Berkovićima ni marka odštete za potrese

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Boriša Okuka nas dočekuje u mjestu Blace kod Berkovića, ispred obiteljske kuće koja se praktično drži na jednoj betonskoj gredi. Sva četiri kuta kuće su oštećena, od čega se jedan potpuno prosuo po dvorištu nakon dva snažna potresa proteklog ljeta. Ispod odlomljenog maltera vidi se snažna armiranobetonska konstrukcija, što bi se reklo, rađeno sebi po sebi.

Pa ipak, Boriša nam kaže kako od tog vikenda nije čvrsto spavao, stalno premotavajući film nije li možda pogriješio što je 2010. gradio kuću na ovom zemljištu. Sumnja u svoj rad, sumnja u meku glinastu podlogu na kojoj je kuća, sumnja u materijale.

Pročitajte još

Mostar: Građani neće dobiti naknade za štete nastale u travanjskom potresu?

''Tu se živi, što se kaže s nekim strahom ‘šta Bog da’, evo prije 7-8 dana bio je neki blaži zemljotres, iako je bilo devet navečer, odmah smo potrčali da vidimo da se nije šta oštetilo, nije, srećom. Strah postoji stalno, velike su kiše, po narodnim vjerovanjima zemljotresi uvijek prate velike kiše.

Okuka se ipak najviše uzda u najavljenu pomoć Vijeća Ministara BiH, koja još uvijek nije realizirana. Nema neki ozbiljan izvor prihoda da sam sanira oštećenja i omogući život bez straha. Ova oštećena kuća mu je sve: i dom i radionica i ostava za alat za poljoprivredu.

Pojedinci obnavljaju vlastitim sredstvima

Koji kilometar dalje, nedaleko od središta općine Berkovići, dočekala nas je Zdravka Andrić. Njezina obiteljska kuća othranila je brojne generacije, što se vidi po različitim stilovima gradnje, od slaganog kamena na jednoj strani, do betona na drugoj. No nema niti jednog dijela kuće koji nije pretrpio štetu u dva razorna potresa s epicentrom u Berkovićima.

Kako nam objašnjava, muž radi u Čapljini kao bravar i budući da se razumije u gradnju, pokušao je obnoviti pukotine da bi mogli živjeti. Ipak, inspektori su ih upozorili da se u kući ne smije živjeti. Privremeno su bili u rodbine, ali ne bi željeli testirati gostoprimstvo, pa su se vratili živjeti u ozbiljno oštećenoj kući. Kada se djeca vrate s fakulteta, ne daju im da noće u ovoj kući, dodaje Zdravka.

''Mi nismo imali gdje drugo iseliti, mi tu živimo, djeca su u Sarajevu, na Palama na fakultetu, pa eto nisu tu. Pa šta ja znam, nama su obećali da će bit kao neka pomoć, šta će bit, kako će bit, ne znam. Nama je jesenas dolazila komisija, pripremili smo plac, i rekli su nam da radovi ne mogu trajati dok je zima nego tek na proljeće. Još se eto nadam, ne osjećam zaboravljenom, ali ne znam''. 

Gdje je stalo obećanje vlasti?

Dok je obnova u susjednim općinama Ljubinje i Stolac već počela, Berkovići s tek nekoliko tisuća stanovnika ne mogu se sami upustiti u obnovu. Načelnik Nenad Abramović pokušao nam je objasniti zašto se toliko kasni s odobravanjem pomoći Berkovićima. Kako ističe, sasvim je jasno da je tragedija u Stocu bila udarna u medijima, ali nakon što se medijska buka stišala, institucije su praktično zaboravile da su epicentri potresa bili na području ove općine.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je tako izdalo uredbu o dodjeli pomoći Stocu i Ljubinju po milijun konvertibilnih maraka, da bi tek naknadno, nakon prosvjeda i medijskih nastupa, donijeli odluku da treba pomoći i Berkovićima, ne navodeći iznos.

Uredba Predsjedništva BiH stiže do Vijeća Ministara BiH, nadležno ministarstvo sigurnosti obrađuje zahtjev i odobrava pomoć Stocu i Ljubinju. Vijeće ministara vraća odluku na ponovnu obradu, navodeći da pomoć treba dodijeliti i Berkovićima. Na kraju, Ministarstvo financija i trezora izdaje negativno mišljenje na odluku o pomoći Berkovićima, objašnjava načelnik Abramović.

''Ministarstvo sigurnosti radi na izradi odluke, i ono u početku gleda samo zaključak koji se odnosi na Ljubinje i Stolac, šalje ga na Savjet Ministara BiH, po milijun maraka za Ljubinje i Stolac, Savjet ga vraća na doradu, upozorava da je i za Berkoviće stigla odluka Predsjedništva BiH. Ministarstvo trezora i financija odbija dati pozitivno mišljenje na dio odluke koji se odnosi na Berkoviće s obrazloženjem da se radi o nejasnom pravnom osnovu, s obzirom na to da odluka Predsjedništva ne navodi iznos pomoći''.

U Bosni i Hercegovini lako je izgubiti iz vida koliko se odluka izgubi u opsežnom birokratskom aparatu. Pa ipak, zaboraviti pomoći općini koja je bila središte potresa je nešto novo. U općinskom središtu navode da uopće ne traže novac za sebe, budući da su štete na zgradama institucija zajedno manje od 100 tisuća konvertibilnih maraka. Sve ostalo što je oštećeno u Berkovićima su obiteljski domovi i gospodarske zgrade na imanjima u ovoj planinskoj općini pretežno okrenutoj agraru.

Sve ovo je još nevjerojatnije budući da domaće vlasti uporno ističu kako ostajemo bez stanovništva, a prema statistikama koje su objavili Ujedinjeni Narodi i potvrdila Europska Unija, većina suvremenih izbjeglica nisu u bijegu od rata, nego od teških uvjeta života izazvanih prirodnim nesrećama.