Tijesna koža BH Telecoma

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Najveća telekomunikacijska kompanija u Bosni i Hercegovini (BiH) je prije četiri godine preselila Generalnu direkciju u novu zgradu u centru Sarajeva. Iako je kupljena da bi svi zaposlenici radili na istom mjestu, ispostavilo se da u njoj nema dovoljno mjesta.

'BH Telecom' je nakon useljenja u nedostatku prostora morao plaćati najam u tuđim objektima ili koristiti druge vlastite objekte u gradu kako bi smjestio stotinu službenika koji nisu stali u novu zgradu, pokazuje istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Kompanija je do sada u zgradu uložila najmanje 35,8 milijuna maraka, a uz to je prodavac tuži zbog duga od 4,96 milijuna KM.

Iako su dvije nezavisne revizije uočile nepravilnosti u vezi sa ovom kupovinom, sumnjajući da je prodavac zgrade – sarajevska građevinska firma OKI – favorizovan, Tužiteljstvo BiH nije moglo pronaći dokaze za podizanje optužnice pa je obustavilo istragu protiv pet direktora 'BH Telecoma'.

Sto radnika čeka stolicu u novoj zgradi

Istražujući ovaj slučaj, Tužiteljstvo je utvrdilo da 'BH Telecom', baš kao i drugi javni organi, pri kupovini nekretnina nije morao voditi računa o konkurenciji niti poštovati procedure Zakona o javnim nabavkama u BiH.

Iako je utvrdilo da bi ova kompanija zbog kupovine nedovoljno velike zgrade mogla snositi dugoročne posljedice, Državno tužiteljstvo nije pronašlo štetu.

Bivši generalni direktor 'BH Telecoma' Nedžad Rešidbegović je 2010. godine u obrazloženju Odluke o kupovini zgrade naveo da će se ovim ostvariti dugogodišnji cilj da svi dijelovi Generalne direkcije budu na jednom mjestu. Trebalo je smjestiti 550 zaposlenika, ali, prema ocjeni aktualnog generalnog direktora Mirsada Zaimovića, nova zgrada ima gotovo duplo manji kapacitet. Prema njegovim riječima, ova zgrada je dovoljna za nešto više od 300 zaposlenika. „Mi smo nastojali da što više zaposlenika smjestimo i trenutno je njih 470. Ostatak je smješten u još šest objekata u Sarajevu“, kaže Zaimović.

Priznaje da im je tijesno u novoj kući.

Zaimović opisuje da u uredu koji je predviđen za četiri službenika, radi njih šest. Prema njegovim riječima, potreba je da u Generalnoj direkciji bude smješteno još stotinjak uposlenika koji danas rade u drugim zgradama.

Primjedbe na neadekvatan novi prostor je imao „veliki broj zaposlenih“ već nakon useljenja pa su se požalili tadašnjem federalnom ministru prometa i komunikacija Enveru Bijediću. On kaže da je zbog toga naložio Nadzornom odboru „BH Telecoma“ da interna revizija provjeri te žalbe. Nalazi su pokazali da Uprava nije vodila računa o adekvatnom smještaju, nego o tome da zgradu kupi baš od firme OKI.

Ured za reviziju institucija Federacije BiH je zaključio „da je više nego izvjesno da se preseljenjem u novu poslovnu zgradu neće u potpunosti riješiti problem smještaja svih zaposlenika Generalne direkcije, radi čega će se za jednu trećinu i dalje plaćati zakup“.

Uprkos tome, bivši generalni direktor Rešidbegović za CIN tvrdi da zgrada nije mala, već da u njoj ima više prostora nego što kompaniji treba. Da BiH nema standarde potrebnog uredskog prostora po zaposleniku i da arhitekti projektuju prema željama investitora potvrdilo je za CIN više stručnjaka za arhitekturu.

Prema kupoprodajnom ugovoru, 'BH Telecom' je od OKI-ja kupio nešto manje od 13 tisuća kvadrata zgrade, garaže i parkinga za što je dogovorena cijena od 35,5 milijuna KM sa PDV-om. Međutim, kasnija mjerenja su pokazala drugačije površine kupljenih nekretnina.

Nalazi Tužiteljstva BiH te izvještaji sarajevske Općine Centar i različitih projektantskih firmi i komisija pokazuju da je korisna površina nove zgrade „BH Telecoma“ manja od ugovorene i za 888 m2.

