Za Hrvate najbolje da ne nađu naftu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U Hrvatskoj raste otpor prema istraživanjima mogućih nalazišta nafte i plina sa dna Jadranskog mora. Vlada u Zagrebu suočava se sa brojnim kritikama, kako od organizacija iz te zemlje, tako i iz Slovenije i Italije.

Početkom siječnja, Vlada Hrvatske izabrala je na međunarodnom natječaju pet stranih firmi s kojima bi tijekom proljeća trebala potpisati ugovor o koncesijama za deset podmorskih polja. Međutim, na vladin račun otada ne prestaju da stižu brojni, ekološki motivirani prigovori. Štoviše, kritikama su se pridružila i nevladina udruženja kao i nadležna ministarstva Italije i Slovenije.

U Hrvatskoj u tome prednjači organizacija “Zelena akcija“, najaktivnija i najuspešnija tamošnja građanska organizacija koja se već punih 25 godina bavi zaštitom okoline. Njihove primjedbe oko vladinog petroenergetskog plana na Jadranu sasvim su jednostavne – suradnja s naftnim firmama, navode oni posljednjih tjedana, pokrenuta je bez neophodnih priprema i u uvjetima potpune nespremnosti institucija za projekt te veličine. Hrvatska još uvijek ne raspolaže ni standardno neophodnom Strategijom upravljanja morskom okolinom i priobalnim područjem, krucijalnim dokumentom za upravljanje tako izuzetnim resursom kao što je Jadran.

Farsa od procedure

“Umjesto da taj tekst bude donijet na početku, a da ga slijedi zakonski propisana strateška studija o utzjecaju na okolinu za konkretna područja Jadrana, procedura je doslovno okrenuta naglavčke“, kaže za DW Bernard Ivčić, predsjednik upravnog odbora “Zelene akcije“. On smatra da bi raspisivanje tendera za koncesionare moralo uslijediti tek nakon dva navedena koraka, a ne na početku, kao što je to urađeno.

“Ali ne, prvo su izabrani koncesionari“, nastavlja Ivčić, “a tek zatim ćemo vidjeti procjenu utjecaja na okolinu. Na kraju možda stigne i Strategija upravljanja, iako bi to bilo potpuno besmisleno“.

“Zelena akcija“ zastupa stav da bi Jadranu trebalo pristupati kudikamo sustavnije, bez paušalnih zahvata koji od svake procedure čine farsu. To udruženje dovodi u pitanje i započetu javnu raspravu o procjeni utjecaja na okolinu, budući da je natječaj za investitore već okončan, a sve je trebalo biti organizirano obrnutim redoslijedom. Ako je donesena gotova odluka o broju koncesionara i konkretnim podmorskim poljima, prejudicira se studija utjecaja na okolinu koja bi tek trebala odgovoriti na pitanje o obimu i intenzitetu istražnih i eksploatacijskih radova sa stajališta očuvanja okoline i rizika po druge aktivnosti.

Pritisci iz susjedstva

Predsjednik upravnog odbora “Zelene akcije“ ističe da će to udruženje sudjelovati u javnoj raspravi, ali da se neće na tome i zadržati ako zaključci studije budu manjkavi ili se neki aspekti utjecaja na okolinu ne obrade na adekvatan način.

“U tom slučaju pokrenut ćemo i određene pravne korake, ali i poticati države koje dijele Jadran s Hrvatskom da posegnu za mehanizmima Konvencije o procjeni utjecaja na okolinu prekodržavnih granica ESPOO“, kaže Bernard Ivčić.

Ministarstvo okoline i prostora Slovenije već je najavilo Hrvatskoj da će zatražiti uključivanje u nadzor projekta, a oglasili su se i pojedini subjekti u Italiji. Talijanski zastupnici u Europskom parlamentu nisu se doduše pri iznošenju prigovora obazirali na činjenicu da se s njihove strane državne granice još intenzivnije eksploatira jadransko podmorje. Udruženje “Bez platformi (No triv), koje se protivi podizanju platformi i u samoj Italiji, upozorilo je na rizičnost podmorskih radova na južnim eksploatacijskim poljima, u blizini Dubrovnika. Tamo, naime, ima dosta odbačenih neeksplodiranih bombi iz Drugog svjetskog rata.

Spomenimo još da se sve kritike ne svode samo na rizik po turizam, kao jednu od najvažnijih hrvatskih gospodarskih grana čiji bi status mogle ugroziti, ne samo nekakve naftne mrlje, već i sam prizor platforme za eksploataciju na horizontu. Ekološki aktivisti upozoravaju i na buku, izuzetno opasnu po morsku faunu – seizmička snimanja podmorja uoči bušenja izvode se, naime, pomoću snažnih, zvučnih udara, sa izravnim štetnim efektima za živi svijet.

Reakcija na krizu

Na kraju, obratili smo pažnju i na ekonomski aspekt odluke vlade Hrvatske da tako naglo i paušalno pristupi mogućem koncesioniranju i eksploataciji Jadrana. Nema tajne, riječ je o reakciji na krizu i sve težu zaduženost, ali ostaje pitanje odabira optimalnog pristupa problemu. Taj način podsjeća na polaganje svih nada u pronalazak zakopanog blaga, i to bez rezervnog plana, a uz sve navedene rizike. S takvom procjenom složio se i hrvatski ekonomski analitičar Guste Santini, koji je za DW ocijenio da je vladi očigledno lakše zamisliti slučajni dobitak, nego se odlučiti za razvojnu politiku koja uključuje nadoknađivanje tehnoloških i obrazovnih zaostataka u koje je Hrvatska zapala od tranzicije do danas.

Sugovornik DW primjetio je da se posljednjih dana pokazuje kako vlada ne zna najbolje riješiti problem koji su prouzrokovale banke, a kamoli znati što da radi sa naftnim firmama.

“Javni dug nezadrživo raste, a oni sva očekivanja okreću ka ideji da će mogući nalazak nafte riješiti sve. I da zatim opet neće morati raditi ništa, pretpostavljam. Bolje nam je da uvidimo kako po pravilu tragično prolaze male, politički slabe zemlje sa otkrivenim zalihama nafte. Zato kažem – daj Bože da je uopće ne nađu.“