Proizvođači na mukama
Ubijanje bh. proizvodnje: Kilo voća za jednu marku!
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Poljoprivrednik sa periferije Sarajeva minulog vikenda 2,5 kilograma voća (kruške, breskve, šljive) nudio je i kao halvu prodao za samo jednu konvertibilnu marku.
Ta senzacija nije se dogodila na pijaci Otoka nego malo dalje od nje gdje svoju robu nude ljudi koji se proizvodnjom hrane ne bave organizirano nego voće i povrće iz vlastitih bašta prodaju da bi preživjeli.
Ovaj sa domaćim voćem najavio je da će pune civare slatkih i ničim tretiranih plodova i ovog ponedjeljka prodavati za sitne pare.
Uz njega jedan drugi domaćin nudio je klip kukuruza za 50 pfeninga, a na klasičnoj pijaci za dva komada trebalo je izdvojiti tri KM!?
Na pijaci cijene voća i povrća su visoke bez obzira na to da je ovo vrijeme sazrijevanja plodova i najveće ponude.
Od voća najskuplje su borovnice 12 KM za kilogram, a od povrća mahune 7 KM. To su trenutne cijene jer trgovci tokom dana iste mijenjaju i po nekoliko puta zavisno od broja kupaca koji pristižu od jutra do popodneva.
Neki uobičajeno prakticirau da ne stavljaju cijenu nego je na upit "pošto je..." određuju nakon što očima odmjere kupca.
Generalno trend na sarajevskim pijacama je stalno blago povećanje cijena koje će eskalirati u vrijerme kad počnu uobičajene kupovine većih količina između ostalog i zbog pripremanja zimnice.
Crveni luk se trenutno nudi po dvije do tri KM i sasvim je izvjesno da će krajem rujna biti skuplji. Neke domaćice su to prozrele pa već kupuju po nekoliko kilograma s namjerom da dio ostave za hladna vremena.
S krumpirom kao glavnim povrćem u zimskim zalihama to nije slučaj - rano ga je nabavljati i čuvati do zime.
Da se uočiti da je slaba ponuda bijelog luka i zelenog paradajza kao i to da neki pijačni stolovi što mjesecima stoje prazni još nisu puni odnosno iznajmljeni.
I to je ilustracija ponude i potražnje, odnosno standarda ne malog broja građana, piše Indikator.