Završena izgradnja kuća za pet romskih obitelji u Čapljini

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pet romskih obitelji, četiri koje žive u Domanovićima i jedna obitelj na deponiji Ada, svakodnevno iščekuju kada će ih pozvati i kazati da su kuće koje se grade za njih gotove i da će konačno dobiti svoj krov nad glavom.

U tom iščekivanju u okviru kojeg će dobiti kuće u Stanojevićima, i to zahvaljujući organizaciji Hilfswerk i Općini Čapljina, a koji financira Europska unija, čapljinski Romi jedva preživljavaju, a kako smo se mogli uvjeriti tijekom našeg posjeta, i smrzavaju.

U trošnoj zgradi i dvorištu Doma za stare u Domanovićima žive četiri romske obitelji.

Ovi su ljudi većinom bez posla i ikakvih primanja te žive od recikliranja sirovina s gradske deponije, povremenih nadnicama te od humanitarne pomoći, piše Dnevni list.

Promrzla djeca doekala su nas sa osmijehom ispred ruševne zgrade s popucalim otvorima na prozorima, oskudno odjevena od glave do pete iako je hercegovačka bura dobrano rashladila ovo podneblje.

Kažu nam kako idu u školu i kako su sretni kada se mogu ugrijati u mnogo toplijim učionicama.
Odrasli pokušavaju zaraditi novac za taj dan, uglavnom kopanjem po otpadu da bi se našla sirovina koju mogu prodati.

Život u teškim uvjetima

Pred nas izlazi Marijano Akmadžić, tajnik Udruženja Roma ''Ada'' koji pokazuje oronulu zgradu, nadajući se, kako reče, da će što prije iseliti iz nje, jer mnogo godina su tu prespavali u strahu da se ne sruši.

''Evo i sami vidite kako živimo. Jako je teško. Veselimo se kućama u kojima ćemo imati kupatilo, WC... Ovdje imamo vanjski WC, a u ovoj ruševini sve kaplje unutra, puše kroz zidove, godinama se smrzavamo.

Nemamo vode, u blizini je starački dom koji ima česmu, pa nam dopuštaju da uzimamo vodu. Bilo je mnogo smeća koje smo mi očistili, pomagali su nam komunalci s bagerima, bilo je 3-4 kamiona smeća.

Ali eto, čekamo taj 11. mjesec, jer su nam obećali da ćemo se useliti u nove kuće. Sve je gotovo, samo još okolo treba malterisati, izravnati put i to je to'', kaže on.

Sretan i zadovoljan što će konačno biti na sigurnom, ističe kako ne bi želio ispasti nezahvalan, ali da mora napomenuti kako je mjesto predviđeno za njih poprilično udaljeno od svih važnijih sadržaja za život.

Pa tako navodi kako im do škole treba 10 kilometara, od glavnog puta 4,5 kilometara, a do same čapljine više od 25 kilometara.

''Samo od tih Stanojevića mi smo udaljeni 1,5 km, tako da smo baš odsječeni. Ali sve je to dobro, sretni smo samo da dobijemo krov nad glavom.

No, zbog udaljenosti potrebno nam je još i vozilo, kako bi bili povezani s ostatkom svijeta, i kako bi mogli prevoziti našu djecu u školu'', ističe Akmadža.

Dodaje kako će kuće u koje se usele biti prazne, pa moraju tražiti pomoć kako da ih namjeste, piše Dnevni list.

''Ma obećano nam je svašta nešto, još odavno nam se obećava, ali daj Bože da se to ispuni.
Mi smo prešli preko mnogo toga, uključujući i prijetnje , jer su neki stanovnici Stanojevića potpisivali peticiju da se mi tu ne naselimo zato što smo Romi. Kažu da ne žele Rome pored sebe, ali kada im je obećano da će dobiti put, popustili su.

Djeca idu u školu u Domanovićima. Bilo je u početku problema, jer su ih druga djeca zadirkivala zato što su Romi, međutim, nakon intervencije ravnatelja, djeca su se primirila i sad nema nikakvih problema'', završava svoju priču Marijano Akmadža.

Pomoći u inkluziji Roma u naše društvo

U Općini Čapljina ističu kako nastoje skrbiti o svim žiteljima sukladno njihovim mogućnostima.

''Zato smo s zadovoljstvom prihvatili poziv na suradnju austrijske humanitarne organizacije Hilswerk koja se ponudila izgraditi kuće za pet obitelji čapljinskih Roma koji trenutno žive u neadekvatnim prostorima.
Općinsko vijeće je donijelo odluku o dodjeli pet lokacija za stambene objekte, a Općina se obavezala snositi troškove svih infrastrukturnih priključaka i ishoditi potrebne dozvole.

Na ovaj način će se ovim obiteljima omogućiti kvalitetan stambeni prostor te pomoći u inkluziji Roma u naše društvo'', ističu u Općini Čapljina