Čapljina: Domaći plastenički krumpir potiskuje francuski i egipatski

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rani krumpiri iz Francuske početkom ovoga milenija, a iz Egipta početkom desetljeća, vladali su hercegovačkim tržištem koncem zime i početkom proljeća, piše Radio Čapljina.

Zadnjih godina mladi krumpiri iz Francuske, Egipta i drugih zemalja sve su manje zastupljeni, a bilježi se prodor domaćih, uzgojenih u plastenicima. Što je povrtlare doline Neretve potaknulo na uzgoj ranih krumpira u plastenicima govori Josip Jurković, jedan od mlađih proizvođača.

''Plasteničkom proizvodnjom počeo sam se baviti prije sedam godina. Uzeli smo kuću, a kako je okućnica bila prostrana, odlučio sam podići plastenike, računao smo bolje podići plastenike, nego sijati travu pa je onda opet moraš kositi… Probali smo razne vrste povrća, ali nije išlo, nije se moglo prodati, a ni cijena nije bila čemu, pa smo onda krenuli u plasteničku proizvodnju krumpira, što se pokazalo dobrim potezom. Sadimo ga odmah poslije Nove godine, a najkasnije do 15. siječnja, izlazimo na tržište prvi, početkom travnja'', naglašava Josip, te pojašnjava da za takvu ranu proizvodnju ima i pogodnu zemlju:

''Imamo dobre uvjete, zemlju u kojoj krumpir dobro uspijeva, crvenicu. To je 'brza' zemlja, ima i malo kamena u njoj, pa krumpir dobije i finu žutu boju. Taj naš rani krumpir je tražen, bez obzira što mu cijena nikada ne pada ispod 1,8 KM. Francuski i egipatski se s tim našim krumpirom, ne mogu usporediti, kvaliteta je izvrsna. Sadimo dvije sorte anais i carera. Prinos je solidan, a isplativost za sada, zajamčena'', ističe Josip čiji su plastenici zaboravili na za čapljinsko područje uobičajene, paprike, rajčice i zelenu salatu.

Proizvodnja je za sada u negrijanim plastenicima, a Josip tvrdi:

''Plastenike ne grijem, pokrivam agrifolijama, od kada sadim nije bilo većih šteta od mraza. Mislim da bi se isplatilo i grijanje, tada bi bio još skuplji od sadašnjih 1,8 do 2 KM. Došlo je vrijeme da se ove tradicionalne kulture ne isplati raditi, pa je sve više ljudi koji sada krumpir u plastenike, uz nas na Dubravama, sadi se i na području Ljubuškog. Nije to još velika proizvodnja, pa sada nema problema s plasmanom. Tko prvi na pijaci – dobra cijena, kao po onoj narodnoj – tko prvi djevojci… Nakon krumpira sadim papriku rogu, pa špinat i blitvu, ali slabe su cijene, zima je malo toplija, pa zelen ne ide'', primjećuje Josip, te dodaje:

''Od nečega moramo živjeti, a proizvodnja krumpira u plastenicima je zaista isplativa. Uz isplativu, odnosno rentabilnu proizvodnju na uzgoj krumpira u plastenicima povrtlare potiče i sve varljivije vrijeme. Naime, neuobičajeni prodori kasnog mraza zadnjih godina, tjeraju ih ranu proizvodnu u zatvorenim prostorima, čak i krumpira što zbog površine, odnosno količine, na prvi pogled ne djeluje isplativo''.