Propast ćemo: Poljoprivreda mora biti učinkovitija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ako čovječanstvo namjerava održati ikakve šanse za stići obuzdati klimatske promjene, o čemu ovisi opstanak i čovjeka kao vrste i velike većine vrsta na planetu danas, neće biti dovoljno prebaciti prijevoz i industriju na obnovljive izvore energije. A čak i to se zasad pokazalo kao ekstremno težak zadatak, i politički i zbog raznih ekonomskih sustava i interesa diljem svijeta.

World Resource Institute objavio je istraživanje koje prenosi New York Times, da će za obuzdavanje klimatskih promjena na manje od 2°C globalnog zatopljenja čovječanstvo morati proizvodnju hrane, točnije poljoprivredu, učiniti drastično učinkovitijom.

Poljoprivreda odgovorna za četvrtinu zagađenja

Poljoprivreda danas okupira čak 40 posto kopnene površine svijeta, odgovorna je za četvrtinu zagađenja atmosfere stakleničkim plinovima, u prvom redu CO2, ali i dušikovim oksidima, a sa sadašnjih 7,2 milijarde ljudi na svijetu, čovječanstvo će do 2050. narasti na čak 10 milijardi.

Koliko je ljudi na svijetu danas zorno prikazuje podatak iz nedavno objavljene studije o stanju vrsta na svijetu po kojoj od biomase svih sisavaca na svijetu, čak 96 posto otpada samo na čovjeka i životinje koje si čovjek uzgaja za hranu.

Svi ostali sisavci skupa, od medvjeda i kitova do vjeverica i miševa, čine samo 4 posto ukupne mase sisavaca koji žive danas na Zemlji.

Već danas ljudi na svijetu ima tako puno da i šume i životinje i ribe i kukci rapidno sve brže i brže gube na svojoj brojnosti, na djelu je pomor vrsta kakav se ne pamti u povijesti Zemlje. Pa ako čovječanstvo do 2050. doista naraste do 10 milijardi, usto s pretpostavljenim rastom standarda diljem svijeta, za tri desetljeća čovječanstvu će trebati 56 posto više hrane nego danas. Kada bi se poljoprivrednici i rančeri oslanjali, kao do sada, samo na krčenje i paljenje šuma, to bi značilo da bi se s planeta zbrisala površina pod šumom ravna površini dvije Indije, prenosi Express.hr.

Propast čovjeka i prirode

Sve skupa, naravno da bi to značilo propast i čovjeka i prirode u cjelini, neovisno o tome da čak do kraja odustanemo od nafte, ugljena i plina. O 2°C ne bi se moglo niti sanjati, kamoli o zaustavljanju klimatskih promjena na 1,5°C, između ostalog i zato što šume u deblima stabala, svojim rastom, skladište ogromne količine ugljika.

Najnovije istraživanje, međutim, pokazuje da bi bilo moguće riješiti problem s proizvodnjom hrane, te je ponudilo i konkretne metode. Za planet Zemlju, za čovječanstvo i prirodu, najjednostavnije i najbrže u smislu oporavka bilo bi kad bi se čovječanstvo prebacilo na vegetarijansku prehranu, usporedo sa svim ostalim mjerama održivosti proizvodnje, proizvodnje energije, recikliranja, odnosno cirkularne ekonomije, pa i obuzdavanja rasta stanovništva svijeta.

 World Resource Institute polazi od toga da je to nerealno očekivati da se dovede u red dovoljno brzo. Ono što bi se moglo, navodi se, da oni što jedu najviše govedine i janjetine, točnije SAD i Europa, do 2050. izvole jesti 40 posto manje tog mesa nego danas, odnosno da se ograniče na 1,5 mesnih obroka tjedno. Uzgoj govedine apsolutno je najgori po klimatske promjene, janjetine nešto manje katastrofalan, ali i dalje užasno loš.

