E-potpis u BiH: Od zakona, preko opstrukcije do čekanja na implementaciju

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Digitalizacija i elektronsko poslovanje u razvijenim zemljama važni su odavno. Posebno su postali važni u vremenu pandemije koja je zadesila cijeli svijet.

U BiH tema i pitanje važnosti uspostave elektronskog potpisa je nešto o čemu se govori dugi niz godina. Struka je po tom pitanju jasna, benefiti su ogromni.

Međutim, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine donijelo je odluku o prolongiraju početka primjene elektronskog potpisa u BiH.

Apsurdan zahtjev RS-a

Naime, Zakon o elektronskom potpisu BiH usvojen je još 2006. godine. ali o njegovoj primjeni se govori tek u posljednje dvije godine. Zakonom iz 2006. predviđeno je postojanje Ureda za nadzor i akreditaciju pri Ministarstvu prometa i komunikacija BiH kao jedinstvenog supervizorskog tijela. Ured je postao funkcionalan tek početkom 2019. godine i tako je u međuvremenu Zakon zastario. Novi zakon u formi nacrta postoji i usvojilo ga je Vijeće Ministara BiH u veljači 2019. godine. Međutim, nacrt zakona je oboren u svibnju 2020. u Zastupničkom domu Parlamenta BiH zbog nepostojanja entitetske većine iz RS-a.

Vlasti Republike Srpske tvrde da usvajanje novog zakona o e-identifikaciji uz postojanje jednog supervizorskog tijela (Ureda za nadzor), predstavlja prijenos nadležnosti. Adis Muhović, izvršni direktor Centra za politike i upravljanje kaže da ''nema nikakvog govora o prijenosu nadležnosti, te da RS pokušava spustiti nadležnost sa države na entitet, a takav sustav ne bi bio u skladu sa EU propisima''.

''Zakonom iz 2006. je definirano nadzorno tijelo - Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri Ministarstvu transporta i komunikacija BiH, što je sasvim logično jer prema zahtjevima EU može biti samo jedno nadzorno tijelo u zemlji. Nijedna institucija prije MKT BiH nije imala te nadležnosti, dakle one su izvorne nadležnosti državne razine vlasti, koje su mu date većinom glasova zastupnika iz oba entiteta. Ne može entitet naknadno donijeti svoj zakon, a RS je svoj prvi donijela 2008. godine – dvije godine kasnije, njime pokušati da nadležnost koju već ima državna institucija pripiše entitetskoj, a zatim tvrditi da se od entiteta pokušava oduzeti ta nadležnost'', kazao je Muhović, te dodao kako 'ne može biti više nadzornih tijela u jednoj državi'.

''Ukoliko bi se apsurdnom zahtjevu RS-a udovoljilo, mi opet ne bi imali zakon koji je koristan i u skladu sa normama koje se moraju ispuniti. Trenutni Zakon je usklađen sa Direktivom 1999/93/EC, a treba ga uskladiti sa Uredbom 910/2014 EP i Vijeća koja ju je zamijenila 2016. godine. Ta Uredba jasno kaže: 'To tijelo je odgovorno za zadaće nadzora u državi članici koja ga određuje'. Dakle ne može biti više nadzornih tijela u jednoj državi i oko toga nema rasprave'', tvrdi Muhović iz Centra za politike i upravljanje.

Benefit elektronskog potpisa 'misaona imenica'

Obzirom na sve navedeno, te na zahtjeve EU koje je potrebno ispoštovati – Arif Nanić, direktor Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA) – mišljenja je da benefit procesa digitalizacije u BiH teško će da zaživi u skorije vrijeme.

''Prema EU nadzor vrši samo jedno tijelo, ono sa državne razine, a entiteti su već predvidjeli i vlastita nadzorna tijela. Dok se ne riješe svi problemi iz ove oblasti, pojednostavljenje usluga građanima, javnim institucijama unaprjeđenje poslovnog ambijenta kroz brže i lakše poslovanje, kraći proces pokretanja posla i sve olakšice koje elektronski potpis donosi ostaju samo misaona imenica'', objašnjava Nanić.

