Kakvu piletinu jedemo u BiH, a kakvu bismo mogli jesti

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Mnogo puta smo čuli upozorenja stručnjaka na generacije djece i odraslih sa prekomjernom težinom, o sve ranijem spolnom sazrijevanju djece, pojavi rezistencije na antibiotike ili pojavi super bakterija, te sve učestalijim hormonalnim poremećajima.

Sve te pojave su najvećim dijelom uzrokovane načinom ishrane, no vjerovatno niste znali o uzročno- posljedičnoj vezi koju sa tim ima kvalitet vode. Naime, sve kreće od vode, izvora života, koja ukoliko je mikrobiološki neispravna dovodi do oboljenja, kako životinja tako i ljudi.

Kvalitet vode je izuzetno značajan u tovu pilića, odnosno proizvodnji pilećeg mesa, jedne od namirnica koja je omiljena i široko rasprostranjena u cijelom svijetu, prvenstveno zbog ekonomske dostupnosti. Ovom problematikom u svojoj doktorskoj disertaciji bavila se dr.sci. Ajla Ališah, doktorica veterinarske medicine sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu.

Njena doktorska disertacija, koja je odbranjena na Veterinarskom fakultetu, je prvi disertacijski rad koji daje originalno rješenje za jedan od glavnih problema današnjice - očuvanje vode kao jednog od osnovnih životnih faktora, kako životinja tako i ljudi.

''Podaci govore da se zbog izuzetno brzog rasta za 42 dana može utoviti pile od preko 2,5 kg, zbog čega ova visokokvalitetna namirnica postaje jedan od glavnih izbora konzumenata, kako zbog svog nutritivnog sastava i kvaliteta, tako i zbog pristupačne cijene. S porastom populacije, porasla je i potražnja za pilećim mesom. Voda čini 2/3 dnevnog obroka pilića, a ukoliko je neodgovarajućeg kvaliteta, dolazi do oboljenja životinja. Kako bi osigurali što veći broj jedinki i poboljšali dobit, većina proizvođača je pribjegla raznim hemofarmaceutskim preparatima, koji se koriste radi smanjenja uginuća, povećanja iskoristljivosti hrane i manje utrošenih financija'', pojašnjava Dr.sci. Ajla Ališah, čiji doktorski rad se može primjenjivati ne samo u veterinarskoj medicini, nego i u medicini uopće, ali i ekologiji, javnim vododistributivnim sistemima i drugim privrednim granama.

Dalje dodaje, kako se pilići ne bi razboljeli preventivno im se daju antibiotici i cjepiva, kako bi se smanjio stres - razni vitamini, a da bi ubrzano rasli hormoni i razne vrste amino kiselina.

''Najveći broj navedenih preventivnih tretmana tehnički se izvodi putem vode za piće, zbog čega ona prvenstveno postaje neukusni nosač aditiva i medikamenata, realni izvor brojnih zdravstvenih problema, pa tek na kraju jedan od najvažnijih nutrijenata. Zbog kratkog vremena tova, svi ovi preparati nemaju vremena da se izluče iz organizma životinje, te trajno ostaju ugrađeni u njenom tijelu. Slijedom lanca ishrane, sve loše materije završavaju u organizmu čovjeka koji je krajnji konzument. Cilj doktorske disertacije je bio istražiti i dokazati da voda koju koristimo, iako vrlo često neopravdano zanemarena i zaboravljena, kada je mikrobiološki neispravna, predstavlja jedan od najvećih uzroka alimentarnih oboljenja, kako životinja tako i ljudi'', rekla je.

''Sve navedeno dovelo je do zaključka da antibiotici, hormoni i drugi stimulatori nisu potrebni piletu kako bi preživjelo i naraslo, niti farmeru da bi zaradio. Na kraju, nisu potrebni ni ljudima, jer navedene stimulatore ne vidimo, ali negativne posljedice njihovog djelovanja na ljudski organizam itekako osjetimo'', podcrtava dr.sci. Ališah.