Jesti više mahunarki

Ako se 40 posto manje mesa čini rapidnom promjenom, onda treba imati u vidu izvještaj iz Naturea od prije nekoliko dana po kojem bi zemlje, primjerice, zapadnog dijela EU-a zapravo trebale jesti čak devet puta manje svinjetine, govedine i janjetine, triput manje piletine... A povrh toga morale bi trošiti i tri i pol puta manje šećera i mlijeka. U sličnom smjeru, doduše nešto manje drastičnom, svoje ponašanje bi morao mijenjati i ostatak svijeta.

S druge strane svijet bi morao jesti duplo više mahunarki, Zapad čak pet puta više, usto četiri i pol puta više sjemenki i orašastih plodova, navaliti na voće, povrće... Zato istraživanje s World Resource Institute ide za bitno izvedivijim rješenjima, jer ipak je riječ o ljudima koji teško mijenjaju navike, osim kad je već tako kritično da postane često i prekasno.

"Htjeli smo izbjeći oslanjanje na čarobni štap. Možemo, recimo, zamisliti znatan prelazak s prehrane govedinom na prehranu piletinom", komentirao je glavni istraživač s World Resource Institute Timothy Searchinger.

On i kolege primijetili su, nadalje, razlike u učinkovitosti stočarstva između područja na kojima se pašnjacima najbolje upravlja i onih na kojima je to najgore. Ulogu igraju zdravlje goveda, gnojenje trave i druge stvari, a učinkovitost onih prvih čak je četiri puta veća od učinkovitosti uzgoja na onim drugima. Puno bi ovisilo i o tehnologiji, vrlo često takvom koja već postoji.

Nove kemikalije savršeno mogu zamijeniti sadašnja dušikova umjetna gnojiva iz kojih se oslobađaju dušikovi oksidi, plinovi nekoliko puta gori po klimu od CO2. Znanstvenici istražuju i načine prehrane stoke tako da ona puštaju bitno manje metana kao posljedicu probave, jer metan je još gori po svom stakleničkom efektu i od dušikovih oksida.

Klimatski ekstremi

Čovječanstvo usto mora računati i s time da sve više temperature i sve češći klimatski ekstremi uzrokuju sve slabije urode već postojećih poljoprivrednih kultura, tako da će čovječanstvu trebati sve otpornije vrste biljaka koje će uzgajati za hranu. Inače ne samo što će uništiti klimu, nego će ljudi pritom u milijardama umirati i od gladi, što bi za sobom povlačilo i ratove za resurse, užasne političke sukobe po cijelom svijetu.

Pa čak i da se ne dogodi sasvim izvjesno uništavanje uroda klimatskim promjenama, već i povećanje od 56 posto ovakvog načina proizvodnje hrane dovelo bi do uništavanja tla pretjeranim uzgojem, što znači opet nagli raspad proizvodnje hrane, opet ratove, nemire, masovna umiranja od gladi, sad sve to iz drugog smjera.

Čovječanstvo, stoji u studiji, ipak ima šansu, još uvijek je kadro svoju sudbinu, svoje preživljavanje i sudbinu života na cijeloj Zemlji, preuzeti u svoje ruke. Prema podacima Svjetske banke 51 najbogatija država na svijetu potrošila je na subvencioniranje poljoprivredne proizvodnje 570 milijardi dolara.

Kada bi se taj iznos počeo trošiti u razvoj proizvodnje hrane na takav način da proizvodnja bude održiva i što se tiče dovoljnih količina hrane za sve ljude svijeta i što se tiče spašavanja klime i što se tiče nekrčenja šuma i čuvanja poljoprivrednog tla da se ne pretvori u pustinju, čovječanstvo bi uspjelo. Cijena od 570 milijarde dolara svake tri godine pritom ne bi bila nikakav trošak, jer toliko se troši već i danas, ali tako da sve vodi ka uništenju planeta i čovječanstva.