Zadnja prilika za energetsku budućnost Bosne i Hercegovine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Potpisivanjem ugovora o uspostavi Energetske zajednice, prije 15 godina, Bosna i Hercegovina je prihvatila da se uredi energetski sektor u skladu sa zakonodavstvom Europske unije.

Ugovor o uspostavi Energetske zajednice je potpisan 25. listopada 2005., a stupio je na snagu 1. srpnja 2006. Jednoglasnom Odlukom Ministarskog vijeća Energetske zajednice od 24. listopada 2013., Ugovor koji je prvobitno zaključen na razdoblje od deset godina, produžen je za dodatnih deset godina. Ugovor su zaključile Europska unija, s jedne strane, i Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Moldavija, Srbija, Ukrajina i Gruzija, s druge strane.

Zaključivanjem ovog Ugovora, ugovorne strane se obvezuju da između sebe uspostave zajedničko tržište električne energije i plina koje će funkcionirati po standardima tržišta energije EU s kojim će se integrirati. To se postiže postepenim preuzimanjem dijelova acquis-a EU, odnosno implementacijom odgovarajućih direktiva i uredbi EU u područjima električne energije, plina, sigurnosti snabdijevanja, zaštite okoliša, konkurencije, obnovljivih izvora, energetske efikasnosti, nafte, statistike i infrastrukture. Ugovor o uspostavi Energetske zajednice važi do srpnja 2026. godine.

Najgori od svih

Ali kao i većinu sporazuma koje BiH sklapa s međunarodnim tijelima i Ugovor o uspostavi Energetske zajednice završava našim mrtvim slovom na papiru. Prema godišnjem izvještaju o ispunjenju obveza BiH, koji je Tajništvo Energetske zajednice objavilo u studenom 2020. među zemljama potpisnicama ugovora o uspostavi Energetske zajednice BiH danas važi za najgoreg učenika.

Naime, zbog kršenja zakona i ugovora o pristupanju Energetskoj zajednici pred Savjetodavnim odborom se protiv nje vodi osam postupaka.

Prekršajni postupci koji se odnose na BiH obuhvaćaju sva područja djelovanja prema Ugovoru. Njih pet su slučajevi prema članu 91 (kršenje obaveza – op.ur.) Ugovora i to iz oblasti zaštite okoliša (TE Ugljevik 3), električne energije (razdvajanje operatora distributivnog sistema – ODS); državne pomoći (garancija Vlade FBiH za TE Tuzla blok 7); neprimjenjivanje Direktive o energetskoj efikasnosti i Uredbe 347/2013 o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu.

Ostala tri slučaja su otvorena prema članu 92. Ugovora iz oblasti: plina – Drugi paket, okoliša – udio sumpora u gorivima, te nepreuzimanje odredbi Trećeg energetskog paketa (prijenos i energetski procesi). (Član 92. se odnosi na ozbiljno i uporno kršenje obaveza zbog kojih može doći do oduzimanja prava glasanje, kao i sprečavanja pristupa fondovima Europske unije za energetske projekte – op.ur.)

Zbog svega toga 14. siječnja 2021. Ministarsko vijeće Energetske zajednice je usvojilo odluku kojom je BiH oduzeto pravo glasa u vezi odlučivanja o proračunu u iduće dvije godine.

''Prema ocjenama Sekretarijata Energetske zajednice, sve strane potpisnice Ugovora ispunile su, u prosjeku, 53 posto svojih obveza dok je BiH na nivou 39 posto i zajedno s Moldovom smo na dnu ove liste'', kazao je za Bljesak.info Ognjen Marković, stručnjak za energetiku USAID.

Marković upozorava da pored ovih postojećih obveza, koje ne ispunjavamo, pred BiH dolaze i nove. Naime, BiH je na nedavno održanoj konferenciji u Sofiji, potpisala tzv. ''Sofijsku deklaraciju'' kojom smo se opredijelili za implementaciju najnovije energetske politike EU  - do 2050. godine prestajemo koristiti ugalj.

''Ovo je ozbiljna obaveza s aspekta ekonomskih, socijalnih i političkih aspekata i njoj moramo pristupiti odmah. Prvi korak je izrada tzv. Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) koji treba da definiše ciljeve u energetskom sektrou do 2030. godine s vizijom do 2040. godine'', objašnjava Marković.

Iako je evidentno da BiH zaostaje u reformskim procesima, kada je u pitanju regulacija sektora električne energije, u Državnoj regulatornoj komisiji za električnu energiju (DERK) smatraju sa postoje neke oblasti u kojima se reforme provode brže nego u ostalim zemljama regije.

