Zašto su žene na bolovanju češće od muškaraca?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kada pričamo o nejednakostima između žena i muškaraca, najčešće govorimo o plaćama, mogućnostima napredovanja, manjku žena na visokim pozicijama i slično. No, jedne stvari se rijetko tko dotiče – bolovanja.

Žene diljem svijeta odlaze na bolovanje češće nego muški kolege. I ne odlaze na bolovanja da bi se „odmorile“, kako je to kod nas bila dosta česta praksa (kod oba spola), već zbog ozbiljnih zdravstvenih problema.

Radna mjesta nisu prilagođena ženama

Lars Einar Engström, poznati psiholog i partner u konzultantskoj kompaniji Edcolby AB, predstavio je istraživanje koje je naručila Vlada Kraljevine Švedske još 2011. godine. Naime, Vlada je osnovala posebnu jedinicu pod nazivom „Swedish Work Environment Authority“ ili skraćemo WEA, s ciljem da spriječi prerani gubitak radno sposobnih žena. Prvi korak te jedinice bio je istražiti koji su to točno faktori zaslužni za česta bolovanja žena.

Posebno trenirani inspektori rada obišli su više od 4 tisuće kompanija i ispitali više od 2600 zaposlenika o uvjetima rada i s kojim se to faktorima rizika žene susreću, piše portal womeninadria.com.

Ono što su otkrili nije bilo nimalo iznenađujuće. Bilo koji posao prilagođen je muškarcima. Poslovni svijet je svijet muškaraca. Ne samo okruženje u kompanijama, već i fizički faktori.

Prva stvar koju su inspektori otkrili je ta da su poslovi koji zahtijevaju ispunjenje norma prilagođeni normama koje naprave muškarci, pa se prema njima procjenjuje i žene. Što se tiče fizičkih faktora, oprema za rad, kao i zaštitna oprema, te sama radna mjesta nisu prilagođena ženama.

Naravno, tu su i psihološki faktori. Muškarcima i ženama na istoj poziciji daju se različiti tipovi poslova. Tako žene često dobivaju dosadne, monotone ili ponavljajuće poslove. Ako ne dobivaju takve poslove, onda im se češće zadaju zadaci koji uključuju rad s ljudima, budući da se žene po prirodi smatra komunikativnijima. A svatko tko je radio ili radi u uslužnim djelatnostima, odnosno tko radi s ljudima, zna koliko takva vrsta rada može psihički umoriti svaku osobu, muškarca ili ženu.

Problem s nejednakošću

Ono što Lars na kraju navodi je ono što svaka žena (pa i muškarac) zna. Posao žene ne završava nakon što ostavi radno mjesto iza svojih leđa. Kućanski poslovi i briga o djeci još uvijek se smatraju ženskim poslom, bez obzira na to što sve više muškaraca sudjeluje u obiteljskim obvezama.

Dakle, ne samo da žene imaju problema s nejednakošću što se tiče visokih pozicija, plaća, napredovanja i drugih problema o kojima se, srećom, sve češće priča. Sve od radnog mjesta, opreme za rad do radnih zadataka nije prilagođeno ženama.

Kako onda smanjiti bolovanja žena? Izgleda da nije tako jednostavno. Omogućiti ženama izazovnije zadatke umjesto onih monotonih je, kako se čini, još najmanji problem. Kompanije ne bi trebale mijenjati samo kulturu poslovanja, već i sve fizičke komponente koje nisu prilagođene ženama. Tim problemima se pridodaje manje pažnje nego što bi trebalo. Ako razvijena zemlja poput Švedske ima takve probleme, što bi onda trebali reći za zemlje BiH?