Život
Legendarni mostarski košarkaš: Ne stidim se ovog posla, pošteno ga radim
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Dres košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine nosio je 12 godina, oblačio ga više od 100 puta, što je rekord, igrao na čak pet završnica europskih prvenstava... Po završetku igračke karijere, u kojoj nije zabilježio nijednu mrlju, eksces ili bilo što drugo što bi odudaralo od sportskog kodeksa, završio je Fakultet tjelesnog odgoja, poslije i stručni ispit. Stekao je i zavidno trenersko iskustvo.
Negdje drugo, takve bi reference bile dovoljno da, u najmanju ruku, dobije funkciju u nekom stručnom tijelu ili neku rukovodeću poziciju u savezu, klubu ili nekoj sličnoj sportskoj organizaciji. U BiH to nije slučaj, ali koliko god se velikana olako odricali i potiskivali u drugi plan, ipak malo koga nije šokirala fotografija na kojoj se Samir Lerić s gajbom kruha u ruci sprema ući u kombi i krenuti u svoj novi posao, kao dostavljač pekarskih proizvoda u rodnom Mostaru.
Stameni Mostarac javio se za Avaz.ba nakon što je završio smjenu. Nije ga iznenadio poziv, jasno mu je koliki je interes javnosti, ali kaže da se ničega ne stidi niti je ovo što on trenutno radi neko iznenađenje, ako se zna situacija u našem sportu, pogotovo nakon krize izazvane pandemijom koronavirusa.
''Ne mogu reći da je ovo posao koji laska, ali se ovog posla ne stidim, radim pošteno, kakav sam bio u sportu, sada sam i ovdje'', kaže 47-godišnji Lerić.
U šaljivom tonu dodaje da mu je možda najveća mana to što fakultet nije završio za 15 dana, već su mu "trebale" čitave četiri godine, a ni to što nije stranački obojen definitivno mu nije pomoglo kad je tražio posao u svojoj branši, počevši od onog klasičnog trenerskog, pa do natječaja na koje se prijavljivao kako bi radio u struci (položio je stručni ispit za samostalno vođenje nastave).
''Normalno da bih volio raditi nešto u sportu, košarci, ali od toga zasad nema ništa. Posljednji angažman imao sam u mostarskom Studentu, ali liga je stala u ožujku i pitanje je kada će se nastaviti. Iskreno, čak i da liga krene u rujnu teško da mogu sebe vidjeti ponovo u košarci, barem u našim okvirima. Kvaliteta je slaba, uvjeti također, mislim da su prije 20 godina bili bolji! Pored toga, korona je uništila mnogo tvrtki od kojih su klubovi egzistirali'', kaže Lerić.
Dodaje da mu je danas telefon zazvonio više puta nego u posljednjih pola godine.
''I to nešto govori. Za mnoge iz moje generacije kao da sam prestao postojati, izuzev Gordana Firića, mog bivšeg reprezentativnog suigrača, koji mi se javi iz Italije'', kaže Lerić.
Poziva godinama nema niti iz Sarajeva, makar je u glavnom gradu BiH sjedište našeg košarkaškog saveza, kao i KK Bosna, koji je spašavao i kao igrač i kao trener.
''Kad je trebalo gasiti požare, Lera je bio dobar, a kada, neću reći, treba vratiti uslugu, nego jednostavno ispoštovati ono što je normalno i realno, nikoga nema. Međutim, ovo ne znači da bilo kome šta prigovaram ili nekoga kritiziram, jednostavno stvari izlažem onakve kakve jesu'', kaže Lerić.
Novim poslom, odnosno razvoženjem peciva, bavi se desetak dana.
''Slao sam upite i javljao se na natječaje na razne adrese. Ljudi iz „Klasa“ su mi se javili i hvala im na tome. Posebno mi je drago što je riječ o domaćoj tvrtki. Košarkašku karijeru sam prošao bez mrlje, barem ja tako mislim, tako će biti i u ovom poslu. Sve što počnem to i završim bez obzira na to bilo riječ o sportu ili nečemu drugom'', rekao je Lerić za Avaz.
