Borba za pravdu bivšeg radnika Aluminija

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nemajući novca za odvjetnika, Jozo Čović-Stanić iz Širokog Brijega je tek od novinara Žurnala saznao da mu je Županijski sud u Mostaru još prošli mjesec uvažio žalbu, ukinuo prvostupanjsku presudu i odredio novo suđenje. Riječ o tužbi za klevetu koju su protiv njega podnijeli Nezavisni sindikat zaposlenika Aluminija i Romeo Biokšić, bivši predsjednik ovog sindikata. Kako nije imao uvid u sadržaj, Čović-Stanić misli da je povod tužbe ono što je rekao na vanrednoj sjednici skupštine sindikata iz petog mjeseca 2019 godine. Raspravljalo se o transparentnosti rada sindikata i utroška sindikalnog novca, manjkavosti kolektivnog ugovora te smjeni čelnika sindikata Aluminija.

''Na toj sjednici sam ja iznosio stavove i mišljenja radnika skladišta čiji sam predstavnik u skupštini sindikata, te ne mogu biti odgovoran za bilo kakvu klevetu jer su mojim izražavanjem iznesena mišljenje i stavovi moje baze koja me delegirala u skupštinu sindikata'', navodi Jozo za Žurnal.

Osuđen je zbog zbog propuštanja dostavljanja odgovora na tužbu. Prema prvostepenoj presudi trebao je platiti 3000 KM te sudske troškove. Županijski sud u Mostaru prihvatio je žalbu, jer adresa na koju je u prvostupanjskom postupku dostavljana tužba bila ona Aluminija, no Jozo je u međuvremenu, nakon 18 godina rada, okončao radni odnos u ovoj firmi.

Pitanje je tko sada uopće zastupa Neovisni sindikat zaposlenika Aluminija, čiji su računi ugašeni prije tri godine. No pravosudni problemi za Čović-Stanića počeli su prije spora sa dojučerašnjim kolegama, piše Žurnal.

Gradeći obiteljsku kuću, navode, dogovorio je s lokalnom betonarom “Paškić” kompenzaciju za preuzeti beton, no ubrzo mu vlasnik dostavlja račun. ''Pokrenuta je tužba. U postupku je vlasnik firme “Paškić” priznao da je preuzeo kompenzaciju, ali je poslije odbija i traži novac. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev ne obazirući se na to što je bila kompenzacija i što mi ista nikada nije vraćena. Nakon izvršnosti presude, naplata je vršena prinudnim putem iz plaće. Isti je širio glasine o meni kao prevarantu i lopovu te preko svojih “veza” u Aluminiju, nastavio šikaniranje uz prijetnju da će me izbaciti s posla, tražeći da mu novac isplatim što prije'', kaže Jozo.

Slijedila su sačekivanja pred kapijom Aluminija i prijetnje, no unatoč prijavama „nestajale“ su službene zabilješke policije. Vrhunac slijedi rujna 2015. godine kada suvlasnik betonare Vencel Kosir prijavljuje da mu je Čović-Stanić ubacio bombu u auto dok je prolazio kroz Ljuti Dolac.

''Oko 20 sati pred kuću mi stiže policija i ne pokazujući mi ikakav nalog ili kazujući mi razloge, privodi me u PU Široki Brijeg. Kući ostaje žena s dvoje djece i u devetom mjesecu trudnoće. Ostajem tri dana u pritvoru. Nikakvog dokaza tada, a ni kasnije u kaznenom postupku nije nađeno osim izjave Vencela Kosira – Paškića. Kada sam pušten iz pritvora, odlučim zadužiti se u banci i vratiti ostatak duga. Nakon što je banka uplatila moj dug i što sam uplatnice odnio u Sud, provokacija se nastavlja daljnjim odbijanjem od moje plaće kao da dug nije plaćen'', prisjeća se Čović-Stanić.

Firma “Paškić” odbija da mu vrati novac prekomjerno odbijen od plaće. Vlasnici ove firme se inače već gotovo dvadeset godina izruguju zakonu. Još 2005. Odlukom Ustavnog suda BiH naloženo im je rušenje dva bespravno izgrađena separatora. Nije pomogla ni presuda Suda za ljudska prava u Straßburgu od 2019 godine. Općina Široki Brijeg raspisuje tendere kojime traži firmu koja će srušiti objekte, no nitko se ne prijavljuje.

Vlasnici su gotovo ciničnim obrazloženjima odbijali rušenje.

''Jedan dio pogona nije legalan. Znači, mi smo ga napravili i mi ga iz sentimentalnih razloga i iz financijskih ne želimo sami ukloniti niti ćemo ga ukloniti sami, pa neka ga ukloni neko, tko dobije na natječaju posao nek ga ukloni slobodno, mi ništa ne branimo, ne sporimo'', govorio je prije nekoliko godina Vencel Kosir, suvlasnik betonare.

Lokalni moćnici, poput Kosira ne posustaju, piše Žurnal, te posredno utiču na radno-pravni status Čovića-Stanića u Aluminiju. Spočitava mu se odbijanje radnih zadataka, što on kategorično negira.

''Zbog ovakvog načina rada institucija u Širokom Brijegu i moći pojedinaca, pravna sigurnost postala je misaona imenica, a odlazak iz ovakve sredine opcija koja jedina zamjenjuje samopomoć ili samoorganiziranje običnih ljudi u zaštitu od moćnika, njihovih ljubimaca a i pojedinaca instaliranih u institucije koje im daju moć. Zato neka ne čudi odlazak cijelih obitelji iz ove sredine u potrazi za sigurnošću ili skupovi kojima se daje podrška pojedincima i obiteljima ojađenim moći i (ne)radom institucija'', zaključuje Jozo Čović-Stanić.

Sve što mu sada preostaje jeste da i nakon godina dokazivanja da je žrtva sistema u kojem su novac, stranka ili druga vrsta moći, iznad zakona, prijetnjama zapljenom imovine i drugim pritiscima koje osjeti njegova petočlana porodica i dalje sam vodi pravnu bitku sa „duhovima“ Aluminija.

Kako navodi za Žurnal, pojedini odvjetnici kojima se obratio, odbijaju da ga zastupaju.