Rezanje plaća: Bilo jednom jedno obećanje

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Priča o tome da svi sektori trebaju podjednako podnijeti teret krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, u prvom redu smanjenje plaća u administraciji, odavno je poznata. Osim obećanja, nitko ne povlači konkretne poteze. Prva prepreka je izmjena zakonske regulative. Stoga, da se naslutiti da je i ovaj put riječ o predizbornoj priči i kupovini vremena za nova kreditna zaduženja, objavio ej BHRT.

Dok su mnogi radnici u realnom sektoru u jeku pandemije ostali bez plaća, veći dio onih na proračunu i dalje uživaju u visokim plaćama. Praksa pokazuje, plaće i naknade dužnosnika, parlamentaraca i državnih službenika se ne diraju. Dok se prodaje priča o smanjenju plaća, svjedoci smo novih zapošljavanja. Statistike nema, jer nemamo registar plaća u javnim institucijama.

Svetlana Cenić, ekonomska analitičarka, kaže kako iz vladajućih struktura ide užasno loša poruka gospodarstvu.

''Gospodarstvo je prvo na udaru, nezaštićeno. Javna i državna poduzeća i dalje rade kako hoće, tako da će tada morati da ih smanjuju, kad ponestane para”, rekla je Cenić.

Sada zakonske regulative nema. Pokušaj smanjenja plaća 2009. godine rezultirao je ogromnim brojem tužbi. Tadašnje smanjene od 10 posto dovelo je do uštede od 100 milijuna, a federalnu vladu zbog nepoštivanje Zakona o radu koštalo milijardu maraka.

Fadil Novalić, premijer Federacije BiH kaže kako je imao mogućnost da biram hoće li ponoviti tu istu grešku, pa nekoj sljedećoj vladi ostaviti milijardu tužbi ili ćemo promijeniti zakon o radu

''Po kojem ćemo reći možemo smanjiti plaću, možemo i preraspodijeliti radno vrijeme, može se i od kuće. Sve ono što smo doživjeli na koroni da to uvedemo u zakon. Mi smo takav zakon uradili”, kazao je Novalić.

Pokušaji saniranja posljedica su propali. Ni novac od MMF-a nije bio direktna pomoć gospodarstvu. A gospodarstvenici traže da se javni sektor uključi u mjere štednje. Sindikalisti povećanje plaće u realnom sektoru, jer bi ubrizgavanjem tog novca povećali javnu potrošnju. Sve stalo jer nema izmjena Zakona o radu.

Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže kako od Vlade ne očekuju ništa.

''Očekujemo jedan pozitivan zaokret u radu oba doma Parlamenta koji će biti u pravcu poboljšanja ekonomskog i socijalnog položaja radnika i građana”, istaknuo je Šatorović.

Adnan Smailbegović, predsjednik Udruge poslodavaca FBiH, navodi kako je taj zakon je negdje u proceduri.

''Pitanje je hoće li on stupiti na snagu i u kojoj formi. S druge strane, zaista ne postoji neka politička volja da se to definira, jer javni sektor je sam sebi postao svrha u ovoj državi i on se jednostavno razvija”, objasnio je Smailbegović.

Cenić smatra da je vrijeme da se sve resetira, vrati na neke druge postavke, potpuno promijeni, da bi mogla da se podigne kupovana moć.

''Da bi se stvorila kakva, takva sigurnost i da vlast i svojim primjerom pokaže stanovništvu da razmišlja ozbiljno, da se solidarizira s gospodarstvom i da ima dugoročnu viziju”, dodala je Cenić.

Vizije osim dugoročnih kreditnih zaduženja nemamo. Nemamo ni reformu javne uprave, ali imamo konstantno gomilanje viška administracije i onih čije plaće od 5.000 omogućavaju oni s proračunom od 800 maraka, zaključuje BHRT.