'Za jednu kavu' može se kupiti sedam kg kupusa, po pet kg krumpira, paprika, rajčica ...

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Teška sparina pritisnula je južna hercegovačka naselja, ali ne samo od vreline sunca nego još više od cijena povrća koje ovih dana bilježe najnižu povijesnu razinu.

Bilo je u prošlom desetljeću i nižih cijena pojedinih artikala, ali nikad nije bilo manje – više sve tako jeftino da se ne isplati ne samo proizvoditi nego čak ni brati dozrelo!?

Ovih dana niz poljoprivrednika se jada da je prestao brati povrće – rajčice, paprike, patlidžane, kupus, crveni luk, kelj… ne isplati se, jer proizvođača više košta radna snaga i gajbe nego što mogu zaraditi od prodaje, ako uspiju prodati.

Prema cijenama na veletržnici u Tasovčićima kraj Čapljine, za jednu kavu u kafiću (1,5 KM) može se kupiti sedam kg kupusa, po pet kg krumpira, paprika, rajčica i patlidžana, četiri kg crvenog luka, tri kg kelja, po dva kg krastavaca, blitve i cvjetače, kilogram i pol mahuna, mrkve i zelene salate… Samo bijeli luk važe više od jedne obične kave u čapljinskim i ljubuškim kafićima!?

Ni s voćem nije bolje, kava je ''vagala'' deset kila hercegovačke lubenice, sad je na omjeru 3,5kg, a od prilike na čapljinskoj veletržnici za kavu se trenutačno mogu kupiti dva kg šljiva i po kilogram i po jabuka i krušaka. Kad se sagledaju ove brojke, nikakvo čudo što u dva upisna roka u školu za poljoprivredne tehničare Srednje škole Čapljina nije bilo ''dobrovoljaca''.

''Katastrofa! Ljudi neće čime imati zasnovati proizvodnju sljedeće godine, Znalo se i ranijih godina dogoditi da neka roba 'zaglavi',ali za desetak dana cijena se popravi i prodaja ide. Čovjeku bi propalo jedno-dva branja, ali ove godine ništa ne ide i ako cijelo ljeto. I sam sam prestao brati rajčice, ne isplati se…'' - kazao je za Večernji list Dobrislav Bukmir, tajnik Udruge poljodjelaca ŽZH.