Domaću lubenicu zaustavio je kišovit i hladan svibanj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Domaće lubenice rijetkost su na pijacama Hercegovine, pa i veletržnici u Tasovčićima, kraj Čapljine, gdje suvereno vladaju grčke i albanske, a u novije vrijeme i prilično ukusni crveni plodovi iz Turske.

Marinko Merdžan, jedan od vodećih proizvođača na području juga Hercegovine za Radopostaju Čapljina  kaže da je razlog kišovit i hladan svibanj, koji je produžio vegetaciju.

''Niske temperature su uvjetovale da oplodnja lubenice ne uspije, tek poslije zatopljenja u prvom dijelu lipnja, došlo je do oplodnje i zametanja plodova, tako da smo imali jedan period od petnaest, dvadeset dana kojeg biljka nije iskoristila, pa zato približno toliko kasnimo u proizvodnji. Pojedinci koji sade na 'tanjim' tlima, na crvenicama, nešto bere. Ta lubenica ide naprijed sedam do deset dana, dok će na dubljim tlima kasniti deset do dvadeset dana“, kaže Merdžan.

Na opasku da je prošle godine već u lipnju domaće lubenice bilo u izobilju, nastavlja: ''Prošle godine ja sam počeo na veliko brati 24. lipnja, dok ove godine neće biti berbe prije polovice ovoga mjeseca. Lani su neki proizvođači brali i prije, dok su ove godine do sada tek male količine izišle na tržište, stidljivo, probiru ljudi, što kažemo mi 'čokaju' po koju''.

Lubenica je općenito podbacila u široj regiji iz sličnih razloga kao i kod nas.

''Možda će to biti i plus, jer je Grčka svoju lubenicu već skoro riješila, dostigla 1,5 KM, što je za nas velika cijena, pa uvoznici i tržni centi sada pribjegavaju uvozu iz Albanije, kvaliteta je daleko lošija, ali je cijena niža. Albanska ide od 0,50 do 0,80 KM. Ubiše nas ti Albanci, najprije su zapriječili plasman i cijene prvih rajčica, a sada se slično može očekivati i s lubenicom, ako ne prođe njihova, teško će i naša imati dobru prodaju'', kaže Merdžan za Radiopostaju Čapljina.

Napominje i kako albanska država puno ulaže u poljoprivredu, dok je kod nas je zemljište uglavnom zapušteno.

''Nitko se ne brine koliko ima domaće proizvodnje, nikoga to nije ni briga. Glavni problemi su neizvjesnost oko prodaje i uvoz bez ograničenja. Mi govorimo o slobodnom tržištu, ali neka netko od ovih naših uvoznika pokuša izvesti, vidjet ćemo dokle će doći. Kako se kod nas, ponašaju tržni centri, to je neusporedivo sa Zapadom, tradicijom i kulturom, to je na razini divljeg tržišta. Važno je fenig jeftinije, uopće ih nije briga koliko na tržištu ima ili nema domaće robe, domalo je možda neće biti nikako.'', kaže Medržan.

Plasman je, kaže, dogovorio.

''Dogovorio sam s vodećim domaćim tržnim centrom u Hercegovini, nešto, načelno me podržavaju, međutim ni oni nisu u mogućnosti pratiti me, jer se moramo s uvoznom uklopiti'', zaključuje Merdžan.

Moglo bi se reći, za domaćeg proizvođače najsigurnija ostaje prodaja na improviziranim štandovima uz prometnice.