Priča o smilju iz Ljubuškog: Velikih očekivanja nemamo, ali ne odustajemo

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Prije samo nekoliko godina mnogi Hercegovci su, sa nadom u uspjeh, krenuli u proizvodnju smilja.

Biljka kojoj “ne treba mnogo” i koja se često uzgaja najviše zbog kvalitetnog ulja, naišla je tada na kamenjar naše zemlje i tu savršeno uspjevala.

Bajke ipak ne postoje

Duž cijele Hercegovine se moglo vidjeti da su neobrađene njive napokon živnule, zazelenile se, dok su se mnogi upustili u ravnanje brda, stvaranjem idealnog mjesta za smilje, piše vrisak.info.

Litar ulja, za čiju je proizvodnju potrebno najmanje 500 kilograma ove biljke i koje je najpoznatije je po svojoj djelotvornosti protiv starenja kože, te se koristi u kozmetici i medicini, dostizao je na međunarodnom tržištu iznose od više tisuću KM.

Na početku je sve izgledalo kao bajka, no da bajke ne postoje, Hercegovci su naučili na teži način.

Mnogi su krenuli u proizvodnju smilja, krčili brda i ravnali teren za sadnju i uvijek sa istom pričom da, koliko god smilja ima, malo je na odnosu potražnje.

Međutim, došlo je do zasićenja tržišta i pada otkupne cijene, koja je prve godine bila i do 5 KM, a već kasnije znatno manja, te velik broj malih proizvođača napušta ovaj posao.

Pored cijene, problem je bila i nesigurnost otkupa i dinamika isplate isporučenog smilja kao i slaba potražnja za eteričnim uljem od smilja. Stoga, najvećim dijelom manji proizvođači zapuštaju nasade smilja ili ih preoravaju.

Međutim, uvijek ima onih koji još uvijek vjeruju u tu biljku i u bolje sutra.

Borba

Na maloj, privatnoj plantaži u Radišićima u blizini grada Ljubuškog, naišli smo na prelijep prizor okopanog i urednog smilja.

Sam miris ove biljke je probudio neku radoznalost i nostalgiju, te smo upitali vlasnika o trenutnom stanju i njegovim očekivanjima.

''Već 2016. godine je posadjeno nekih 9 -9.5 duluma, odnosno oko 25 tisuća sadnica. Što se tiče uroda, prve godine ga nismo očekivali, ali je ipak bilo oko 3 l ulj'', kazao je Vedran Primorac te nadodao da su ovih ostalih godina zadovoljni jer rade svi iz obitelji, stoga nemaju velikih troškova.

“Pozovemo rodbinu i prijatelje, i oni nam uvijek izađu u susret i pomognu”.

Kako je ovo ipak mali obiteljski posao, nije im teško raditi, ali Primorac nadodaje da su ovaj posao započeli prije 4 godine njegov brat i on, te stric i rođak.

“Očekivanja velikih nemamo, s obzirom na našu državu. U ovome smo od samog početka brat i ja, te stric i rodjak. Tako smo počeli i evo 4. godinu za redom ne odustajemo. A samo možemo čekati da vidimo što će biti dogodine”, zaključio je Primorac, prenosi iks-portal.info.