Ovo što se danas događa u Hrvatskoj prije koju godinu bilo je aktualno u Irskoj

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Ovakve se promjene na tržištu rada ne pamte! Samo prije nekoliko godina, radnike mnogi nisu prijavljivali ili su im isplaćivali dio plaće "na ruke". Naknade za topli obrok, prijevoz, odvojeni život, prekovremene sate, božićnice i uskrsnice, stimulacije i trinaesta plaća, spadale su u sferu znanstvene fantastike, piše Slobodna Dalmacija

Em im se, dakle, nisu poštovala gore navedena radnička prava, em su bili mizerno plaćeni i svakodnevno u strahu da ne izgube i to bijedno radno mjesto. A onda se dogodio veliki odljev radne snage u inozemstvo, pa su na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje ostali samo oni koji "posao traže, a mole Boga da ga ne nađu". Ispada tako jer je na burzi rada nešto preko sto tisuća ljudi, a puno ih je više ovdje stiglo iz inozemstva pa u nekim branšama dominiraju, kao, primjerice, Nepalci i Indijci u brzoj dostavi hrane.

To što se danas nudi radnicima u privatnom sektoru zaista je nekada bilo nezamislivo: trgovački i hotelski lanci osiguravaju plaćeni smještaj svima koji dolaze "sa strane", popuste za kupnju robe u trgovinama u kojima rade, stimulacije za prebačene norme i dodatne smjene, ako, naravno, radnik želi "potegnuti" više od onoga što mu je ugovorom o radu propisano.

Kao kap na dlanu

Unatoč tome što su poslodavci konačno osvijestili da dobrog radnika treba držati kao kap vode na dlanu, mnogi će ovog ljeta raditi smanjenim kapacitetom ili uopće neće poslovati jer na vrijeme nisu riješili kadrovsko pitanje, a svakome tko išta zna o poslu jasno je da je to pitanje svih pitanja. Strojevi se uvijek mogu kupiti, popraviti, zamijeniti, a odan i profesionalan radnik – ne.

Ovo što se danas događa u Hrvatskoj prije koju godinu bilo je aktualno u Irskoj. Vinko Ninčević, vlasnik agencije "Labyrinth Recruitment", koja se bavi posredovanjem u zapošljavanju radne snage i koja je odavde "vodila" radnike na Zeleni otok, kazao je za Slobodnu Dalmaciju da u toj zemlji gotovo nema zanimanja koje nije deficitarno.

Sad je takvo što na djelu u nas. Nisu više popularna ni zanimanja koja su se ubrajala među poželjna. Nitko se, naime, više ne trsi za rad na šalterima: u bankama, pošti, komunalnim poduzećima..., jer su primanja koja se nude jednostavno nezadovoljavajuća. Na ova poskupljenja, s osamsto, devetsto eura plaće, ne da se "razvući" mjesec.

Ni za rad na benzinskim crpkama više se ne traži veza: dapače, vlasnici pumpi potražuju radnu snagu putem oglasa na jumbo plakatima. Sve se okrenulo naglavačke.

''Istina, i više nikomu ne pada na pamet od sezonskih radnika tražiti da im odrade cijelo ljeto bez slobodnog dana. To više ne dolazi u obzir'', veli Ninčević, kojeg su lani naši poslodavci, poput irskih kolega, počeli angažirati u pronalaženju radne snage.

''I to ne bilo koje. Traže se vrhunski menadžeri za strane tvrtke koje pokreću poslove kod nas. Primjerice, direktori hotelskih grupacija, direktori financija, menadžeri hrane i pića, oni koji se bave upravljanjem i operativnim dijelom posla, a takvo što nije za svakoga, jer moraju raspolagati specijalističkim znanjima i iskustvom. Kandidate za tako odgovorna radna mjesta pomno testiramo. Provjeravamo njihove kognitivne sposobnosti, provodimo psihometrijske testove, ispitujemo radne navike, do koje mjere mogu izdržati rad pod opterećenjem... Jedno je što kandidati navode u životopisima, drugo ono što oni zaista mogu i jesu'', veli Ninčević, koji se slaže s našom konstatacijom da je Hrvatska ulaskom u Schengen i prelaskom na euro, postala dijelom jednog zajedničkog europskog tržišta radne snage.

Neko novo vrijeme

Interesantno je napomenuti da s obzirom na strukturu hrvatske ekonomije, danas lakše pronalaze posao radnici sa srednjom školom, nego oni višeg i visokog obrazovanja. To nije ni čudno, s obzirom da su prema podacima Ekonomskog instituta Zagreb, prodavači, konobari, kuhari, skladištari i knjigovođe, među pet najtraženijih profesija.

U trgovini manjka prodavača, koje se pokušava zamijeniti automatskim blagajnama, mesara, skladištara, čistačica, radnika na gastro odjelu i ribarnici.

Velike su potrebe i za djelatnicima u logistici, pomoćnim radnicima u skladištu i vozačima viličarima, te naročito montažerima namještaja. Oni su u zemlji koju su preplavili apartmani, postali posebno cijenjeni, pa im se danas plaće, koje su nekad bile mizerne, kreću i oko tisuću i pol eura neto, što je pristojno za naše prilike.

Isto je i sa vozačima, skiperima, recepcionerima koji odrađuju noćne smjene... Ukoliko nisu zadovoljni poslodavcem, brzo će  pronaći novo radno mjesto ovdje ili u drugim zemljama EU-a, gdje su formalnopravno i faktički ravnopravni domicilnim građanima na tržištu rada.

Da; stiglo je neko novo vrijeme. Nadajmo se da će potrajati, jer kriza koja se najavljuje, a koju bi Hrvatska zbog dobre turističke sezone koja je pred nama mogla izbjeći, može sve promijeniti. Kad nezaposlenost poraste, poslodavci će opet biti ti koji će ucjenjivati i ugnjetavati radnika, koji je konačno dočekao svojih pet minuta.