I firma iz BiH u Panama Papersima

Tekst članka se nastavlja ispod banera

U siječnju ove godine, tijekom obilnih snježnih padalina u planinskim predjelima sjeverne Albanije, jaki vjetrovi i ledeni nanosi obarali su električne stubove i remetili prijenos električne energije putem 400-kilovoltnog voda koji povezuje brane na rijeci Drim u Albaniji sa susjednim Kosovom.

Taj je dalekovod tek počeo s radom prošlog prosinca. Zbog ekstremnih vremenskih uvjeta i nepristupačnog terena, radovi na popravci mreže morali su čekati do veljače, a linija je popravljena do svibnja.

Taj je prekid, međutim, bio samo još jedan u nizu problema koji su pogodili novi dalekovod dug 241 kilometar, a taj je projekat stvaran deset godina i od velikog je strateškog značaja kako za Albaniju, tako i za većinski albansko Kosovo, postavljajući temelje za energetsku neovisnost Kosova od bivše matice Srbije i stvaranje novog energetskog bloka u regiji.

Financirana putem kredita njemačke KfW razvojne banke u državnom vlasništvu, procedura javne nabavke za albansku dionicu dalekovoda pokrenuta je 2011. godine.

Obilježen navodima o korupciji, proces je odgađan do travnja 2014. godine, kada je Operator prijenosnog sustava Albanije (OST) potpisao ugovor vrijedan 29 milijuna eura s bosanskohercegovačkom inženjerskom kompanijom “Energoinvest” za izgradnju albanske dionice, što je završeno sredinom 2016. godine.

Novi dalekovod je i u Albaniji i na Kosovu slavljen kao prijelomna točka u energetskom sektoru.

Sada, ipak, na temelju velikog broja dokumenata koji su procurili u javnost, Balkanska istraživačka mreža (BIRN) otkriva da je, počevši od 2013. godine, “Energoinvest” platio ukupno više od 3,6 milijuna eura maloj konzultantskoj firmi registriranoj u Ujedinjenim Arapskim Emiratima u ožujku te godine. Firmu naziva “AL Energy Transmission” vodi albanski biznismen Vasil Kallupi.

Iako to ne mora nužno biti protuzakonito, stručnjaci upozoravaju da, kada se novac preusmjerava preko takozvanih offshore zona odnosno jurisdikcija, povećava se i rizik od korupcije.

“U mnogim slučajevima, kompanije koje pobjeđuju na natječaju jesu fasada za skrivanje činjenice da je nagodba o osvajanju tendera pregovarana s podizvođačem”, kazao je Gjergji Vurmo, stručnjak za oblast “zarobljavanja države” pri strateškom Institutu za demokraciju i posredovanje sa sjedištem u Tirani.

Iako kontaktirani putem e-maila i telefona, iz “Energoinvesta” nisu odgovorili na pitanja o njihovim poslovnim vezama s “AL Energy Transmission LTD” niti zašto su platili milijune eura firmi koja je bila tek osnovana i koja je, shodno tome, iza sebe imala malo iskustva u energetskom sektoru. Izvršni direktor Kallupi nije odgovorio na upit da dâ svoj komentar.

Politika napajanja električnom energijom

S padom komunizma ranih 90-ih godina prošlog stoljeća, Albanija je krenula s burnom tranzicijom ka tržišnoj ekonomiji, što je dovelo do veće potražnje za električnom energijom. Zemlja je postala neto uvoznik, ali s malim brojem visokonaponskih vodova povezanih sa širim tržištem električne energije u Europi, i nakon desetljeća nedovoljnog ulaganja u domaću mrežu, osiguravanje snabdijevanja postalo je izazov, te su tijekom više od jedne decenije nestanci struje bili normalna pojava.

U želji da ispravi postojeće nedostatke tijekom zadnja dva desetljeća, Operator sustav električne energije u Albaniji investirao je u tri visokonaponska dalekovoda.

Dalekovod između Albanije i Kosova bio je od posebne važnosti, ne samo zbog njegovog potencijala da značajno poveća prijenos električne energije između te dvije zemlje već i kao temelj za uspostavu zajedničkog elektroenergetskog bloka integriranog u regionalno tržište.

Prvi natječaj za izgradnju raspisan je u ožujku 2011. od strane OST-a. Hrvatska firma “Dalekovod” ponudila je da dalekovod izgradi za 36 milijuna eura, a “Energoinvest” za 29 milijuna. Iako je bila skuplja, odabrana je kompanija “Dalekovod” na osnovu kvalitete njene tehničke ponude. KfW je dao zeleno svjetlo, ali je OST odbio potpisati ugovor.

Nakon smjene vlasti i ulaska u vladu Socijalističke partije sadašnjeg premijera Edija Rame, raspisan je drugi natječaj, te je u prosincu 2013. godine odabrana ponuda “Energoinvesta” od 29 milijuna. OST je potpisao ugovor u travnju 2014. godine, a “Energoinvest” je završio radove na dionici dugoj 151 kilometar između Tirane i kosovske granice u srpnju 2016. godine. Firma “Dalekovod” je izgradila dionicu na Kosovu.

Inauguriran uz veliku pompu u prosincu 2016. godine, dalekovod i dalje nije mogao prenositi struju zbog tekućih političkih sukoba između Srbije i njene bivše pokrajine Kosova.