Dakle, neusvajanje novog zakona na razini BiH u smislu digitalnog tržišta u regiji, te između BiH i EU – povlači sa sobom brojne posljedice. To bi jednostavno rečeno, značilo da 'imate zakon čija su rješenja primjenjiva samo u granicama zemlje, što u dobroj mjeri obesmišljava njegovu svrhu', tvrdi Adis Muhović.

''Znači da izvan zemlje nećete moći koristiti e-potpis koji je izdan u BiH. Ako je sustav usklađen sa EU, kvalificirani certifikat izdan u jednoj državi članici priznaje se kao kvalificirani elektronski potpis/pečat u svim ostalim državama članicama (i zemljama koje imaju usklađen sustav), a građani uživaju sva prava i mogućnosti koje pruža zajedničko digitalno tržište. Ako sustav nije usklađen sa EU, certifikati iz takve države neće biti priznati u drugim zemljama'', pojašnjava Muhović.

Uskoro e-potpis državne institucije

Svrha e-potpisa je da se omogući lakše poslovanje unutar zemlje i izvan nje – da se štedi vrijeme i novac koji se troše na putovanja i poštu. Dakle, neusvajanjem zakona se ne postiže cilj prekogranične interoperabilnosti e-potpisa.

Činjenica je da elektronski potpis u BiH postoji, također Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri MTK je uspostavljen, a uspostavljen je i registar ovjerilaca u kojem je za sada registrirana samo jedna kompanija. Dakle, kvalificirani elektronski certifikat u BiH izdaje kompanija Halcom i to 13 godina od usvajanja Zakona o elektronskom potpisu u BiH.

''Razlog ovolikog kašnjenja bio je taj što do sada u BiH nijedna institucija nije imala ovlaštenja da izdaje certifikate kojima se potvrđuje autentičnost elektronskog potpisa. Prošle godine formirano je nadležno tijelo na razini države – Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri Ministarstvu komunikacija i prometa BiH, čime su stvoreni svi uvjeti potrebni za provedbu Zakona o elektronskom potpisu Bosne i Hercegovine'', izjavio je Arif Nanić, direktor IDEEA-e.

Nanić objašnjava i da će uskoro UINO postati certificirano tijelo za izdavanje digitalnog kvalificiranog potpisa, čime ćemo dobiti i e-potpis državne institucije koji 'u potpunosti mijenja ručni potpis i pečat'.

''Uprava za indirektno oporezivanje će u prvom kvartalu 2021. godine postat certificirano tijelo u Bosni i Hercegovini za izdavanje digitalnog kvalificiranog potpisa.U narednom razdoblju bit ćete potpuno informirani o svim prednostima digitalnog kvalificiranog potpisa, načinu na koji ćete moći podnijeti zahtjev za dobijanje istoga, te koje ćete sve prijave i dokumente moći ovjeravati novim digitalnim potpisom. Uvođenjem potpuno bespapirnog poslovanja UINO želi poslovnoj zajednici u BiH pružiti novi, puno viši nivo usluga, te pojednostaviti i ubrzati sve poslovne procese i pisanu korespodenciju na relaciji porezni obveznici – Uprava za indirektno oporezivanje'', kazao je Nanić.

Bankarski sektor postigao značajan stupanj digitalizacije

Danas, također i jedna banka u BiH primjenjuje e-potpis u poslovanju sa svojim klijentima.

A kada je konkretno u pitanju bankarstvo i digitalizacija u ovom sektoru, Berislav Kutle – direktor Udruženja banaka BiH, kaže kako ''bankarski sektor već i u uvjetima postojećeg zakonskog okvira može postići značajan stupanj digitalizacije svojih internih procesa, ali isto tako i međusobnih poslovnih odnosa.''

Kutle kaže i kako je Udruženje banaka BiH tijekom cijele 2020. godine provodilo kontinuirane aktivnosti na promociji prednosti korištenja elektronskog potpisa, kako među bankama članicama, tako i među nadležnim institucijama i klijentima.

''Pojednostavljeno, digitalno bankarstvo daje mogućnost da otvorite račun, izvršite novčane transfere ili aplicirate za bilo koju drugu uslugu online, što otvara mogućnost da uštedite novac i vrijeme. Cijeneći da je Bosna i Hercegovina tradicionalno društvo u kojem se još uvijek očigledno više vrednuje potpis i pečat, nego slobodno vrijeme koje otvara digitalizacija, dovodi nas do odgovora na pitanje zašto je stupanj korištenja digitalnih usluga, kao i samog elektronskog potpisa još uvijek na izuzetno skromnom nivou'', pojašnjava direktor Udruženja banaka BiH.

