Uzgoj i korištenje
Peršun - ove vrste se najčešće uzgajaju
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Sitno sjeme peršina sporo niče i potrebno je četiri do šest tjedana da se pojave mlade biljčice. Kako bi ubrzali proces klijanja možemo ga potopiti u biljni čaj najmanje 12 h, preko noći, do 24 h.
Temperatura tekućine treba biti oko 22ºC. Nakon namakanja ostavite sjeme da se prosuši na sobnoj temperaturi kako bi ga lakše posijali.
Voli osunčana mjesta
Za sjetvu birajte osunčana mjesta s najmanje 8 sati sunca. Odgovaraju mu rahla, drenirana zemljišta pH reakcije između 6 i 7. Površinski sloj treba pripremiti i usitniti, da ima mrvičastu strukturu. Sjetva se obavlja direktno na otvorenom od početka ožujka do kraja travnja. Međuredni razmak je od 25 do 35 cm, a razmak u redu od 4 do 5 cm. Poslije se obavlja prorjeđivanje – piše Agroklub.
Na istu parcelu dolazi nakon četiri godine pod uvjetom da se ne uzgajaju vrste iz iste porodice. Za sjetvu 1m² potreban je 1g sjemena. Klijavost čuva od jedne do tri godine.
Tri vrste
Postoje tri vrste peršina koje se najčešće uzgajaju i koriste. Poznate su pod nazivima: talijanski, hamburški i francuski.
Lišćar
Talijanski ili peršin ravnog lista, lišćar, Petroselinum crispum var. neapolitanum koristi se u gastronomiji kao začin, ali i za sušenje kako bi se dobio čaj. Možemo ga naći u brojnim kuhanim jelima, varivima, juhama, umacima, preljevima, svjež u salatama.
Čaj je poznat prirodni diuretik. Bogat je vitaminima A, K i C, mineralima, eteričnim uljima i drugim korisnim sastojcima. Priprema se tako što se jedna žlica svježeg lišća prokuha u 2,5 dl vode i ostavi da se prohladi. Ovaj čaj potiče na mokrenje. Ne preporučuje se njegova dugotrajna upotreba i nije za trudnice.
Ovaj se peršin također koristi u kozmetici, naročito kod problema sa smeđim mrljama ili hiperpigmentacijom. Uzme se staklena tegla te u nju doda struk usitnjenog peršina i prelije s 1 dl rakije. Tome se doda 1 dl prokuhane i ohlađene vode. Tegla se dobro zatvori i ostavi na djelomično osunčanom mjesto dva tjedna. Nakon toga se sadržaj procijedi i koristi. Čuva se u hladnjaku.
Korjenaš
Hamburški ili peršin korjenaš Petroselinum crispum var. tuberosum se uzgaja zbog svog dugog, bijelog korijena. Koristi se u gastronomiji za pripremu raznih povrtnih sokova, juha, variva, pečenja. Listovi su slični kao kod lišćara, ali ima manje zelene mase.
Kovrčavi
Francuski ili kovrčavi peršin Petroselinum crispum var. crispum se uglavnom koristi kao dekoracija zbog ljepote svojih listova. Naravno, može se koristiti poput lišćara. Listovi se odlikuju tamnozelenom bojom i nježnom strukturom.
Uzgoj peršina
Prilikom uzgoja peršina treba voditi računa o pretkulturama, mjestu i vremenu sadnje, kao i o karakteristikama tla i temperaturi.
Tlo
Ukoliko imate iskustva u sadnji mrkve, ono će vam biti od velike koristi kod sadnje peršina jer ove dvije biljke imaju gotove iste zahtjeve što se tiče tla.
Za uzgoj peršina idealno je plodno, bogato i blago kiselo tlo pH vrijednosti od 5,5 do 6,5. Također, tlo treba biti mrvičaste strukture. U odnosu na nepoželjne korove, oni se mogu spriječiti herbicidima koji se inkorporiraju u tlo prije sjetve. Izbjegavajte nestrukturirana i teška tla, odnosno glinovita tla, jer su nepogodna za uzgoj peršina i uzrokuju deformaciju korijena. S druge strane, iznimno su pogodna pjeskovita i aluvijalna tla koja se moraju primjereno zalijevati.
