Modriča
Inspirativni biznisi žena
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Tridesetdevetogodišnja Jelena Kecman početkom ove godine je u selu Miloševac kod Modriče otvorila kozmetički salon ''Vortex''. Na pokretanje biznisa se, kako kaže, odlučila zbog velike ljubavi prema tom poslu, ali i prethodnog iskustva i brojnih edukacija koji su bili i više nego dovoljni za samostalan rad.
''Selo je veliko, zaista imam puno mušterija. S obzirom na to koliko imam obaveza, dobro ide'', za Diskriminacija.ba, zadovoljno govori Jelena.
Brojni životni izazovi, od kojih je najveći briga o sinu s invaliditetom, nisu joj pružali velike mogućnosti na poslovnom planu. Posao na puno radno vrijeme koje je, kako kaže, u ovom poslu neophodno, nije bila opcija, a na razumijevanje je naišla kod jednog poslodavca u čijem je frizerskom salonu radila pet godina, na pola radnog vremena. Vođena ciljem pokretanja samostalnog biznisa koji bi joj omogućio da bude bliže sinu, dodatno se educirala i pohađala brojne obuke za uljepšavanje.
''Sad mi je lakše. Znam kad mogu zatvoriti, znam kad mogu raditi, uzeti slobodan dan itd.'', kaže Jelena ističući da i sada bude “teških trenutaka” koje prevazilazi zbog ljubavi prema poslu koji joj daje dodatnu snagu.
Jelenin salon trenutno pruža usluge manikira, pedikira, korekcija i uređivanja obrva, maderoterapiju, a u budućnosti planira pohađati dodatne obuke kako bi postala edukatorica i obučavala druge, i nekoga zaposlila u svom salonu.
Svojom pričom, želi ohrabriti sve žene, a posebno majke koje imaju slične životne probleme, da ne odustaju od svojih ideja i ciljeva.
''Treba ići naprijed. Ne možeš samo reći dijete mi je bolesno i sjediti kod kuće, ništa ne raditi, ja sam uvijek radila nešto i usput sam učila kako bih radila ovo što danas radim. Mislim da sam na dobrom putu. Ako neko ima neki cilj, ne treba posustajati bez obzira kakav slučaj je u pitanju, jer svaki dan je izazov'', objašnjava ona.
Od ukrasne svijeće do cvjećare
Samostalni biznis je pokrenula i četrdesetčetverogodišnja Anđa Drinić, također iz sela Miloševac kod Modriče, koja je otvorila cvjećaru i time “ispunila svoju životnu želju”. Po struci je poslovni sekretar, ali u toj struci nikada nije našla posao. Radila je nekoliko poslova, a priliku za rad u cvjećari je dobila tek prošle godine. Nakon četiri mjeseca, odlučila je otvoriti svoju cvjećaru. Najveći izazov je bilo pronalaženje adekvatne lokacije gdje bi njen biznis mogao opstati, jer u Modriči postoji nekoliko cvjećara koje rade duži vremenski period i već imaju stalne kupce. Lokaciju za svoju cvjećaru našla je sklopu novog tržnog centra na periferiji Modriče, i za sada je zadovoljna poslovanjem.
“Ja sam zadovoljna čim sam otvorila. Meni se moja želja ispunila. Zaradim za sve obavezu, za robu, plata nekad bude, nekad ne bude, pa se nadam da će se posao proširiti i da ću nekad zaposliti radnicu”, govori Anđa.
Iako je otvorenje cvjećare bila njena životna želja, Anđa govori da je najveći “krivac” za pokretanje ovog biznisa bila njena bolest koju je otkrila 2017. godine. Tada je saznala da ima rak grlića maternice, a iste godine je operirana, prošla hemoterapije i težak oporavak koji je trajao više od godinu.
“Ideja za otvorenjem cvjećare je krenula kada sam u tom periodu nakon operacije dobila od drugarice neku ukrasnu svijeću za poklon, od koje je sve to krenulo”, priča Anđa koja je nakon toga počela izrađivati dekoracije i posjećivati sajmove na kojima je predstavljala svoje radove, zaposlila se u cvjećari u kojoj je stekla vještine zahvaljujući kojim je bila spremna samostalno početi s radom. Posao joj je, kako kaže, pomogao da se osjeća bolje.