''Mogu se navesti primjeri dobro uređenog i organiziranog balansnog tržišta u Bosni i Hercegovini, preuzimanja i implementiranja Uredbe o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (REMIT), a prednjačimo i u transpoziciji više pravila EU za rad mreža kojima se regulira priključenje korisnika na prijenosni sistem'', rekli su za Bljesak.info iz DERK-a.

Neozbiljnost i nespremnost

Evidentno je da u samoj BiH, na različitim administrativnim razinama treba učiniti dodatne napore u transpoziciji i implementaciji acquis-a Energetske zajednice. Za realizaciju brojnih obveza rokovi su već prošli, a za značajan broj obveza preostalo je relativno kratko vrijeme.

Mirza Kušljugić, profesor na Odsjeku za energetske mreže i sisteme, Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Tuzli za Bljesak.info upozorava da BiH neispunjavanjem ovih obveza pokazuje neozbiljnost prema svome putu prema EU i nespremnost da provodimo reforme koje su neophodne i korisne.

Objašnjava, neke obveze na koje smo se dobrovoljno obvezali nije jednostavno ispuniti te ona zahtijevaju dodatna financijska sredstava. Međutim, razlog tomu što smo u sankcijama, govori, leži u tome što jednostavno nećemo da provodimo ono što smo u zakonskoj i podzakonskoj regulativi usvojili. Najbolji takav primjer jeste razdvajanje operatora distributivnog sustava, jedan od ključnih principa koji su ugrađeni u energetsko zakonodavstvo EU.

Cilj pravila o razdvajanju operatora je da se poduzeća koja se istovremeno bave distribucijom električne energije i snabdijevanjem električnom energijom spriječe u korištenju svog privilegiranog položaja operatera distributivne mreže, a koji se sastoji u tome da spriječe ili ometaju svoje konkurente u pristupanju ovoj mreži. Ili pak da koriste druge oblike djelovanja kojima se utiče na poštenu i neometanu konkurenciju, integraciju tržišta ili ulaganja u infrastrukturu. Dopuštanjem pristupa distributivnoj mreži, bez diskriminacije, potrošači bi imali veći izbor snabdjevača, kvalitetniju uslugu, a neki od njih i niže cijene.

''Taj dokument je prošao u Federaciji, ali još nije prešao Dom naroda i ne zna se kada će, a prijedlog Ministarstva je bio da implementacija bude godina dana, dok je Parlament donio odluku da implementacija bude pet godina'', objašnjava Kušljugić komentirajući da ''kao da postoji konsenzus političkih donositelja odluka vlasti da se u neke stvari ne ide''.

Unatoč tome što postoje politički izazovi i problemi prilikom usvajanja zakonske regulative na državnoj razini, mnoge od obveza, smatra Kušljugić, nisu zakočene zbog toga što imamo državno uređenje takvo kao što imamo, nego iz razloga što se prolongira kada će krenuti s reformama.

''Suštinski problem je naša nespremnost da to uradimo jer mi još uvijek ni zvanično, ali ni u razmišljanju da je budućnost energetike, a posebno elektroenergetike, u obnovljivim izvorima u energetskoj efikasnosti jedna posve nova paradigma koja je radikalno 180 stepeni suprotna od postojeće paradigme koja je formulisana negdje prije 15 godina i koje se nevjerojatno svi ključni akteri pridržavaju'', objašnjava Kušljugić.

Pokretanje pravih ulaganja, tržišnih i regulatornih reformi u svim segmentima energetike, podržanih s čvrstom i strukturiranom provedbom od svih ključnih sudionika, od kritične je važnosti za BiH.

Smjernice se baziraju na politikama održivog razvoja koje u balansu imaju tri aspekta: sigurnost opskrbe, konkurentnost cijena i politiku dekarbonizacije, odnosno čišće energije. Samo uz ciljanu učinkovitost sektora i učinkovito korištenje resursa BiH će u cijelosti omogućiti paralelnu konvergenciju preuzetim obvezama i politikama EU-a, te pozicionirati energetiku kao motor stabilnosti i održivog razvoja ekonomije. 

Zakon ni na vidiku

U zadnjem izvještaju Energetske zajednice navodi se da veleprodajno tržište plina u BiH nije jedinstveno, nego da postoje dva paralelna entitetska tržišta. I dok se entitetska ministarstva međusobno optužuju za ovo stanje, Zakon na državnoj razini koji bi uspostavio temelje za jedinstveno tržište plina u našoj zemlji nije ni na vidiku. Zbog neusvajanja ovog zakona državne institucije još uvijek nemaju nikakve nadležnosti za reguliranje tržišta plina.