Peršin se u tlo koje je dobro pripremljeno i usitnjeno sije u redove ili dvostruke trake. Sije se dubinu do 5 cm. Prilikom sadnje u trakama, razmak unutar traka treba biti 5-9 cm, a između traka oko 75 cm. Što se tiče sadnje u redovima, između svakog reda treba ostaviti 30-40 cm praznog prostora.
Obrada tla obavlja se u ljetnim mjesecima plitkim oranjem iza kultura koje rano napuštaju tlo i u jesenskim mjesecima dubokim oranjem na dubinu od 25 do 30 cm. Uz to, prije same sjetve tlo treba pognojiti NPK gnojivom u omjeru 10:20:30. Dopunska obrada tla trebala bi osigurati rahli površinski sloj koje će omogućiti jednolično nicanje sjemena. Logično, istovremenim nicanjem osigurat će se jednako dugi razvoj svih biljaka.
Klima
Kada je riječ o optimalnoj temperaturi za uzgoj peršina, treba najprije istaknuti da je minimalna temperatura za klijanje sjemena 3-4°C. U takvim uvjetima od sjetve do nicanja prvoga peršina treba otprilike mjesec dana.
Sporo klijanje može uzrokovati nedostatak vlage i kisika u sjetvenom sloju. Uz optimalnu temperaturu od 20°C te vlažnost sjetvenog sloja, sjeme može početi klijati za otprilike 10 dana. Mlade biljke peršina nakon nicanja mogu podnijeti temperature do -4°C, a razvijenije biljke podnose i niže temperature. Optimalna temperatura od 18°C i umjerena opskrbljenost tla vodom rezultiraju pravilnim korijenima
Visoke temperature od otprilike 30°C usporavaju rast korijena koji tada postaje tankim i vlaknastim. Sve u svemu, za uzgoj peršina najpovoljnija je umjerena kontinentalna klima s prosječnim dnevnim temperaturama od oko 20°C uz dovoljnu količinu vlage u tlu i zraku.
Vrijeme sadnje
Sjetvu peršina najbolje je obaviti što ranije. U kontinentalnim područjima to je najčešće krajem ožujka ili početkom travnja, a u mediteranskim u listopadu ili studenom. Peršin se može sijati i u kolovozu te se na taj način omogućuje berba u ožujku i travnju iduće godine, no tada peršin treba izvaditi prije nego što se razvije cvjetna stabljika.
Slaganje kultura
Kada se odlučite na uzgoj peršina, obrada tla ovisit će o pretkulturi. Dobre su pretkulture za peršin mahune, rajčice, kupus, krumpir, paprika i žitarice, odnosno kulture pri čijem se uzgoju koristilo stajsko gnojivo.
Sadnja peršina
Za pravilnu sadnju peršina potrebno je poznavati određene uvjete za slaganje, zalijevanje ili navodnjavanje, gnojidbu i razmnožavanje.
Uzgoj u vrtu
Peršin će lijepo uspijevati u vrtovima, ali može se uzgajati i u posudama na balkonu ili prozorima. Ako nemate mogućnost sadnje u vrtu, nemojte se ustručavati u pokušaju uzgoja ove biljke. Bitno je samo da mu tijekom ljeta osigurate vlagu i zaštitite od sunca, a u zimskim mjesecima da ga držite na zaštićenom i osunčanom mjestu. Poslije druge uzgojne godine, peršin odlazi u sjeme i zato ga je potrebno iščupati i zamijeniti novim.
Održavanje i njega
Pravilna njega peršina osigurat će zdravu i plodnu biljku. U fazi vegetacije potrebno je dva do tri puta obaviti međuredno kultiviranje. Ponekad je potrebno i ručno plijeviti nepotrebni korov unutar samih redova. Za zaštitu od korova preporučuje se prije nicanja koristiti herbicide na bazi trifluralina te između sjetve i nicanja herbicide na bazi linurona. Herbicidi se nakon toga više ne trebaju upotrebljavati.
