Ljubuški: Umjesto drače i kamena rastu “zlatne” masline

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije samo 15-ak godina ni Hercegovci nisu vjerovali u sliku pred našim očima, nasad maslina na sjevernoj strani brdašca koje pri odsjaju sunca od bjeline snježnih vrhova Čvrsnice i Veleža djeluju kao iz bajke. Dolje, ispod tog, iz krša otetog tla - neobrađeno polje.

Slika je to iz Cerna, naselja na sjeveroistoku ljubuške općine s imanja Jure Sušca. Uz takav krajolik u kojem se istinski može uživati i čuditi – obrađeno brdo, a polje u ledini, počinje priča ovog vinara i maslinara.

''Krenulo je na Danima berbe maslina u Mostaru gdje sam za prošlogodišnje ulje dobio zlatnu medalju. Zatim sam u Vodicama kod Šibenika, dobio također zlatno, slijedila su zlata u Splitu i Zagrebu. Ulje sam poslao i na “Noćnjak” koji se ove godine prvi put održava u BiH i RH, odnosno u Neumu, nadam se da će i tu rezultat biti jako dobar. Uzorke ulja poslao sam i na svjetsko natjecanje u Grčku, upravo ovih dana očekujem rezultate'', kaže Jure.

''Imam dosta prijatelja u Dalmaciji koji su mi u početku pomagali savjetima. Mnoge zanima kako na nadmorskoj visini od 212 metara na kojoj je moj maslinik, može uspijevati maslina i da možemo postizati jako dobre rezultate'', kaže Jure.

''U ovom dijelu općine Ljubuški dosta nas je sadilo masline. One traže uzvišenja, sunčane dijelove, kako mi kažemo, proplanke. Zasad nam ide dobro'', priča Jure.

Kažu da su upravo to područja gdje masline daju najkvalitetnije ulje, pše Večernji list.

''Hvala Bogu, medalje to potvrđuju. Imam maslinik od 132 stabla. Nešto stabala još nije stiglo na rod jer svake godine gdje se ukaže mjesto nastojim zasaditi maslinu. Sadio sam skradinsku krvavicu jer dosta dobro podnosi hladnoću, zatim oblicu pa lecini i pendolino te istarsku bjelicu. Za velike hladnoće 2012. svih 20 istarskih bjelica je promrzlo, uspio sam ih zanoviti i sad je sve u redu. Skradinska krvavica te godine bila je jako mlada, ali nikakvih problema s hladnoćom nije bilo'', kaže Jure i tvrdi da maslina traži osunčane, prozračne i vjetrovite lokacije, dosta gnoja, a ljeti vode.

Zahvaljujući bunaru, koji je izbušio 2009. prije podizanja maslinika, sa sušom nema problema. Upravo je dubina bušotine zorna ilustracije temeljitosti Jure Sušca, nekada po obiteljskom podrumu poznatog vinara, a sada i maslinara.

Kaže da je imao novca za bušotinu od 250 metara, vode nije bilo, onda je odlučio riskirati još 50 i posrećilo mu se na 292. metru...