) također se događaju veliki potresi u ekonomiji. Je li ovo uistinu najveća kriza koju praksa i teorija u modernom dobu pamte i koliko je sadašnja situacija potencijalno opasna za još veće stresove u svijetu?

VJEKOSLAV DOMLJAN: Covid-19 je prouzročio krizu bez presedana u modernoj povijesti. Svijet prolazi kroz jedno od najtransformativnijih razdoblja u posljednjih 75 godina. Npr. ubrzao je promjenu svijeta rada: umjesto „spavanja u uredu“ doveo je do „rada od kuće“ na radost samohranih roditelja, osoba s tjelesnim poteškoćama, onih koji brinu o drugima itd. Oko 40-70% radnika Europe i SAD je radilo od kuće tijekom pandemije.

Socijalne, ekonomske i političke posljedice pandemije tek počinju osjećati. Ostaviće ozbiljne dugoročne posljedice po ekonomski rast, javni dug, zaposlenost i blagostanje.

Pokazalo se da svijet mora biti utemeljen na multilateralizmu. Bez njega nije moguće prevenirati buduće nesreće kojih će itekako biti zbog nepoznatih virusa, naprednog biološkog oružja, (ne) namjernog korištenja umjetne inteligencije itd. niti osigurati pomoć.

Jedna od korisnih lekcija Covid-19 je da se pandemije mogu suzbiti u korijenu ako su društva i zemlje adekvatno pripremljene za nju.

No, virusologe, epidemiologe, špijune pa ni Svjetsku banku koja je i 2017. računala koliko bi pandemija mogla koštati svijet političari diljem svijeta nisu slušali, čak ni u doba pandemije kad su nebrigu i nerad prikrivali omalovažavanjem opasnosti.

Bljesak.info: Za kraj, smatrate li da su vlasti u Europi i kod nas reagirale na ispravan način u samom početku, nakon proglašenja pandemije, ili se moglo i drugačije pristupiti svladavanju krize, primjerice na švedski način?

VJEKOSLAV DOMLJAN: Na Covid-19 najbolje su reagirale zemlje koje su bile najteže pogođene SARS-om 2002: Tajvan i Hong Kong s 19 odnosno 160 slučajeva na milion stanovnika odnosno 0.3 i 0.9 smrtnih slučajeva na milion stanovnika.

Temeljni problem bh. društva i EU je blokiranost sistema reformi. Ni EU ni BiH od 2005. odnosno 2006. ne stavljaju ustavne reforme na stol.

U takvim situacijama zdravstvena i ekonomska kriza lako postaju ekonomska, financijska i ustavna kriza.

I na razini BiH je bilo moguće djelovati. Preko 100 zemalja je ublažilo teret PDV radi povećanja likvidnosti privrede dok BiH nije uradila ništa.

Moglo se učiti i od Bugarske, koja se hvali najboljim valutnim odborom na svijetu, o povećanju likvidnosti sistema. No, rentijerska država je u natezanju konopca „prelikvidnog“ bankarskog sektora i realnog sektora koji „nema projekata“ stala na stranu banaka.

Stanje kao u Francuskoj kad je za poduzimanje reforama trebala suglasnost sva tri staleža, a dva rentijerska uvijek nadglasavala onaj treći, nerentijerski, pa je nepoduzimanje reforama dovelo do revolucije.

Zasad se u BiH ekonomska i socijalna fragmentacija širi i dube. Šta će iz toga proisteći, ostaje da se vidi.