Peršin se prvi put prihranjuje kada razvije 5 - 6 listova, a drugi put otprilike 30 - 40 dana nakon toga. Može se koristiti KAN gnojivo od 200 kg/ha.
Zalijevanje
Potrebno je voditi računa o ravnomjernoj opskrbi vodom tijekom vegetacije. U fazi nicanja treba osigurati optimalnu vlagu u sjetvenom sloju tla zato što je u suprotnom nicanje otežano i neujednačeno. Što se tiče faze zadebljanja korijena, tada je više nego ikada potrebno osigurati dovoljno vode. Ako izostanu oborine, potrebno je navodnjavanje (20 - 30 mm).
Kao najprimjerenija metoda navodnjavanja peršina izdvaja se kišenje koje osigurava da se voda raspodjeljuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Brojne su prednosti ove metode, kao što su mogućnost upotrebe u različitim topografskim uvjetima, nepotrebni ili minimalni pripremni radovi na zemljištu, mogućnost ekonomičnog korištenja raspoložive vode zbog točnog doziranja, mogućnost navodnjavanja tek zasijanih polja i mladih nasada i dr. Navodnjavanje kišenjem odvija se tako da uređaj sistema zahvaća vodu iz izvora, potom je tlači kroz cijevi i na kraju ju, u obliku prirodne kiše, raspodjeljuje po površini koju navodnjava.
Gnojidba
Mineralna gnojidba vrši se na osnovu analize tla i prema planiranom prinosu. Okvirno, prije sjetve dodaje se 800 kg/ha NPK 7-20-30 + Fe + Zn + 200 kg/ha Uree 46% N.
Tijekom vegetacije listovi peršina listaša kose se u 2-3 navrata i peršin nakon svakog razvija nove listove. Ti novi listovi zahtijevaju dovoljnu količinu dušika kako bi zadovoljili kvalitetom i količinom.
Zbog toga se može zaključiti da peršin listaš ima veće potrebe u odnosu na dušik. Nakon svakoga otkosa prihranjuje se s 30 - 50 kg/ha dušika.
Bolesti
Kao i svaka biljka, i peršin se bori protiv određenih bolesti prema kojima treba pravilno postupiti kako bi se osigurala zdrava i rodna biljka.
Najznačajnije bolesti peršina su: pjegavost lista peršina (lat. Septoria petroselini), pepelnica (lat. Erysiphe heraclei) i crna trulež korijena (lat. Alternaria radiciana).
Pjegavost lista peršina
Pjegavost lista peršina (lat. Septoria petroselini), kao što samo ime kaže, može se prepoznati po uglatim ili ovalnim žutim pjegama koje su obrubljene tamnijim rubom. Pjege se s vremenom spajaju, stoga bolest postupno zahvaća sve veću površinu biljke, što dovodi do sušenja dijela listova ili čak svih listova. Osim na listovima, nije rijetkost da se pjege pojave i na peteljkama. Razvoju ove bolesti pogoduje vlažno vrijeme i temperature od 18 do 25°C. Prevencija za ovu bolest jest tretiranje sjemena te pravilan plodored. Ne preporučuje se primjena fungicida na lišće ako su namijenjeni potrošnji.
Pepelnica
Štetnost pepelnice (lat. Erysiphe heraclei) na biljku ovisi o geografskom položaju. Primjerice, u sjevernim krajevima ne nanosi veću štetu na nasadima, ali na krajnjem jugu može uzrokovati velike štete. Listovi zaraženi pepelnicom prekriveni su bijelom prevlakom, a oni stariji se osuše. Zaražena biljka crpi rezerve kako bi ipak pokušala stvoriti novo lišće, što posljedično utječe na kvalitetu korijena. Bolest se može spriječiti sjetvom zdravoga sjemena i pravilnim plodoredom, a ponekad se mogu koristiti i fungicidi na bazi sumpora.