''Zakon već nekoliko godina stoji u MVTEO jer entiteti ne mogu da se usaglase oko raspodjele nadležnosti u sektoru prirodnog gasa između entiteta i nivoa BiH. Više pokušaja da se postigne dogovor, u kojima je učestvovao i Sekretarijat Energetske zajednice kao i projekti tehničke asistencije u ovoj oblasti još nije dao rezultate'', objašnjava Ognjen Marković, stručnjak za energetiku USAID.

Mnogo je razloga zbog kojih se nije mogao postići kompromis za usuglašavanje o ovom zakonu - ustavni argumenti, političke igre kao i nepostojanje transparentnosti funkcioniranja tržište plina. Sve to donekle utječe na činjenicu da građani u našoj zemlji plaćaju visoku cijenu plina.

Naime, formiranje bolje cijene plina vrlo je složen proces i uključuje više faktora koji utječu na to: dostupnost izvora plina, blizinu čvorišta tečnog naftnog plina – koja se sva nalaze van BiH zbog čega moramo platiti i transport. Veći broj ruta za snabdijevanje plinom – BiH ima samo jedan pravac snabdijevanja te je time, uz važeće ugovore, „primorana“ na snabdijevanje iz naprijed navedenog pravca i od poznatog proizvođača te nema mogućnost sadijevanja na europskom tržištu. Količine koje se ugovaraju i način korištenja u toku godine – s aspekta količina BiH je vrlo mali potrošač plina, iz ugla proizvođača ne bitan. Te nepostojanje legislative koja će otvoriti tržište te omogućiti u buduće snabdijevanje od različitih trgovaca.

''Zakonsko uređenje sektora i izgradnja novog interkonektivnog gasovoda bi donijela povećanu sigurnost snabdijevanja (više pravaca snabdijevaja; više izvora snabdijevanja), mogućnost pristupa trgovaca potrošačima i konvergenciju veleprodajnih cijena na granici BiH s cijenama u okruženju. Naravno, za izgradnju novog interkonektivnog gasovoda treba pronaći odgovarajuće izvore finansiranja'', objašnjava Marković.

Profesor Mirza Kušljugić smatra da nije dobro da domaći energent zamjenjujemo uvoznim, s tim da su i jedan i drugi fosil, što znači da nemaju dugoročnu perspektivu. Izlaz iz ovog začaranog energetskog kruga vidi u zaokretu za 180 stupnjeva - obnovljivom izvoru energije, a plin, govori, treba ostaviti tržištu da odluči.

''Nisam zagovornik da sada plin treba da zamijeni ugalj. Po meni ugalj treba da zamijeni obnovljivi izvor energije, a plin ako može naći svoju ulogu u tranzijetnom periodu u BiH, dosta teško, ostavlja se tržištu neka odluči'', govori.

BiH poduzima jako malo da bi poboljšala ovu situaciju i postigla nižu cijenu plina. Da bi to uspjela potrebno je uspostaviti tržište plina u skladu s Trećim energetskim paketom i novim energetskim zakonima, a ni to možda neće biti dovoljno da se postigne bolja cijena.

Ulaganje u energent kojeg se svi odriču

Činjenica je da su rudnici, odnosno ugljen ključni prirodni resurs BiH. Upravo zbog toga ugljen je danas dominantan energent u proizvodnji električne energije. Okretanje od fosilnih goriva u proizvodnji struje u korist drugih izvora je najkritičniji i najizazovniji zadatak pred kojim se nalazi BiH ukoliko se želi pridružiti Europskoj zajednici.

I dok Europa odlučno korača u dekarbonizaciju energetskog sektora, BiH očito i ne razmatra alternativu smanjenja proizvodnje ugljena i zamjenu (djelomičnu ili potpunu) alternativnim resursima, nego i dalje inzistira na izgradnji termoelektrana u BiH.

Zašto u BiH pored Bloka 7 u Tuzli, koji je najavljen kao zamjenski blok, još uvijek planiramo izgradnju novih blokova, čak i u nacrtima strateških dokumenata, kao što je ''Strategija niskokarbonskog razvoja'' (u BiH je planirana izgradnja još dvije termoelektrane) teško je naći odgovor, smatra profesor Mirza Kušljugić osim ''inercije i nespremnosti političkih donositelja odluka da otvoreno kažu da budućnost ne leži u ugljenu i da krenu na organizovan način da restrukturiraju krajeve koje zavise od eksploatacije korištenja ugljena''.

Proces koji bi trebao biti prioritetan ukoliko BiH prihvati Sofijsku deklaraciju, smatra Kušljugić, bit će proces pravične tranzicije ili proces restrukturiranja regije koja ovisi od eksploatacije korištenja uglja kao i rješavanje ljudi koji će ostati tehnološki višak.