“Vratio me u život. Koliko god bilo umora, svaka ta dekoracija, svaki buket koji napravim – ja se odmorim. Mene ispunjava to da ja nešto svojim rukama napravim”, kaže Anđa dodajući kako su je “pozitivne misle održale u životu”.
Osim Jelene i Anđe, samostalne biznise su, početkom ove godine, pokrenule i tri mlade djevojke koje su se, kako kažu, našle na prekretnici života gdje su morale skupiti hrabrost i pokušati realizirati svoje ideje ili odustati od njih.
Rijetki biznisi kao tajna uspjeha
Studio za masažu i terapiju “Magic hands” u Modriči pruža brojne usluge poput raznih vrsta masaža, korektivnih vježbi za djecu i odrasle. Vlasnica i, za sada, jedina radnica u tom studiju je dvadesetšestogodišnjakinja, Danijela Kojić koja je po struci diplomirani medicinar-fizioterapeut.
Po završetku studija u Banjaluci 2019. godine, Danijela se vratila u rodnu Modriču gdje je odradila pripravnički staž. Tri godine nakon toga, nije uspijevala pronaći posao u struci jer, kako priča, Modriča je mali grad koji ne nudi velike mogućnosti. Budući da nije željela napustiti svoj grad, bez iskustva, odlučila se za pokretanje vlastitog biznisa.
''Ideja je, nekim dijelom, potekla još iz djetinjstva jer sam oduvijek voljela fizioterapiju i masažu, i uvijek sam govorila da ću biti fizioterapeut'', prisjeća se Danijela.
Tada se, kako kaže, prvi put susrela s predrasudama jer su joj članovi porodice govorili da taj posao 'nije za žene', što je slučaj i danas s muškim klijentima koji misle da ona nije dovoljno jaka i vješta u svom poslu.
''Kad vide mene, pogotovo muška populacija, budu u fazonu ‘što ćeš mi ti’ - u smislu jer sam žensko, pa onda kada vide kako masiram, dođu ponovo'', kroz smijeh govori Danijela.
Dodatne edukacije
Danijelina vizija je da se u budućnosti dodatno educira i završi obuke za druge vrste masaža, kako bi proširila ponudu u svom studiju i razvila svoj posao i zaposlila nekoga.
Za razliku od Danijele, dvadesetčetverogodišnja Mileva Ilić imala je dvije opcije: pokretanje biznisa ili odlazak iz Modriče, i Bosne i Hercegovine. Odlučila se za prvu opciju i, kako kaže, nije pogriješila. Mileva danas uspješno vodi Agenciju za čišćenje “Perfect Clean” koja osim čišćenja objekata, nudi i usluge kemijskog čišćenja i peglanja odjeće.
''Dosta ljudi odustaje od svojih ideja jer nemaju hrabrosti. Ja sam rekla da idem u to, pa šta bude'', govori Mileva.
Čistiti je, kako kaže, počela kao tinejdžerka, pomažući majci koja je pružala usluge čišćenja kako bi zaradila za život. Iako je imala želju da završi započeti studij ekonomije, školovanje je prekinula zbog bolesti majke. Radila je nekoliko poslova u toj struci, a dolaskom koronavirusa ostala je bez posla. Samostalni biznis je pokrenula na nagovor bliskih ljudi, a sada, zbog velike količine posla, najveći izazov joj predstavlja to što ne može naći pouzdanu radnicu koju bi zaposlila jer sama, teško stiže završiti sve obaveze.
Osim Mileve, za pokretanje biznisa koji do maja ove godine nije postojao u Modriči, odlučila se i njena vršnjakinja Andrea Dervenić koja je otvorila salon za njegu kućnih ljubimaca “Kimba”. Andrea se ranije bavila spašavanjem životinja na ulici, odakle se stvorila ideja za pokretanjem biznisa koji će joj omogućiti bliži kontakt sa životinjama.