Crvena trulež
Crvena trulež (lat. Helicobasidium brebissoni) zahvaća dio ili cijeli korijen biljke, a može se prepoznati po crveno-ljubičastom gustom miceliju. Zaraženi dio biljke uglavnom je ulegnut, a gljivica može prodrijeti i u unutrašnjost korijena, što uzrokuje uvenuće lišća. Preko biljke koja se izvadila, bolest se može proširiti i na mjestu gdje se peršin skladišti.
Štetnici
Kao i svaka biljka, i peršin se bori protiv određenih štetnika prema kojima treba pravilno postupiti kako bi se osigurala zdrava i rodna biljka. Najznačajniji štetnici peršina su: mrkvina muha (lat. Psila rosae) i lastin rep (lat. Papilio machaon).
Mrkvina muha
Mrkvina muha (lat. Psila rosae) uz mrkvu napada i peršin. Odrasli oblik ovoga štetnika polaže jaja na vratu korijena biljke ili u zemlju. Potom se ličinke, nakon što izađu iz jaja, ubuše u korijenje i na taj način rade hodnike izjedanjem. Takav korijen gubi na kvaliteti okusa. Listovi biljke napadnute ličinkama ove muhe prepoznaju se po ljubičastoj boji koja kasnije postaje žuta i listovi se isuše. Ovaj štetnik ima 2 generacije godišnje. Prva se generacija javlja početkom svibnja, a druga se javlja u srpnju i brojnija je. Prezimi u obliku kukuljice.
Lastin rep
Lastin rep (lat. Papilio machaon). Riječ je o gusjenici koja radi štetu izjedajući nadzemne dijelove peršina. Iako se u pojedinim godinama javljaju veće populacije lastina repa, one nikada nisu toliko masovne da bi mogle ugroziti uzgoj. Također, njihovo je uništavanje, kemijsko ili mehaničko, zabranjeno jer se ubrajaju u zaštićene vrste.
Upotreba peršina
Upotreba je peršina vrlo široka, a može se koristiti kao začin ili sastojak lijekova.
Berba
Listovi peršina mogu se brati prema potrebi jer se odrezane stabljike peršina obnavljaju. Peršin namijenjen za skladištenje i potrošnju na manjim površinama vadi se iz tla vadilicama za korjenaste ili gomoljaste kulture. S pomoću njih se tlo podriva ispod zadebljaloga korijena koji se zatim skuplja ručno. Na većim površinama peršin se vadi kombajnima. Prinos peršina korjenaša u punoj tehnološkoj zriobi može biti i do 30 t/ha.
Sušenje
Kako biste si osigurali peršin tijekom cijele godine u svojemu kućanstvu, vrlo ga lako možete pohraniti sušenjem i pri tome će peršin također sačuvati svoj miris, aromu i nutritivna svojstva. Pritom je potrebno pravilno odvojiti listove koji su zdravi, odnosno koji pokazuju jednolike zelene boje bez mrlja.
Ukoliko postoje žuti dijelovi u osušene grančice, utoliko je takve dijelove potrebno ukloniti. Također, uklanja se i donji dio peteljke koji je presavijen. Takve je listove potrebno oprati u hladnoj vodi i ostaviti ih da se suše nekoliko dana (5-14) na suncu na kuhinjskoj krpi ili nekoj drugoj sličnoj podlozi. Što se tiče korijena peršina, on se temeljito pere grubom četkom, a oljušteni korijeni režu se na tanke kriške.
Sušenje listova peršina odvija se sve dok se ne počnu raspadati pod prstima. Kada peršin postigne taj stupanj, tada ga možete pohraniti u staklenu bocu i nadalje koristiti prema potrebi tijekom cijele godine. Ako nemate vremena ili strpljenja za sušenje peršina zrakom, možete posegnuti za bržom metodom, odnosno osušiti peršin s pomoću pećnice. Pećnicu zagrijte na temperaturu od otprilike 50 stupnjeva i sušite peršin oko 5-6 sati s lagano otvorenim vratima. Druga je brža mogućnost sušenje u mikrovalnoj pećnici na 2 minute, a ako niste zadovoljni rezultatom možete produžiti vrijeme sušenja. Pritom su potrebni kontrolni pregledi u razmaku od 1 minute.