U izvještaju Odbora za reviziju ove kompanije je navedeno da je, prema obračunu „BH Telecoma“, zgrada preplaćena za 2,2 milijuna KM, a plaćene su i veće takse za uređenje zemljišta i PDV. Također, kupovina zgrade i dovršetak gradnje kasnili su pet godina tijekom kojih je „BH Telecom“ platio 5,4 milijuna KM za najam prostorija u kojima je bila smještena Generalna direkcija.

Troškovi zakupa su bili i veći jer revizori nisu uzeli u obzir da su dva mjeseca nakon useljenja unajmljivana i dva sprata u sarajevskom UPI neboderu, dok je renta za prostorije u zgradi „Pošte“ u naselju Dolac Malta plaćana sve do svibnja prošle godine. Kompanija je nakon preuzimanja zgrade bila u problemima zbog prodiranja vode u podrum, a dodatna kašnjenja su nastala i zbog žalbi na izbor firme koja je dovršila izgradnju zgrade.

Iz 'BH Telecoma“'su novinarima CIN-a odbili dati informaciju o ukupnim troškovima rente, tvrdeći da bi tako prekršili klauzule o tajnosti ugovora. Osim toga, 'BH Telecom' ne želi javnosti staviti na uvid ni svoje investicijske programe, elaborate i stenograme sa sjednica Uprave koje su prethodile nabavci zgrade. Pojedini direktori, koji su sudjelovali u nabavci, nisu željeli razgovarati o ovoj temi.

Nabavka po mjeri OKI-ja

Uprava 'BH Telecoma' je u rujnu 2005. godine odlučila graditi poslovni centar. Investicijskim programom su planirali kupovinu zemljišta na kojem bi gradili zgradu od 20.000 m2. Procijenili su da će ih sve koštati oko 80 milijuna KM i da će biti dovoljno za smještaj 1.000 uposlenika. Iste godine je raspisan oglas za kupovinu zemljišta, ali se to nije desilo jer su ponude bile preskupe.

Dvije godine kasnije nova uprava sa Nedžadom Rešidbegovićem na čelu mijenja kurs. Prema nalogu ove uprave direktor Izvršne direkcije za investicije 'BH Telecoma' Jasminko Akšamija bez javnog poziva prikuplja pet ponuda. Četiri su bile za zemljište, a jedna za nedovršenu zgradu preduzeća OKI koja je u vlasništvu Edhema Okerića.

Ubrzo Akšamija predstavlja Upravi OKI-jevu ponudu kao najbolju, objašnjavajući da druge ponude imaju probleme sa urbanističkim planovima i zahtjevima prodavaca za korištenje budućeg objekta.

Tužiteljstvo BiH u svom izvještaju tvrdi da je 'BH Telecom' tada definitivno odlučio da, suprotno važećem investicijskom planu, umjesto zemljišta kupi nedovršenu OKI-jevu zgradu.

Pokušavali su utvrditi da li su direktori Rešidbegović i Akšamija radili po političkom diktatu ili zbog osobne koristi, ali tu sumnju nisu mogli dokazati.

Naime, baš iste godine kada je postao generalni direktor, Rešidbegović postaje i član vladajuće Stranke demokratske akcije. Tada je potpredsjednik Stranke bio njen današnji lider Bakir Izetbegović, Akšamijin šura. Član ove stranke je i brat vlasnika OKI-ja Ševkija Okerić, blizak prijatelj porodice Izetbegović. Bakir Izetbegović, njegova supruga Sebija i Ševkija Okerić su suvlasnici pet duluma zemlje u prestižnom sarajevskom naselju Poljine.

Nakon odabira OKI-ja kao poželjnog prodavca stvari su se brzo rješavale.

Iako je već sredinom listopada 2007. godine ušla u pregovore sa OKI-jem, ova kompanija raspisuje novi poziv u kojem opet traži nekretnine, ali ovaj put uz zemljište traži završen ili nezavršen objekat dvostruko manjih dimenzija u odnosu na investicijski plan.

OKI ispunjava ove uvjete i komisija 'BH Telecoma' ovu firmu svrstava u uži izbor, zajedno sa ponudama firmi „Teloptic“ i „Interinvest“. Upravi je preporučeno da se opredijeli za jednu od njih i njena odluka je trebala biti spasonosno rješenje za svaku od ovih firmi koje su, poput ostalih, u to vrijeme zbog svjetske ekonomske krize teško prodavale svoje nekretnine.

Nedugo nakon što je raspisao javni poziv za prikupljanje ponuda, 'BH Telecom' je angažirao poduzeće LOK da procijeni vrijednost OKI-jeve zgrade. Za druge dvije ponude to nisu učinili.