''Bilo nam je malo teško oko nabavke opreme jer u Bosni i Hercegovini, ovaj posao generalno nije toliko zastupljen. S obzirom na početak, ja sam zadovoljna. Još uvijek sama radim, ali se nadam da će se posao razviti i da će biti prilike da se zaposlim nekoga, jer sam već dobivala takve upite'', kaže Andrea.
Zvanje sanitarno laboratorijskog tehničara Andrea je stekla po završetku srednjoškolskog obrazovanja. Odradila je pripravnički staž, položila državni ispit i onda je uslijedila prepreka u traženju posla u struci, jer je, kako govori, “sve već bilo popunjeno” i poslodavci su tražili radno iskustvo koje ona nije imala.
''Na kraju sam uspjela pronaći posao u laboratoriji, ali to nije bio posao u kojem sam se ja pronašla. Onda sam htjela ipak nešto što se tiče životinja i otišla sam u Beograd na obuku i nakon toga, pokrenula ovaj biznis'', kaže Andrea.
U narednom periodu planira unaprijediti svoj biznis, tako što će u svom salonu uvesti usluge prodaje hrane za kućne ljubimce, ogrlice, odjeću i druge potrepštine za životinje.
''Cilj mi je da posao traje što duže. Mislim da će moći trajati jer se kod ljudi sve više razvija svijest što se tiče kućnih ljubimaca, ima sve više. Mislim da će biti sve više posla s obzirom da je početak stvarno odličan, očekujem da će vremenom biti još bolje'', zaključuje Andrea.
Marginalizirana grupa žena
Svi navedeni biznisi zahtijevali su nabavku potrošnog materijala, opreme, troškove najma prostora, plaćanje doprinosa i drugih troškova, a ovih pet žena su finansijsku i mentorsku podršku dobile kroz Preduzetnički fond za žene u Modriči kojeg su omogućili Opština Modriča i Vlada Sjedinjenih Američkih Država, kroz USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE).
''Fond je usmjeren ka podsticaju žena da same osnivaju preduzetničku djelatnost, koje imaju poslovnu ideju. Namijenjen je onim ženama koje su na neki od načina marginalizovane i žele da ostvare svoju poslovnu ideju, i pokrenu samostalan biznis'', za Diskriminacija.ba objašnjava načelnik Opštine Modriča, Jovica Radulović.
U marginaliziranu grupu žena se, kako je objasnio Radulović, između ostalih, ubrajaju žene koje su žrtve nasilja, samohrane majke, žene s invaliditetom ili majke koje imaju djecu s invaliditetom, kao i nezaposlene mlade žene, mlađe od 35 godina, one koje žive u ruralnim područjima i koje su duži vremenski period nezaposlene ili su “na neki od bilo kojih, zakonom predviđenih oblika, marginalizirane”.
Sve poduzetnice koje su dobile poticaj za pokretanje biznisa istakle su da je riječ o veoma značajnoj podršci bez koje bi sve išlo puno sporije, ili bilo nemoguće.
Ovakvi poticaji, kako kaže Mileva Ilić, mogu biti “dobar vjetar u leđa” da se svako tko ima neku ideju ohrabri u pokretanju samostalnog biznisa.
''Šteta je to što vidim da puno žena ostaje na tim nekim poslovima za koje nisu dobro plaćene, nisu zadovoljne na tim poslovima zato što misle da ne mogu bolje. Toliko znam ljudi koji imaju neke ideje za biznise, ali odustaju jer nemaju dovoljno hrabrosti ili novca za pokretanje biznisa'', objašnjava Mileva.
Ovakvi poticaji, zaključuje Mileva, mogu smanjiti broj mladih koji napuštaju Bosnu i Hercegovinu, i dodatno ih motivirati da svoje ideje realiziraju u matičnim lokalnim zajednicama i gradovima, te budu inspiracija nadolazećim generacijama, naročito ženama koje su na bilo koji način marginalizirane ili diskriminirane.