Predstavljamo šestu epizodu
Kako glava obitelji Grabo dolazi do pečata?
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Malo je onih koji nisu osjetili sporost ''aparata'' o kojem nam ovise mnogi poslovi. Najočitiji primjer kako je taj aparat spor su šalteri na kojima, pa makar trebamo dobiti i samo jednu riječ, moramo čekati cijelu vječnost. Dosjetila se tako glava obitelji Grabo kako bi mogao ubrzati svoj put do šaltera. No, prevara mu se obila o glavu, odnosno o potvrdu.
Put do pečata – naziv je pete epizode u nizu od deset kratkih animiranih filmova o korupciji u našem društvu nastalih u produkciji Sektora 51, kojima se želi podignuti svijest javnosti o korupciji i upozoriti na sve negativnosti koje ta pojava nosi sa sobom.
Obzirom na zasićenost pričama o korupciji u našoj zemlji, autori ovih crtića, željeli su produkcijom animiranog filma o ovom problemu progovoriti drugačije. Poručili su kako crtiće ne treba gledati samo kao crtić nego kao upitnik nama samima iza pitanja koliko mi učvršćujemo lanac korupcije u ovoj zemlji.
Režiju, animaciju i dizajn 'Obitelji Grabo' potpisuju Berislav Jurič, Nikola Galić i Tvrtko Karačić. Autor Glazbe je Ante Galić, za produkciju je zadužena Katarina Marijanović , dok je voditeljica projekta 'Korupcija je loša stvar', u okviru kojeg je nastalo deset jednominutnih epizoda, Anamarija Zadro.
Projekt je nastao uz podršku organizacije 'European Endowment for Democracy' i vlade Ujedinjenog Kraljevstva.
Tko je obitelj Grabo?
U vremenima kad 'drugačije ne ide', obitelj Grabo, primorana je ići linijom manjeg otpora pa postaje karika u lancu korupcije u koju je okovano naše društvo. Članovi ove obitelji, koja može biti obitelj svih nas, primorana je u raznim situacijama tu kariku činiti čvršćom ne razmišljajući o posljedicama koje korupcija nosi.
Primorani su biti oni koji daju u porodilištu, kod liječnika, pri razgovoru za posao, a kako je cijelo društvo ogrezlo u korupciju, obitelj Grabo daruje i onda kad se izričito ne traži mito nego kad je ono način lakše borbe s većim ili manjim preprekama u životu.
U svojim naumima, koji ponekad završe drugačije od očekivanog, iako znaju da nisu u pravu, obitelj ne vidi ništa loše jer misle da, ako je društvo takvo, da takvi i oni moraju biti.
