Mladi koje nitko ne vidi
Volim raditi, voljela bih i dalje
Tekst članka se nastavlja ispod banera
''Voljela bih i dalje raditi, važno mi je da radim, izađem iz kuće i družim se'', rekla je Mihaela Čule, članica udruge za Down sindrom iz Mostara koja je dva mjeseca radila u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača, preko projekta 'My work'.
Projekt My work već tri godine financira Češka agencija za razvoj u BiH, a provede provode ga tri udruge REHA, Nešto više i Sumerum.
''Cilj projekta 'Moj posao ili My work je pružiti mogućnost mladima s invaliditetom s naglaskom na osobe s intelektualnim poteškoćama da imaju mogućnost rada barem na četiri sata. Drugi cilj projekta je senzibilizirati i upoznati poslodavce o mogućnostima rada osoba s intelektualnim poteškoćama'', rekao je Igor Ledić predsjednik Udruge za Down Sindrom Mostar.
Spremne i odgovorne radnice
Grad Mostar je dobio novčana sredstva za zapošljavanje dvije osobe na deset tjedana, a prijateljice Mihaela Čule i Marija Šutalo spremno i odgovorno su prihvatile poslove u HD herceg Stjepan Kosača i Narodnoj knjižnici Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ).
Marija je bila zaposlena na dječjem odjelu knjižnice, a tu je kaže slagala knjige i čitala slikovnice s djecom, a dobro se snalazila i na računalu.
Radila je na prijemu knjiga, prošla je obuku programa, koji je uvezan u cijeloj Federaciji i uspješno ga je svladala.
Sve knjige slagala je po abecedi, a ravnateljici je pomagala i u administrativnom radu i slaganju dokumentacije.
''Radovala sam se pauzi da pijem kavu s Mihaelom'', kaže Marija koja je sa svojom prijateljicom radila u istoj zgradi.
Marija je imala priliku raditi dodatno još dva mjeseca volonterskog staža, što joj kaže puno znači.
Raditi bilo gdje, samo da se radi
Mihaela je istaknula kako je pomagala svojoj kolegici u Narednoj knjižnici oko slaganja knjiga na police, no radila je i s kolegom, inače akademskim kiparom, Daliborom Nikolićem kojemu je kaže pomagala oko slika.
''Bilo je super i predivno je raditi s Daliborom i Danijelom (op.a. ravnatelj doma) zahvaljujem im se. Hvala i Lediću predsjedniku udruge. Voljela bi raditi ovdje i dalje ako bude mogućnosti'', rekla je Mihaela.
Ovaj posao joj se svidio, no kaže voljela bi raditi bilo gdje, samo da radi, izađe iz kuće i da se druži.
Akademski slikar Dalibor Nikolić, koji je bio mentor Mihaeli, pohvalio je svoju radnu kolegicu.
''Mihaela se odlično snašla. Po prirodi je komunikativna i otvorena osoba. Njoj je ovaj posao bio jedan dio svakodnevnih obveza i aktivnosti, jer je dosta aktivna u udruzi. Imali smo ranije par izložbi i ništa joj nije bilo posebno novo, samo je sada s nama zašla u sferu 'iza kulisa' jer je bila izlagač, kao tehničko osoblje'', kaže Nikolić.
Pročitajte još
Dok je radila postavili su četiri izložbe, gdje je Mihaela mogla vidjeti kako izgleda cijeli proces opremanja radova i rasporeda u prostoru, što je lako svladala.
''Bila nam je od velike koristi i ocjene koje sam trebao da dam vezano za neku klasifikaciju i evaluacije Mihaelinog posla su bile odlične, a odnosile su se i na komunikativnost, susretljivost volju za radom a moram naglasiti da je svako jutro redovito i točno dolazila. Sljedeće što bi trebalo je da se ta suradnja ne odnosi na privremen oblike nego da potpiše ugovor te bi bila treća ili četvrta osoba koja bi bila stalno zaposlena u državi BiH'', rekao je Nikolić.
Mjesta ima
Danijel Vidović, direktor HD hercega Stjepana Kosače, rekao je kako je promatrao proces rada iz daleka, ali kao ravnatelj ustanove može reći da mu je čast da su na ovaj način mogli doprinijeti da Mihaela konkretno odradi u ovoj instituciji pripravnički staž.
