Od Trebinja do Mostara - mukotrpan, skroman ali zadovoljan život prodavača pored ceste

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Od Mostara do Trebinja, na svakih nekoliko kilometara, putnici mogu pazariti neki domaći proizvod. Prodaju se voće, svježe i sušeno, povrće, mesne i mliječne delicije...

Baka Olga Ćuk (84), jedna je od onih koju možete vidjeti uz ulicu u mjestu Veličani. Bavi se pčelarstvom već dugi niz godina, a med je samo jedan od proizvoda koje nudi.

Njeno izborano lice krije mnoge mudrosti, a usprkos godinama i nešto slabijoj pokretljivosti, baka Olga svaki dan sjedi na istom mjestu i čuva lijepu riječ za one koji stanu da nešto kupe, piše Avaz.ba.

''Ima prodaje, dobro je. Sjedim ovdje koliko mogu. Nekad nekoga zamolim da mi nešto doda kada baš ne mogu, ne zamjeraju mi, valjda, gosti'', veli ona držeći štap pomoću kojeg se kreće.

Ne žali se ni na život ni na posao. U svemu joj, kaže, pomaže sin.

Na samom ulazu u Ljubinje stoji plavi tamić. Okićen bijelim lukom, jabukama, narančama, krumpirom, mrkvom, pršutom... Izloženi su kravlji, ovčji sir i poneka boca domaće rakije i vina. Sve što čovjeku duša poželi.

To Jovo Lečić prodaje i time prehranjuje obitelj. Mnogo vremena provodi u polju, najviše na uzgoju bijelog luka. Ne žali se ni on, čovjeku malo treba.

Još bliže gradu na Neretvi, osim prehrambenih proizvoda, pažnju mame bakreno posuđe ručno rađeno te kožne prostirke.