Ostati u BiH ili krenuti trbuhom za kruhom na zapad?

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Nešto više od pola milijuna osoba zaposleno je u Federaciji Bosne i Hercegovine.

U odnosu na srpanj, broj zaposlenih u ovom entitetu se smanjio za 0,5 posto, što ilustrira nivo ekonomske krize koja vlada u našoj zemlji, ali i sve veći odlazak stanovništva.

Zlatko Mahmutović iz Bihaća na birou je od 2016. godine. Nadu da će pronaći posao u struci već davno je izgubio, kao i desetine tisuća mladih u BiH.

"Bio sam tehnološki višak u firmi. Nema više posla, inače sam po struci mljekarski tehničar, radio sam u mljekari..Moji su svi otišli, kćer, zet... Selo je pusto. Djece je svaki dan sve manje, ispisivaju se, samo se začudiš'', ističe.

Iako je situacija u našoj zemlji kada je pitanju zapošljavanje daleko od zavidnog nivoa, u Unsko-sanskom kantonu je slika drugačija.

Nedžad Veladžić, v. d. direktor Službe za zapošljavanje USK, ističe: "Krajem rujna prvi put imamo situaciju na našem kantonu da je nezaposlenost pala ispod 30.000. Duže razdoblje je bilo preko tog broja. Imamo situaciju da nedostaje građevinskih radnika, tijekom turističke sezone radnika u ugostiteljskom sektoru i svakako u proizvodnjim kapacitetima."

A koliko je teško pronaći radnike, bilo da se radi o kvalificiranim ili ne, govori za BHRT i Fadil Čavkić, vlasnik firme koja se bavi proizvodnjom i montažom metalnih konstrukcija.

"Ne da je teško, skoro je nemoguće. Mi nemamo kvalificirane radne snage, nema ih na našem području. Svakog radnika kojeg dovedemo moramo prvo educirati, većinom su to ljudi koji nigdje nisu radili... To je proces, muka...", navodi.

U ovoj tvrtki već nekoliko mjeseci radi Šemsudin Balić. I dok mnogi teže odlasku, on se vratio iz inostranstva gdje je živio 15 godina.

"Sad u ovoj situaciji za mene je to isto, ili tamo ili ovdje. Tko zna nešto raditi, može i ovdje zaraditi kao i tamo, a druga stvar je što si kod kuće. I da je manja plaća, kod kuće si, živiš u kući svojoj, nisi podstanar ničiji...'', navodi.

U ovim teškim vremenima u našoj državi, primjeri da se netko vratio iz inostranstva su rijetki. Iako se kaže da sunce tuđeg neba ne grije nigdje kao kod kuće, svakodnevni odlazak mladih i obrazovanih ljudi stvara potpuno drugačiju sliku.