Rama: Obitelj iz Njemačke slobodnim uzgojem koka u pokretnoj farmi proizvodi zdrava jaja

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Rijetki su ljudi koji svoj san pretvaraju u stvarnost, uprato je svoj san u Rami ostvarila obitelj Borić. Svoje odmore provode u Rami, a gospođa Lucija, porijeklom Ramkinja, udala se za Bosanca Dragu, a on je, kao pravi ramski zet, zavolio ovaj kraj, pa svaki godišnji s obitelji provode u Rami.

Iako je rođen u Njemačkoj to mu nije bila prepreka da njeguje svoj jezik, svoje korijene kao ni Luciji.

Svaki povratak poslije godišnjeg, kažu, teško im pada.

''Uvijek se zapitamo, zašto ne možemo ostati? Kako bi bilo lijepo da godišnji traje cijele godine pa da možemo ostati u Rami'', govori Lucija za Rama-Prozor.info.

Dolazeći na godišnji htjeli su domaće proizvode, od jaja, povrća, voća i mesa. Često bi kupili neki proizvod od susjeda, ali ni oni nisu imali u dovoljnim količinama traženi proizvod zbog svojih potreba.

Uvidjeli su bogatstvo koje ovaj kraj pruža, iskoristili su svoje radno iskustvo i pokrenuli mali posao na obali Ramskog jezera - farmu jaja Sanbor.

Kod Augsburga gdje žive vidjeli su svoje susjede Nijemce kako rade i bave se uzgojem koka i jaja. Od njih su dobili inspiraciju za ostvarenje svoga sna.

Rama – idealno mjesto za ovakav biznis

Idealnim mjestom za to im se učinila Rama, mjesto bez industrije, s netaknutom prirodom. U razgovor se uključio i sin Dominik koji je roditeljima od velike pomoći.

''Velika je razlika slobodnog i kaveznog uzgoja. Želimo probuditi svijest kod ljudi o važnosti slobodnog uzgoja'', navodi nam Dominik.

Osim Dominika velika su im podrška i ostali članovi obitelji, kćerka Katarina i zet Mirko.

Žele se razlikovat od drugih po svojoj kvaliteti. Ne žele biti konkurencija drugim ljudima koji se bave proizvodnjom jaja, žele trudom i kvalitetnim proizvodom uspjeti. Cilj su im velika tržišta i centri koji kod nas trenutno nemaju jaja od koka sa slobodnog uzgoja.

''Cilj nam je postići visoku kvalitetu proizvoda. Želimo da ljudi jedu zdravo, ali i da naše koke budu sretne i zadovoljne. Ne želimo mrcvariti životinje. Omogućili smo im puni pansion po europskim standardima'', kazao je Drago za portal Rama-Prozor.info

Navode činjenicu da ovdje ljudi plaćaju druge da im pokose travu, a potom tu istu travu zapale.

''Ovako slobodni uzgoj koka omogućuje pokošenu travu bez paljenja i bez požara'', kaže nam ova obitelj.

Opremu su nabavili u Njemačkoj, a pokretne staje su pravili u Tomislavgradu. Pioniri su sa ovim pokretnim i slobodnim uzgojem koka u BiH. To je novi trend u ekološkoj poljoprivredi i najbolji uzgoj koji trenutno postoji. Novost je pokretnost staja koje pomiču prema potrebi i prema okolnostima. Cilj te pokretnosti jest da koke imaju uvijek svježu travu i da se u bilo kojem trenutku može pobjeći od mogućih parazita.

Drago ističe kako je ovaj način uzgoja najskuplja moguća varijanta.

''Međutim, isplati se kad se vidi kako su koke sretne dok se sunčaju na suncu, dok pasu svježu travu ili trče za insektima. Dobro se pazi na to što koke jedu. Sve je prirodno, bez dodatnih koncentrata, na prirodnoj bazi'', dodaje Drago.

Na jednom četvornom metru po pravilu može biti devet koka u staji. Kokoši su samo po noći zatvorene, a po danu su vani.

Pokretne kućice/staje

Počeli su sa tri pokretne kućice/staje. Ovo im je probno razdoblje. Trenutno imaju oko 500 koka, a svaka staja ima dva pijetla. Na kućicama/stajama su ugrađeni solarni paneli koji služe za napon električnom energijom.

Svaka staja ima svoj komad zemlje, ograđenu ogradom koja je pod napon kako bi kokoši bile sigurne od grabežljivaca.

Pokazujući staje za koke navodi Lucija: ''Uvjeti kokama su savršeni, svaki dan su vani, jedu čiste žitarice, bez GMO hrane i koncentrata''.

Kokoši imaju osigurane uvjete i zimi. Trenutno u staji živi 166 koka, a staje su opremljene vrhunski, kako kažu ''hotel za koke''. Desna ruka u poslu im je Blagica Jeličić i ona je za početak prva zaposlenica.

Obitelj koja razmišlja ekološki

Da ova obitelj razmišlja ekološki, dokaz su i papirne kutije u koje se jaja pakuju.

Papirologija i prijava obrta nije im pravila velik problem, jer su srećom naišli na susretljive ljude koji su im maksimalno pomogli. Glava obitelji, Drago, ističe kako im je cilj raditi kako treba, sve crno na bijelo, ili nikako.

S vremenom planiraju zaposliti još ljudi ovisno o potrebama tržišta. Zasad su zahvalni susjedu Vinku Uložniku, zvani Đođkan, koji im je iznajmio svoju zemlju na kojoj se nalaze pokretne staje.

Tako je san ove obitelji lagano postao u stvarnost.

Naziv obrta Sanbor je spojio i Podbor, i obiteljski san i prezime Borić.

Zanima ih posao i dobri ljudi. Svoju energiju ulažu u obitelj, posao i Sanbor. Nisu tražili pomoć lokalne zajednice, maksimalno su dali svoj ulog i svoja sredstva.

Ova obitelj misli i na životinje, a svi koji dođu i vide, osjetit će da su ove životinje sretne.

Također, za detalje o farmi i sve ono što ih zanima, svi mogu posjetiti i web stranicu farme.