Maslina nastavlja ekspanziju jugom Hercegovine

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Protekle dvije dekade siječnja uz prohladna jutra i sunčane dane, bile je idealna za radove u voćnjacima, vinogradima, okućnicama te maslinicima.

U voćarstvu i vinogradarstvu manje-više sve je poznato, u tijeku je uobičajena sezonska rezidba i gnojidba, međutim u maslinarstvu Hercegovci se još traže.

Jedan od verziranijih stručnjaka za rezidbu mediteranskih kultura mr. Branko Rogić iz Ljubuškog, na temu radova u maslinicima kaže: ''Znanost kaže da maslinu treba rezati kad završi period fenofaze, diferencijacije, odnosno razvrstavanje cvjetnih pupova što se odvija poslije 15. veljače. Ako bi ranije rezali maslinu onda smanjujemo lisnu masu, potrebu hranu za stvaranje te diferencijacije pupova. Kod loze to se odvija u sedmom mjesecu, kod masline se odvija poslije 15. veljače, tada trebamo maslinu rezati, pa do 1-og travnja. Uz razvrstavanje pupova taj rok je bitan i zbog leda. Za sada ljudi režu i kad beru masline, međutim ja mislim da će s vremenom to doći kao i kod loze u optimalne rokove''.

Bez obzira što urod maslina nije ujednačen po godinama, primjerice prošle godine masline su slabije rodile na području Ljubuškog te Čapljine zapadno od Neretve, dok je 2018. godine urod podbacio na stolačkom, a posebice neumskom području, javlja Radio Čapljina.

Međutim, to sve brojnije ljubitelje maslina ne zbunjuje, sadnice su i ove zime u rasadnicima i poljoprivrednim ljekarnama tražena roba. Cijena domaćih, iz dva specijalizirana rasadnika na čapljinskom području, kreću se od 8 do 15 KM, dok su uvozne duplo skuplje od tridesetak pa do čak 40 KM za sadnicu.

Od Slavka Ramljaka vlasnika OPG Ramljak iz Čapljine doznali smo da je nekih sorti poput istarske bjelice nestalo još za vrijeme berbe. Tome u prilog ide i podatak da je upravo ta sorta iz maslinika časnih sestara u Bijelom Polju, kod Mostara, prošle godine u čapljinskoj uljari, postigla rekordni randman, 22 posto ulja!

Istarske bjelice na tržištu, dakle, nema, međutim to ne zbunjuje maslinare koji će sigurno ove godine podignuti nove hektare maslinika. Prema riječima mr. Rogića, nekada sveprisutnu oblicu u nestašici istarske bjelice, mijenjaju talijanske i u novije vrijeme španjolske sorte koje imaju učestaliju rodnost.

Procjene govore da trenutačno u Hercegovini pod intenzivnim nasadima maslina, ima oko 320 hektara, međutim kad bi se računao broj stabala on je sigurno osjetno veći od onog na tim površinama.

U zadnjih desetak godina gotovo da nema kućanstva u mediteranskom dijelu Hercegovine da nije posadilo koju maslinu. Maslina je kao nekada smokva postala sveprisutna što se može vidjeti na svakom koraku od Tihaljine u općini Grude, pa do Ivanice iznad Dubrovnika, u općini Ravno.

Sve to maslinarstvo je učinilo najpopularnijom granom agrara. Masline sade svi – radnici, službenici, poduzetnici, profesori, liječnici, odvjetnici…, ponajmanje poljoprivrednici, a razlog je jednostavan težacima treba novac, dok u maslinarstvu kao nekada u duhanarstvu, za obrt kapitala treba cijela godina.

Oni danas to bez nekadašnjeg „predujma“ za duhan, ne mogu čekati. Dakle, maslina je in bez obzira rodile ne rodila, pri čemu oko sadnje u okućnicama, ulogu imaju estetska svojstva, činjenica da je zimzelen, ali i kvaliteta maslinovih ulja.

Hercegovci se drže najviših standarda u maslinarstvu, slušaju struku, koriste stručnu literaturu, pohađaju stručna predavanja… Rezultat takve orijentacije ogleda se u činjenici da su ulja koja stižu na ocjenjivanje u Federalni agromediteranski zavod vrhunske kvalitete, ekstradjevičanska.

Jasno takva ulja imaju i visoku cijenu, pa se manje-više sve što se ulja ponudi tržištu, rasproda se po cijeni od 25 KM. Sve skupa govori u prilog daljoj ekspanziji.