Pitanje eksploatacije uglja je u BiH pitanje tradicije, ali i ekonomsko, socijalno i političko pitanje. Donijeti odluke o promjenama, ističe Ognjen Marković je ozbiljno pitanje od šireg društvenog značaja.

''Promjena politike razvoja i 'prestrojavanje' s uglja na obnovljive izvore mora biti sveobuhvatan, inkluzivan projekat, u kojem su zastupljeni svi sudionici u tom sektoru, od rudara, lokalnih zajednica, privrede, eksperata do šire društveno-političke zajednice'', govori Marković dodajući da za ove promjene treba osigurati značajna sredstva.

Smatra da BiH još uvijek nije u potpunosti sazrela svijest o nužnosti ovih promjena ali do promjena će svakako doći. Prvi korak je, navodi, izrada ranije spomenutog NECP-a, uz uključivanje u procese izrade svih zainteresiranih strana. „Sofijska deklaracija“ a i opredjeljenje BiH o pristupu EU podrazumijeva promjene politike prema uglju i proizvodnji električne energije iz uglja.

Europska unija je u lipnju 2019. godine kompletirala svoj novi paket energetskih propisa za očuvanje konkurentnosti u tranziciji prema čistoj energiji, koji se zove ''Čista energija za sve Europljane''. Ovaj paket se sastoji od osam propisa, koji danas nisu dio acquis-a Energetske zajednice, ali će u narednom razdoblju sasvim izvjesno postati, te je značajno istaknuti ciljeve koje postavljaju propisi ovog paketa.

Navedeni propisi sadrže princip energetska efikasnost na prvom mjestu i utvrđuju cilj da korištenje energije bude najmanje 32,5 posto efikasnije do 2030. godine, uz naglašavanje aktivnosti u poboljšanju energetskih karakteristika zgrada. Obavezujući ambiciozni cilj od najmanje 32 posto energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji EU do 2030. godine, ubrzat će potrebne investicije i preuzimanje čiste energije u svim sektorima.

Začarani krug s nesagledivim posljedicama

Svi energetski sektori u svijetu su zbog pandemije pogođeni krizom zbog pada potrošnje. I dok iz DERK-a i FERK-a za Bljesak.info poručuju da krize nema te da pored svih izazova koje je donio koronavirus, elektroenergetski sustav BiH radi stabilno i bez većih problema, energetski stručnjaci krizu vide drugdje - u nagomilanim problemima ovog sektora koji bi građane BiH mogli uvući u začarani krug s nesagledivim negativnim posljedicama.

''Nagomilani problemi u našem energetskom sektoru, posebno u sektoru rudnika i termoelektrana su toliki da, ukoliko se hitno ne počnu poduzimati radikalne mjere u pravcu Prve i Druge energetske tranzicije, mogli bismo se suočiti s problemima s izvozom, likvidnošću, viškom radnih mjesta, viškom radnika i samim time, poskupljenjem električne energije'', upozorava Kušljugić.

A to bi kao i obično najviše osjetiti najugroženiji, najsiromašniji, male i srednje firme koje rade na lokalnom tržištu, a koje u stvari kreiraju najviše radnih mjesta.

''Te obveze koje smo prihvatili nisu nam obvezna, nego smo dobrovoljno prihvatili i ujedno, to je korisno. Reforme koje se provode su korisne za budućnost sektora u trenutku u kojem se trenutno nalazi sektor u Europi. A posljedice začaranog kruga, kada vam jedan negativan događaj uzrokuje sljedeći, na kraju završavaju tako da tu cijenu lošeg planiranja i vođenja plaćaju potrošači'', objasnio je za Bljesak.info Mirza Kušljugić.

Bosna i Hercegovina se mora uozbiljiti ukoliko želi nastaviti put energetske tranzicije i ući na otvoreno tržište energije i plina. Samo marljiv rad i poštivanje propisanih pravila koje nalaže Energetska zajednica bh. građanima bi donijelo zakonom zagarantirani zdraviji okoliš, rudarima i lokalnim zajednicama s rudnicima pravednu tranziciju, a sektoru energije profitabilnost i europsku tržišnu konkurentnost naslonjenu na obnovljive izvore energije.

Nezainteresiranost i otpor državnih, posebno entitetskih razina vlasti (zbog monopola nad upravljanju javnim poduzećima koja posluju u oblasti plina, električne energije i uglja), želi se održati neodrživo stanje u sektoru energije, a potpis koji smo stavili na Ugovor Energetske zajednice mogao bi, po svemu sudeći, ostati samo još jedno od naših praznih obećanja.