Međutim, evidentno je da broj korisnika elektronskog bankarstva u BiH raste iz godine u godinu. Prema podacima iz godišnjeg izvještaja Centralne banke BiH za 2018. godinu, broj korisnika elektronskog bankarstva je porastao za 36 posto u odnosu na 2017. Na ovu stopu rasta značajno utječe populacija stanovništva, što je i razumljivo s obzirom na omjer broja stanovnika i broja pravnih lica korisnika bankarskih usluga.

Berislav Kutle je mišljenja i da pojedine elemente digitalizacije na neki način više i ne primjećujemo, a da su elektronsko poslovanje i digitalizacija posebno došli do izražaja u uvjetima pandemije.

''Mnogo toga se odvija u takozvanom online okruženju: pristup društvenim mrežama, pametni telefoni, razgovori sa prijateljima i obitelji putem različitih aplikacija. Za sve ovo preduvjeti su stvoreni daleko prije nego sama pandemija je nastala. Međutim, što se konretno bankarskog sektora tiče, u trenucima kada su mogućnosti tradicionalnog bankarstva bile znatno ograničene, banke, ali i klijenti banaka su se još više okrenuli digitalizaciji što je dovelo do promocije njenih prednosti brže nego što bi to bilo u redovnim tokovima'', izjavio je Kutle.

Benefiti ogromni, nije usklađen sustav s EU normom

Činjenica je da je digitalizacija akcelerator ekonomskog, društvenog i političkog razvoja zemlje, a prednosti su brojne: ubrzanje procesa i smanjenje troškova u svim sferama gospodarstva i društva, kreiranje novih radnih mjesta, poboljšanje životnog standarda, brži i jednostavniji pristup službama javne uprave, izlazak na nova tržišta, veća strana ulaganja…

Kada govorimo o elektronskom potpisu u BiH, direktni financijski benefiti široke uporabe e-potpisa unutar zemlje su uštede na svakom poslu i zadatku za koje u privatnom i poslovnom životu morate potrošiti vrijeme i novac da potpišete dokument. Indirektni će biti da će to ušteđeno vrijeme i novac građanima i gospodarstvu koristiti za rad i stvaranje nove vrijednosti.

No, kao što je već rečeno – BiH još uvijek nema sustav usklađen s EU. Kada se dogodi, onda će domaće kompanije i institucije moći nuditi svoja rješenja izvan zemlje - odnosno domaće tehnološke kompanije neće imati limitirano tržište ili neće biti primorane da se akredituju izvan zemlje.

Tako se u zemljama EU, elektronski potpis koristi se za autentifkaciju na različitim sustavima ili za pristup različitim državnim i privatnim portalima (npr. prijava poreza, pristup dokumentaciji iz općinskih i sudskih ureda, pristup dokumentaciji iz socijalnih ustanova i sl.). Zatim široko je primjenjen za potpisivanje i razmjenu dokumentacije unutar i izvan institucija. Prednost ovog načina primjene kvalificiranog elektronskog potpisa s jedne strane je ušteda vremena (korisnik ne mora odlaziti u institucije da bi predao ili preuzeo dokumentaciju) i jednostavna uporaba (za obavljanje navedenih aktivnosti potrebni su mu samo certifikat i pristup računaru).

Arif Nanić kaže i kako ''treba biti svjestan da sam elektronski potpis bez adekvatnog pravnog i zakonodavnog okvira neće biti dovoljan za gospodarsku ekspanziju''.

''U korist digitalizacije u BiH zasigurno ide i prisustvo značajnog broja IT kompanija koje mogu u velikoj mjeri podržati razvoj aplikacija za različite svrhe. Bojazan svakako ostaje na zadržavanju stručnog kadra u BiH, posebno programera, jer je ovo vitalni resurs u procesu digitalizacije. To je zadaća države, ali i poslovnog ambijenta u kojem mladi ljudi u BiH trebaju da vide svoju perspektivu'', kaže direktor Agencije za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA).

