Žitoprometa se samo sjećaju radnici koji su ostali bez staža i plaća

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Žitopromet Mostar pao je u zaborav, a neisplaćenih plaća i neuplaćenih doprinosa propalog poduzeća samo još radnici sjećaju.

''U Žitoprometu sam radio dvije godine. Ostali su mi dužni devet plaća i devet doprinosa za Mirovinsko osiguranje. Slučaj je na sudu, a hoće li se to ikad isplatiti ne znam, nadam se. Ako se ne riješi ova situacija kad krenem u mirovinu ovih devet mjeseci mi se neće računati jer nam staž nije uvezan'', rekao nam je radnik Žitoprometa koju neisplaćene plaće i doprinose čeka već pet godina.

''Sve što se tiče imovine Žitoprometa u Raštanima, Ljubuškom, Čapljini, Stocu, što je Žitopromet imao sve je to prodano, odatle su kao nešto isplatili nama. Što se tiče upravne zgrade koja se nalazi u ulici Mile Budaka i što se tiče glavne pekare, to nije prodano, navodno to se čeka da se proda kako bi nam se uplatio i povezao staž'', dodao je radnik.

Njegov kolega kaže kako je uspio otići u mirovinu, ali je sam iz svog džepa morao nadoplatiti staž koji mu je nedostajao. Više je godina radio u ovom mostarskom gigantu i kaže kako su dugogodišnja saga i život bez plaće ostavili posljedice po njegovo zdravlje.

''Nije mi žao novca, koliko živaca što sam potrošio. Išao sam na posao bez plaće nadajući se da će bar nešto ostati mojoj djeci, ali ništa'', ispričao nam je djelatnik pekarskog giganta.

'Smorila' priča o Žitoprometu

Stečajna upraviteljica Žitoprometa, koja je na ovu funkciju stavljena 2013. godine, Milka Musa i predsjednik Sindikata radnika Žitoprometa Josip Milićević nisu bili zainteresirani za razgovor na ovu temu.

Stečajnu upraviteljicu smo u više navrata pokušali kontaktirati, te smo odlazili do Upravne zgrade ove tvrtke koja se nalazi u ulici Mile Budaka u Mostaru, ali je zgrada zaključana, te u kojoj nema nikoga. Na naš propušteni poziv upraviteljica Musa je odgovorila, ali kad smo rekli da zovemo s portala Bljesak.info, rekla je kako s druge strane ''nema nikakve upraviteljice''.

Josip Miličević nam je rekao kako je umoran od priče o Žitoprometu i kako je on kao i radnici nastavio sa životom i da ga ne zanima ova tema.

Podsjećamo, kako je mostarski Žitopromet bio je dan od najvećih pekarskih giganata koji je uspješno poslovao 70 godina. Privatiziran je 2001. godine, od kad je poduzeće počelo bilježiti gubitke. Od 2011. godine preko stotinjak radnika počelo je prosvjedima tražiti plaće i poboljšanje poslovanja ove tvrtke.

Proizvodnja je prekinuta, a u više navrata je najavljivano dobivanje kredita i pokretanje proizvodnje u ovoj mostarskoj kompaniji.

I radnici krivi za propast

Nekadašnji direktor Žitoprometa Sead Đonko je najavio ponovno pokretanje proizvodnje na ljeto 2012. godine, što se nije dogodilo. Najavio je pokušaj dobivanja kreditnih sredstva u visini od 2 milijuna maraka od Razvojne banke kojima je Žitopromet trebao dobiti vjetar u leđa i izaći iz problema.

''Planiramo svakom radniku obračunati dugovanja i ponudit ćemo im način otplate tih dugova. Kako bi radnici bili sigurni da će dobiti svoje novce, mi ćemo s njima napraviti ugovore, koje ćemo ovjeriti kod notara. Tako će radnici biti sigurni da će dobiti svoja valjana potraživanja. Planiramo, također, radnicima uvezati i radni staž, ali po minimalnoj osnovici. Dakle, platit ćemo radnicima sve doprinose i za razdoblje koje nisu radili. Svi oni radnici koji su radili, dobit će zaostale plaće. Dinamika isplate tih plaća će izravno ovisiti o našem poslovanju'', izjavio je Đonko 2012. godine, naglasivši kako će morati doći do smanjenja broja radnika.

Đonko je tada rekao kako je tvrtki radilo 96 radnika, od čega je bilo 15 vozača, koji uopće nisu bili potrebni.

''Čak radnici, koji rade kao vozači, koji su pokrali ovo poduzeće i oštetili ga za 160.000 maraka. Protiv tih pojedinaca se vode i sudski postupci, a čak je i sud donio presudu da ti radnici vrate po 17.000 maraka u tri godine bez kamata, a u isto vrijeme isti tuže Žitopromet zbog plaća i doprinosa te sud donosi presudu da je tvrtka dužna vratiti 18 plaća u roku od 15 dana'', izjavio je tada Đonko.

Stečajem završena priča

Nakon niza prosvjeda, raznih skandala i zahtjeva raznim instancama 2012. godine pokrenut je stečaj pred Općinskim sudom u Mostaru. Nekoliko mjeseci kasnije Sud je donio Rješenje za otvaranje stečajnog postupka.

''Otvara se stečajni postupak nad imovinom stečajnog dužnika "ŽITOPROMET" d.d. Mostar, sa sjedištem na adresi ul. Dr. Mile Budaka broj 97, Mostar, upisanog u Registar privrednih društava Općinskog suda Mostar pod brojem 1-805. Za stečajnog upravnika imenuje se Musa Milka iz Mostara. Kao vrijeme otvaranja stečajnog postupka utvrđuje se 22.02.2013. godine u 12,00 sati, kada će Rješenje o otvaranju stečajnog postupka biti objavljeno na oglasnoj tabli ovoga Suda'', objavio je Općinski sud Mostar 2013. godine.

Odlaskom u stečaj priča o poduzeću koje je bilo najjače poduzeće u svojoj branši u cijeloj regiji je očigledno završila za sve osim za radnike koji se nadaju da će im za života biti isplaćene zarađene plaće.