Načelnik Kupresa udobnu fotelju zamijenio radom na farmi

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Sa svega dvadeset i osam godina Perica Romić postao je načelnik Kupresa, međutim, vrlo brzo shvatio je kako politika nije njegov životni poziv. Mandat je odradio do kraja, a već dulje od godinu dana načelničku fotelju mijenja radom na farmi.

Bavi se poslom za koji se školovao, ima vremena za obitelj, a načelničke obveze mu nimalo ne nedostaju. Tu političku poziciju Perica smatra najtežom od svih u BiH.

''To je politička pozicija u kojoj najviše pati obitelj, to će vam reći svaki načelnik općine, a potvrditi bivši načelnici koji su sada na nekim drugim pozicijama. Načelnici, odnosno lokalna samouprava, stanovništvu su prva i najčešće posljednja adresa u rješavanju problema, a vrlo često nisu u mogućnosti pomoći im. I to iscrpljuje čovjeka'', kaže Perica koji je po struci doktor veterine, a uskoro planira obraniti rad koji će mu donijeti zvanje doktora zootehničkih znanosti.

Odmah na početku razgovora pitali smo ga da nam usporedi jedan svoj sadašnji dan s jednim kada je bio načelnik.

''Ne može se to usporediti'', sa smijehom odgovara ovaj bivši načelnik dodajući kako se rijetko osvrće na to razdoblje svoga života te da ponekad ima osjećaj kako je to bilo jako davno. Ne zato što mu se oduljilo razdoblje bavljenja svojom strukom, nego jer se ne želi prisjećati te turbulentne četiri godine.

''Moj sadašnji život puno je opušteniji od tadašnjega. Nedavno sam imenovan ravnateljem Veterinarske stanice na Kupresu. Tu radimo ja, još jedan kolega veterinar i jedan tehničar. Dan mi počinje kavom sa suprugom, zatim vrijeme provodim s djecom. Idem na teren po farmama ako ima intervencija. Ako nema, onda obavljam administrativne poslove u Veterinarskoj stanici, a poslijepodne radim na obiteljskoj farmi koja ima više od 700 ovaca i više od 30 krava'', opisuje svoj dan bivši načelnik Kupresa za Večernji list.

Iznimka je, kaže, jedino nedjelja. Tada ode na misu i ostatak dana odmara s obitelji. Objašnjava i kakav je dan načelnika.

''Radni dan mi je najčešće trajao od 6.30 ujutro pa navečer do kad se završi, u 22, 23 ili 24 sata. Obitelj gotovo nisam viđao. Dijete mi je odrastalo bez mene'', ističe ovaj mladi Kuprešak.

Dodaje i kako su za vrijeme načelničkoga mandata neprospavane noći bile česte.

''To je stresan posao. Često mi noću ne bi dalo spavati razmišljanje jesu li očišćene ceste, imaju li u čitavoj općini vode, hoće li me ujutro dočekati otac troje djece da mi kaže kako nemaju što jesti, je li neki od bolesnih stanovnika uspio stići do bolnice... Sve je to dio toga posla'', navodi Romić.

Ipak, ističe kako mu je taj mandat velika škola te mu je pomogao odlučiti se što želi biti u životu. Čime se želi baviti. A u sve to je ušao kao u jednu veliku avanturu te je često isticao kako je to bila jedina njegova odluka u kojoj nije poslušao oca.

''To je bio jedini put u životu kad nisam poslušao oca koji mi je govorio da ne idem u to. Međutim, bio sam mlad i želio sam probati. Vrlo brzo sam shvatio kako je otac imao pravo, ali sam odlučio mandat iznijeti do kraja, a potom se posvetiti onom za što sam se školovao i dan-danas se školujem'', ističe ovaj zaljubljenik u Kupres.

Osim oca, veliki utjecaj na odluku da ne ide u drugi mandat imala je i njegova kći.

''Jedno jutro mi je supruga rekla kako je moja tada četverogodišnja kći pitala: “Mama, je li tata ikako dolazio kući?”. Bilo je to nakon što me tri dana nije vidjela jer sam na posao odlazio rano ujutro, a vraćao se u kasnim noćnim satima. To je bila prijelomna točka'', tvrdi Romić.

Njegovu odluku baviti se veterinarstvom umjesto politikom podržao je i veliki broj stanovnika Kupresa. Naime, Veterinarska stanica toga stočarskoga kraja jedno je vrijeme bila bez veterinara, a u isto vrijeme veterinar je sjedio u zgradi Općine.

''Ne ide to. Ako je išta potrebno Kupresu, to je veterinar, tako da je veliki broj stanovnika moju odluku dočekao s oduševljenjem. Konačno će imati koga pozvati kad imaju problema sa stokom. Pa veliki broj njih mi je dok sam bio načelnik govorio kako neće glasovati za mene upravo iz tog razloga. Jer su smatrali kako sam puno potrebniji kao veterinar. I bili su u pravu''govori Romić koji je službeno izišao iz politike, ali politika nije iz njega

Naime, redovito prati sva zbivanja na političkoj sceni BiH, ali i Hrvatske.

''Zarazno je to. Ja sam u HDZ-u bio i ostao. Naravno da pratim sve što se događa, međutim, ne mislim da ću se u budućnosti ponovno baviti aktivno politikom. Ali ne želim ni u potpunosti isključiti tu mogućnost jer nikad ne reci nikad, ne znamo što nam jutro nosi ili što će biti za deset godina'', nastavlja priču Perica koji sada s odmakom vidi neke stvari koje bi se u Kupresu mogle bolje napraviti, međutim, naglašava kako za to nedostaje novca.

Ono što bi se moglo popraviti zahtijeva, ističe, značajna financijska sredstva, a to s općinskim proračunima nije moguće jer više od polovice novca ide na plaće, doprinose, tekuća održavanja te ostaje jako malo za konkretne stvari, piše Večernji list.

''I u mandatu sam vidio puno toga što je trebalo raditi, ali realno se to nije moglo napraviti jer nismo imali dovoljno sredstava'', kaže bivši načelnik Kupresa.