''Mi smo samo istraživali“, kaže Rešidbegović, tvrdeći da u to vrijeme nisu znali za druge ponude. Međutim, one nisu ni kasnije procjenjivane.

Čim je procjena stigla, direktor Akšamija je predložio izmjenu Investicijskog programa kojim je planirana kupovina duplo manje zgrade.

Revizori su zato zaključili da je Uprava koristila podatke iz procjene kako bi izmijenila Investicijski program i prilagodila ga OKI-ju. Uz to, Nadzorni odbor „BH Telecoma“ je odobrio 45 milijuna KM za kupovinu, što je bilo gotovo identično cijeni OKI-jeve prvobitne ponude.

Revizori su zaključili da sve aktivnosti 'BH Telecoma' u vezi sa budućim sjedištem vođene od kraja 2007. godine ukazuju da je procijenjeni objekat favorizovan.

Nakon izmjene Investicijskog plana Upravni odbor je odbacio prvo ponudu „Interinvesta“ od 77 milijuna KM jer je, prema riječima Rešidbegovića, ponuđena zgrada bila prevelika i preskupa. Druga, „Telopticova“ ponuda, je bila dva milijuna skuplja od OKI-jeve, ali je Uprava „BH Telecoma“ nije odbacivala ni kada je kompanija počela pregovore o cijeni sa OKI-jem. Umjesto toga, krajem 2009. godine „Teloptic“ sam odustaje, objašnjavajući da je zgradu prodao drugom kupcu.

Skoro godinu dana nakon pregovora „BH Telecom“ je kupio OKI-jevu zgradu.

Kupljeni nepostojeći kvadrati

Prema ugovoru, 'BH Telecom' je za uloženi novac dobio nedovršeni objekat od 8.485 kvadratnih metara, garažu od 2.323 i parking-prostor od 2.003 kvadratna metara. Prije nego je potpisao ugovor, 'BH Telecom' je, prema preporuci vlastite komisije, trebao izmjeriti objekat. Revizori navode da to nije urađeno. Prilikom prijema zgrade 'BH Telecom' je, ipak, potpisao da nema primjedbi na nekretnine i dokumentaciju.

Zbog ovog propusta kompanija se kasnije našla u problemima.

'BH Telecom' je nakon preuzimanja nezavršene zgrade platio firmi OKI 30,5 milijuna KM. Ostatak od ugovorene cijene od 4,96 milijuna KM 'BH Telecom' je zadržao jer se dvije firme nisu mogle usuglasiti u vezi sa stupnjem izgrađenosti zgrade i troškovima za završetak gradnje, objasnio je Rešidbegović. Prema tom ugovoru, 'BH Telecom' je ovaj novac trebao platiti prodavcu, ukoliko troškovi završetka izgradnje ne pređu 4,96 milijuna.

Nastavak gradnje je sredinom 2013. godine povjeren građevinskoj firmi 'Unioninvest' za 5,7 milijuna KM, što je bilo više od zadržane sume, a pokazalo se i da je konačna površina zgrade znatno manja od ugovorene.

Godinu dana kasnije dio Generalne direkcije se konačno seli na novu adresu, ali OKI-ju nikada nije isplaćen zadržani dio novca.

Do danas nije jasno koliku zgradu je, zapravo, ovo javno poduzeće kupilo. Tužiteljstvo BiH je pronašlo devet različitih nalaza površine zgrade. Jedan od posljednjih, koji je uradila Komisija za tehnički prijem Općine Centar, utvrdio je manjak od 358 kvadratnih metara u odnosu na ugovor. To je nešto manje od ukupne površine svih kancelarija na jednom od spratova zgrade. Iako je Tužilaštvo za isti posao angažovalo vještakinju Vildanu Taso, koja je utvrdila skoro duplo veću razliku – čak 733 kvadrata, ipak su prihvatili općinsku procjenu, navodeći da se radi o službenoj instituciji.

Jedan od devet nalaza napravila je i komisija 'BH Telecoma', utvrdivši manjak od 888 kvadratnih metara. OKI se pobunio, podsjetivši da „BH Telecom“ nije imao zamjerki na površinu prilikom preuzimanja zgrade.

Nakon svega OKI je 2016. godine tužio 'BH Telecom' zbog neisplaćivanja ugovorene sume. Vlasnik Edhem Okerić nije želio o ovom govoriti za CIN. Iako sudski spor još nije završen, bivši generalni direktor 'BH Telecoma' Rešidbegović je objasnio da bi OKI od ovog javnog poduzeća mogao naplatiti do 2,8 milijuna KM.