Kako je Pepsi, zbog trgovine s Rusijom, u jednom trenutku posao šesta vojna sila svijeta

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Pepsi, tvrtka za proizvodnju sokova, nekada je imala šestu najveću vojsku na svijetu. Sve je počelo 1959. godine, kada je tadašnji američki predsjednik Dwight Eisenhower odlučio poslati hrpu američkih kulturnih ikona u Sovjetski Savez u sklopu turneje dobre volje.

Među njima je bio i potpredsjednik Pepsija, Donald Kendall, koji je imao briljantnu ideju: zašto ne upoznati Sovjete sa slatkim okusom kapitalizma dajući im nekoliko besplatnih uzoraka Pepsija?

Uspio je od sovjetskog vođe Nikite Hruščova dobiti dopuštenje za postavljanje štanda Pepsija na izložbi u Moskvi. Ondje je Hruščovu ponudio šalicu Pepsija, a sovjetskom se vođi toliko svidjela da je zatražio drugu. Kendall je snimila fotografiju Hruščova kako pije Pepsi, što je postalo senzacija u američkim medijima. Ta je fotografija također pomogla Kendallu da osigura dogovor sa Sovjetima o prodaji Pepsija u njihovoj zemlji. Ali postojao je problem: sovjetska rublja nije bila konvertibilna ni u jednu drugu valutu, pa Pepsi nije mogao biti plaćen u gotovini.

Pepsi za votku

Umjesto toga, pristali su zamijeniti Pepsi sirup za sovjetsku votku, koju su zatim mogli prodavati u SAD-u i drugim tržištima. Ovaj je dogovor neko vrijeme dobro funkcionirao za obje strane, sve dok popularnost Pepsija u Sovjetskom Savezu nije toliko porasla da im je trebalo više sirupa nego što je votka mogla pokriti.

Tako je 1989. godine Kendall smislio još jedno rješenje: umjesto votke, Pepsi će kao plaćanje prihvatiti sovjetske ratne brodove. Da, dobro ste pročitali, ratni mornarički brodovi naoružani topovima i projektilima. Sovjeti su ih imali višak nakon Hladnog rata i jedva su ih se željeli riješiti i modernizirati svoju flotu. Tako su se dogovorili da će zamijeniti 17 podmornica, krstaricu, fregatu i razarač za 3 milijarde dolara vrijedan Pepsi sirup. Usput, to je dovoljno sirupa da se napravi 20 milijardi limenki Pepsija.

Šesta najveća mornarica

Ugovor su potpisali Kendall i sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov, a njime je Pepsi postao vlasnik šeste najveće mornarice na svijetu u to vrijeme. Veći od onih u Francuskoj, Britaniji ili Kini.
Zamislite samo to. Naravno, Pepsi nije baš želio zadržati te brodove. Brzo su ih prodali jednoj švedskoj tvrtki koja ih je dala u metalni otpad. Ali nakratko u povijesti, Pepsi je imao dovoljno vatrene moći da započne rat bezalkoholnim pićem sa svakim tko se usudio izazvati ih. Srećom, nisu.