Kosovo se odvojilo uz pomoć zračnih napada NATO-a tijekom 1999. te je proglasilo neovisnost 2008. godine, ali je njegova strujna mreža i dalje ostala spojena sa Srbijom. Početkom 2018. godine politički spor doveo je do frekvencijske devijacije u sinkroniziranoj visokonaponskoj europskoj mreži, što je dovelo do kašnjenja milijuna električnih satova od Španjolske do Turske.

Rješenje se pojavilo u travnju 2020., kada je Evropska mreža operatera prenosnih sistema (ENTSO-E) dozvolila Operateru prenosnog sistema Kosova (KOSTT) da napusti kontrolni blok Srbije i pridruži se novoformiranom strujnom bloku s Albanijom, odnosno Albanskoj burzi električne energije (ALPEX).

Unosan konzultantski posao i političke veze

Osnovana 1953. godine u socijalističkoj Jugoslaviji, firma “Energoinvest” sa sjedištem u Sarajevu je dobro poznati igrač na tržištu prijenosa električne energije na Balkanu, a čak i prije nego što je pobijedila na natječaju 2013. godine, postavila je na stotine kilometara dalekovoda u Albaniji.

Tijekom 2011. ta je firma radila s “Dalekovodom” na izgradnji 400-kilovoltne linije između Albanije i Crne Gore; između 2013. i 2016. firma je sklopila ugovor s OST-om za izgradnju 110-kilovoltnog dalekovoda u južnoj Albaniji; dok je tijekom 2020. godine, skupa s firmom “Končar” iz Hrvatske, “Energoinvest” dobio ugovor vrijedan 35 milijuna eura za izgradnju još jedne visokonaponske linije između Albanije i Sjeverne Makedonije.

“AL Energy Transmission LTD” osnovan je u ožujku 2013. u Ras al-Khaimahu, jednom od sedam emirata koji čine Ujedinjene Arapske Emirate, i to preko offshore pružatelja usluga “SFM Corporate Services”.

BIRN je došao u posjed registracijskih dokumenata te kompanije u sklopu kolekcije dokumenata poznatih kao “Pandora papers”, koji su procurili u Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), te su podijeljeni sa stotinama novinara u 117 zemalja.

Prema tim dokumentima, “stvarni vlasnik” kompanije, dakle osoba koja u konačnici posjeduje ili kontrolira kompaniju bez obzira na to tko ima zakonsko vlasništvo, jeste žena imena Jola Duro, četrdesetogodišnja stanovnica albanskog glavnog grada Tirane.

Prema poslovnom planu te kompanije izrađenom u veljači 2013., uoči njene registracije, Duro je navedena kao voditeljica ureda kompanije, a Kallupi kao voditelj projekta. Na internetskoj stranici kompanije Kallupi je naveden kao izvršni direktor.

“Kompanija ima jednog partnera, gospodina Vasila Kallupija”, navodi se u poslovnom planu. Kallupijeva supruga Deshira je tetka Jole Duro. Duro nije odgovorila na zahtjev za komentar.

Prema poslovnom planu, kompanija je pokrenuta s početnim kapitalom od 8.600 eura, s ciljem da pruža konzultantske usluge u energetskom sektoru.

Kako se navodi u kratkom pregledu upravljanja, njeno osoblje ima iskustvo u energetskom sektoru Albanije, Makedonije, Crne Gore i Kosova, uključujući i projektiranje i izgradnju 400-kilovoltnog dalekovoda od Tirane do Podgorice i 110-kilovoltnog dalekovoda u južnoj Albaniji. Ugovor za izgradnju oba dalekovoda sklopljen je s “Energoinvestom”.

Dokumenti u koje je BIRN imao uvid uključuju i izvještaj s bankovnog računa “AL Energy Transmissiona” u “Bendura banci” sa sjedištem u Lihtenštajnu za razdoblje od 2013. do 2019. godine, iz koga se može vidjeti da je “Energoinvest” izvršio 39 uplata toj kompaniji tijekom spomenutog razdoblja u ukupnoj vrijednosti većoj od 3,6 milijuna eura.

Najveće pojedinačno plaćanje, u iznosu od 1,5 milijuna eura, izvršeno je 26. travnja 2013. godine, odnosno mjesec dana nakon registracije firme “AL Energy Transmission”.

Većina novca s tog računa je povučena na putnu gotovinsku karticu, ali je također bilo i prebacivanja s tog računa na ime Vasila Kallupija, njegove supruge Deshire te njihovog nećaka Sokola Sferdellija.

Neki Albanci poznaju Kallupija kao “Vasilija iz Beča” zahvaljujući njegovom boravku u glavnom gradu Austrije tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća.

Novinar i bivši nakladnik Ylli Rakipi kazao je da se Kallupi smatra bliskim Fatosu Nanou, bivšem vođi Raminih socijalista koji je bio premijer Albanije između 1997. i 2005. godine. Nano se nakon umirovljenja povukao u Beč.

“Kallupi je bio jedan od prvih Albanaca koji se utaborio u Beču”, kazao je Rakipi u telefonskom intervjuu za BIRN. “Bio je povezan s energetskim poduzećima iz Jugoslavije i imao je nekog posla s Nanom.”

Bivši vladin dužnosnik, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti, također je potvrdio da je ovaj biznismen blizak bivšem premijeru.