''Već od ranije surađujemo s udrugom za Down sindrom. Ovo je bio jedan prirodan nastavak suradnje. Nažalost osobe s invaliditetom i njihova prava na rad su nekako u drugom planu i tim više ovaj proces stažiranja i mentoriranja koji je proveden u ustanovi je bitan da se svijest u društvu o važnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom podigne na višu razinu.
Ukazao je na spremnost da u budućem koraku, a to ovisi od suradnje s Gradom kao njihovim osnivačem da osobe poput Mihaele mogu pronaći mjesto u ustanovama ovog tipa i drugim administrativnim zanimanjima.
''Dobar primjer od prije je i njihova kolegica iz udruge Daria koja je odskočila u tom pogledu, ali nadam se da su to samo pionirski iskoraci i da će i dalje sazrijevati svijest u društvu i da će se otvoriti prostor za osobe s invaliditetom pa tako i da pronađu zaposlenje u sustavu'', kazao je Danijel Vidović.
Učili jedni od drugih
Julijana Pavlović, ravnateljica Narodne knjižnice HNŽ-a u kojoj je radila Marija, kaže kako je reakcija i njih kao poslodavca i korisnika knjižnice.
''Inače surađujemo sa školama i udrugama za djecu s posebnim potrebama radimo s njima i radionice i predstave i socijaliziramo ih kroz projekte s drugim školama i institucijama. Prezadovoljni smo s naše dvije divne dame koje su nam bile potpora u radu i naučile smo mnogo od njih i one od nas. Treba nastaviti ovo iskustvo, ali i dovoditi nove ljude iz udruge kako bi stekli svoja radna iskustva'', rekla je Pavlović.
Istaknula je da je njena želja bila da zaposle osobu s teškoćama, i da nije bilo projekta svakako bi se potrudili ostvariti suradnju, za koju se nada da će je nastaviti, a mi se nadamo da će biti prepoznata.
Igor Ledić je istaknuo kako kada je projekt raspisan, nisu imali problema s pronalaskom poslodavaca koje su pronašli u jednom danu.
''Koliko sam primijetio djevojke su bile sretne i zadovoljne u ta dva mjeseca. Izvrsne radnice koje su dolazile odgovorno i točno, te su pokazale zavidnu odgovornost prema poslu i poslovnim obvezama. Naučile su dnevni red poslodavca, pravila o radu, ponašanju, komuniciranju i obje su se socijalizirale na radnim mjestima. Uključeni smo kroz projekt već dvije godine i sam projekt donosi puno benefita osobama s intelektualnim poteškoćama'', rekao je Ledić.
Nema računice, ali ima benefita
Nada se da će Češka nastaviti financirati različite projekte i da će u budućnosti imati mogućnost zapošljavanja većeg broja osoba s invaliditetom i intelektualnim teškoćama .
Ledić je poslao poziv poslodavcima da ovim mladim osobama daju mogućnost jer ''ne znamo koliko se im mogućnosti dok im ne pružimo priliku''.
Poslodavci su poslali isti poziv drugim poslodavcima i preporučili zapošljavanje osoba s invaliditetom.
''Posebno bih apostrofirao ustanove, državne institucije, ali svi drugi iz realnog i privatnog sektora, da bi mogli imati određeni benefit. Možda nema ekonomske računice, ali kada pomognete na ovaj način, te se stvari ne mogu izmjeriti u novcu i donose druge dodane vrijednosti koje na kraju priče mogu dovesti do ekonomske računice'', poručio je Vidović.
Pozvao je sve u društvu da ne razmišljaju o ekonomskim kategorijama jer kad napravite ovakav iskorak sigurno će se to dugoročno isplatiti.
Ovakvi svijetli primjeri zapošljavanja, koji će nadamo se postati i trajni, šalju jasnu poruku, a mogu i trebaju biti za primjer drugim poslodavcima. Jer ipak, kao što smo ranije napisali, dok ne dobiju priliku, ne vidimo što ovi mladi izuzetni ljudi mogu.
