Lijek za bolesti želuca, žuči i jetre koji imate u dvorištu

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Kao lijek i hranu upotrebljavali su je već stari antički narodi, dok su je stari Germani koristili kao magično piće.

Grčki liječnik Dioskurid propisivao ju je za liječenje probavnih organa, Kneipp ju je preporučivao kao vrlo učinkovitu u liječenju bolesti želuca, žuči i jetre. U dalekoj prošlosti služila je mnogim narodima kao vrlo uspješna zamjena za kavu (cikorija), prenosi Agroportal. 

Od lipnja do rujna

Ima dugi vretenasti korijen iz kojeg se razvija metarS duga i visoka stabljika. Stabljika je šuplja, bridasta, s oporim dlakama i stršećim granama. Donji listovi su perasto izrezani, prema vrhu stabljike sve su više cjeloviti i suličasti. Cvjetovi su modri (rijetko bijeli ili ružičasti), skupljeni u glavice koje su pojedinačne ili ih je nekoliko u pazušcu listova. Cvjetovi se otvaraju po lijepom i sunčanom vremenu, kratko cvatu sve dok ne procvjetaju novi cvjetovi.

Česta je biljka koja dobro uspijeva na teškim ilovastim tlima, raste uz putove i ceste, po živim međama, nasipima, ledinama i napuštenim poljima uz ograde. Cvate od lipnja do rujna.

Korijen i list imaju gorak okus. Korijen biljke najdeblji je u jesen i rano proljeće, tada u sebi sadrži i najviše ljekovitih tvari. Poslije vađenja iz zemlje se čuva: očisti se, opere i rasiječe po dužini. Naniže se na konac te u hladu na propuhu. Sprema se u jutene vreće. List i cvijet biljke beru se ljeti.

Sadrži cikorietol, inulin i druge derivate voćnog šećera, pektin, slobodne aminokiseline, bjelančevine, masti, mineralne soli, kalij, kalcij, fosfor, natrij, magnezij te vitamine B, K, i P. Listovi sadrže dosta karotena i vitamina C.

Ljekovito djelovanje:

− poboljšava rad jetre, žučnog mjehura, bubrega (pospješuje izlučivanje žuči i mokraće),
− kod bolesti probavnih organa (sprječava nakupljanje sluzi u želucu i pritisak),
− pospješuje apetit te pražnjenje crijeva,
− kod razdražljivosti i noćnog buđenja,
− čisti krv i pomaže kod slabokrvnosti,
− učinkovita je kod šećerne bolesti,
− oblozi se primjenjuju kod raznih ekcema na koži,
− sirup se naročito preporučuje kod djece (zbog glista ili kod zatvora).

Čaj: čajnu žličicu korijena ili nadzemnih dijelova biljke (ili mješavinu jednog i drugog) prelijemo s četvrtinom hladne vode, zakipimo i kuhamo dvije do tri minute. Ocijedimo i pijemo dvije do tri šalice čaja dnevno.

Čajna mješavina: uzima se vodopija (nadzemni dio i korijen), maslačak (cijeli s korijenom), metvica (list). Dvije čajne žličice mješavine preliju se četvrtinom hladne vode, zakipi se i poslije toga ocijedi. Ova čajna kura uzima se tri do šest tjedana po jedna do dvije šalice dnevno. Ovaj čaj, bolje je uzimati nezaslađen, a ako se sladi bolje ga je sladiti nekim sladilom, nego šećerom. Ovaj čaj posebno je dobar kod proljetnih i jesenskih kura čišćenja organizma, ali se njima mogu ublažiti reumatska oboljenja, a ima i povoljno djelovanje na žlijezde poput jetre i slezene.

Vinski pripravak od vodopije: jedna velika žlica mješavine svih dijelova vodopije prelije se sa pola litre bijelog vina i kuha desetak minuta, te se pije tijekom dana.

Sok: iscijedi se iz svih svježih dijelova biljke. Jedna žlica soka umiješa se u jednu čašu vode ili čaja od kadulje, pije se dvije do tri šalice dnevno.

Vodopija je vrlo ljekovita u svježem stanju, pripravljena na salatu. U tu svrhu skupljaju se u proljeće mladi listovi i korijen, ali i maslačak. Za salatu se isjeckaju očišćeni listovi i korijen. Začine se solju, limunovim sokom ili jabučnim octom te maslinovim uljem.

Ovako začinjena salata poklopi se i pusti se odstajati tri do četiri sata. Korijen pak pitome cikorije ispržen i samljeven izvrstan je nadomjestak za kavu.