Zviždačima potrebna bolja zaštita

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Je li dojava zaposlenika mogla spasiti koncern Volkswagen od plaćanja milijardske kazne? Zviždačima u njemačkom gospodarstvu nije lako – iako je svaki zaposlenik zapravo dužan „otkloniti štetu od svog poduzeća“.

U koncernu Volkswagenu zabilježena je jedna interna dojava o manipuliranju testova ispušnih plinova, ali tu se dojavu očito blokiralo, kaže Johannes Ludwig. Umirovljeni profesor Ludwig je član Uprave Mreže zviždača, udruge koja se zalaže za rasvjetljavanje skandala. „VW ima prilično hijerarhijsku strukturu, u kojoj vlada klima straha“, tvrdi taj ekonomist i podsjeća na slučaj Holgera Sprengera, koji je radio u VW-ovoj tvornici u Kasselu, piše Deutsche Welle.

Godinama je taj mehaničar upozoravao svoje pretpostavljene, ured nadležan za reviziju pa čak i Upravu na prevare u poduzeću, nenamjensko trošenje projektnih sredstava, nepravilnosti prilikom obračuna izdataka i druge manipulacije. I to sve uzalud. Sprenger se na koncu 2003. obratio Skupštini dioničara i Nadzornom odboru. Nakon toga mu je uručen otkaz.

Whistleblower ili zviždači, koji otkrivaju ilegalne radnje, izlažu se velikim rizicima. „Većinom su oni na dnu hijerarhije“, kaže Ludwig. Doduše, svi zaposlenici, prvenstveno u dioničkim društvima, se obvezuje da dojave nepravilnosti pretpostavljenima, internoj reviziji ili ovlaštenim revizorima. Ali njih se izbjegava, izloženi su mobbingu, karijera trpi, a posljedica može biti i otkaz. „U njemačkoj privredi ne postoji izražena kultura kritiziranja, a ni kultura odnošenja prema greškama“, kaže Ludwig. U SAD-u je drugačije, tamo se takve dojave smatra šansom da se „ispravi“ nešto što nije u redu. To je po mišljenju Ludwiga stav koji se može objasniti činjenicom da u SAD-u svaka povreda pravila može dovesti do plaćanja ogromnih odšteta.

Promjena kulture

Ako pretpostavljeni i kolege djeluju etički, onda raste spremnost dojave nepravilnosti, citira Institut njemačkog gospodarstva (IW) studije o menadžmentu. Mreža zviždača se zalaže za promjenu kulture i zakonsku zaštitu zviždača. Trebalo bi ojačati njihova prava da se obrate vlastima i medijima, ukoliko interni put ne urodi plodom. Europski sud za ljudska prava je ipak odlučio u jednoj presudi: “Otkrivanje nepravilnosti spade pod područje slobode mišljenja.” Radilo se o slučaju iz 2011., kada se pred sudom našao predmet njemačke njegovateljice Brigitte Heinisch, koja je kritizirala nehumane uvjete u njezinom domu.

U javnosti se zviždače često smatra junacima. No, većina ih, unatoč plemenitim motivima koji ih vode u njihovom djelovanje, ne želi da ih se gura u javnost. Zato razni sustavi zviždačima omogućuju i anonimne dojave. Jedno vrijeme su se dobrim rješenjem pokazale posebne telefonske linije (hotline). U nekim se slučajevima ipak pokušalo identificirati anonimne dojavljivače, uz pomoć posebnih programa za analizu glasa. To je uništilo ugled tih linija. Neke firme angažiraju eksterne “osobe od povjerenja”, takozvane ombudsmane. Ali i tu je distanca još visoka. Neka velika poduzeća, vlasti i pokrajinski Uredi za suzbijanje kriminala uveli su elektronski sustav, takozvani Business Keeper Monitoring System (BKMS): on filtrira anonimne dojave i prosljeđuje ih na adresu određenih kontrolnih instanci.

Elektronski (mrtvi) poštanski sandučić

Informant mora detaljno predočiti koji su odjeli, koje organizacije i projekti pogođeni. To je opsežan posao i time se želi spriječiti da se ljudi javljaju „spontano“, zbog toga što su možda nezadovoljni svojom trenutnom situacijom. Sustav ne pohranjuje IP-adrese. Dojavljivač može „otvoriti“ mrtvi poštanski sandučić za koji pristup ima samo on. Tako ga se može kontaktirati ukoliko ima dodatnih pitanja, a pritom ne mora otkriti svoj identitet. Ipak anonimnost ne znači 100% sigurnost. U poduzećima su neke procedure u detalje poznate samo nekolicini, malom krugu ljudi.

BKMS koristi i Savezni ured za kartele, organizacija koja se bavi zaštitom tržišne utakmice. „Kartele se uglavnom prakticira tajno, odlučujuću ulogu u njihovom otkrivanju i razbijanju imaju insajderi“, kaže Andreas Mundt, predsjednik Ureda. U roku od tri godine Ured je dobio 996 naznaka „s određenom dozom relevantnosti“. U većini slučajeva informant je bio spreman na komunikaciju s istražiteljima preko mrtvog sandučića. Doduše među tisućama pristiglih dojava ima samo malo onih koje su kvalitetne. Ali već i mogućnost anonimne dojave destabilizira kartele, jer raste mogućnost njihovog razotkrivanja.

Trenutno je u tijeku više istraga na temelju anonimnih dojava. „Prije pokretanja postupka Savezni ured najprije provjeri imaju li informacije odgovarajuću kvalitetu, jesu li dovoljno detaljne, prate li ih uvjerljive činjenice i može li ih se potvrditi daljnjim istragama od strane vlasti“, kaže Mundt. Prvi postupak uz uporabu BKMS-a je okončan u lipnju ove godine: protiv pet proizvođača „akustički djelotvornih dijelova“ koji su dogovarali cijene na teret automobilske branše izrečene su kazne u visini od ukupno oko 75 milijuna eura.