E-uprava i strana ulaganja

Zadaće države su očito mnogobrojne, ali kada je u pitanju njihova realizacija – tu možemo izgleda računati samo na sporost i složenost svih procesa koji nas trebaju približiti Europskoj uniji i standardima kojima se te zemlje vode.

Tako je npr. prema istraživanju UN-a, BiH na pretposljednjem mjestu u Europi prema indeksu razvijenosti E-uprave. Struka je mišljenja, kako ni nova moderna legislativa o elektronskoj identifikaciji ne bi donijela mnogo više, kada je u pitanju elektronski potpis.

''Problem nije samo u nemanju moderne legislative, već u činjenici da se ni postojeća nije koristila, odnosno da se opstruirala implementacija Zakona o elektronskom potpisu godinama i da se sada, kada imate sve uvjete da razvijete e-upravu, na tome ne radi i ne izdvajaju se adekvatni resursi'', objašnjava izvršni direktor Centra za politike i upravljanje Adis Muhović.

Njegovo mišljenje dijeli i Berislav Kutle, koji smatra da prije svega treba pojasniti ljudima što sve čini E-upravu.

Naime, to podrazumijeva cjelokupni redizajn velikog broja poslovnih procesa i reformu upravljanja na svim razinama vlasti, organa i institucija korištenjem informacionih i komunikacionih tehnologija.

Sve ovo za posljedicu ima povećanje učinkovitosti i kvalitete javnih usluga prema fizičkim i pravnim licima, ali i unaprjeđenje radnih procesa i pravovremenu razmjenu informacija unutar i između institucija javne uprave.

''U ovom kontekstu ne mislim da bi izmjena važećeg zakonskog okvira isključivo za primjenu elektronskog potpisa sama po sebi donijela mnogo više. Međutim ono što jeste potrebno su unaprijeđeni zakoni i podzakonski akti kojima će se omogućiti izdavanje elektronskih dokumenata, interoperabilnost različitih servisa, kao i elektronska interakcija između tijela javne uprave i građana pri čemu prije svega mislim na osiguravanje boljih digitalnih servisa građanima i gospodarstvu, kao i obavezivanje javnog sektora na pružanje elektronskih usluga'', kaže Kutle ispred Udruženja banaka BiH.

Kada se govori o E-upravi i privlačenju stranih ulaganja, istraživanje koje je rađeno na 178 zemalja pokazuje da su zemlje sa većim stupnjem razvijenosti E- uprave privukle veći iznos direktnih stranih ulaganja u razdoblju između 2003. i 2018. u odnosu na zemlje koje nemaju razvijene usluge E - uprave.

Činjenica je i da BiH stalno 'priziva' strane investitore ali po pitanju stvaranja adekvatnog poslovnog okruženja za njihovo privlačenje – čini vrlo malo. Riječi i dijela opet nisu podudarni.

Deklarativno za EU put

U BiH su politički diskurs i djelovanje potpuno odvojeni. S jedne strane se političari deklarativno izjašnjavaju da su za EU put, za veće zapošljavanje i podizanje kupovne moći, za kreiranje ambijenta u kom će domaći i strani investitori rado ulagati i oplođavati svoj kapital. S druge strane se ne događa puno kada treba djelovati i ulagati novac u ta deklarativna opredjeljenja.

To se odnosi na usklađivanje i implementaciju zakona u skladu sa EU normama, kreiranje poreznih politika i smanjenje administrativnog i fiskalnog opterećenja privatnog sektora.

''Sasvim je normalno da će investitor odabrati da svoj novac uloži u zemlju koja je digitalizirala upravu, jer takve zemlje se dobro rangiraju, kako u očima svojih preduzetnika, tako i na međunarodnim ocjenama poslovnog ambijenta. A prvo je mnogo važnije, jer tim multinacionalne kompanije će vjerojatno uzeti izvještaj međunarodne ekonomske ili finansijske institucije kako bi procijenio u kojoj zemlji nema prepreka pri otvaranju tvrtke, dobijanju dozvola, plaćanju poreza, evidentiranju svih promjena, gdje su troškovi manji, porezi povoljni, politička situacija stabilna, a investicija sigurna od ucjena i oportunističkog ponašanja lokalnih moćnika'', objasnio je Adis Muhović.

Digitalizacija društva, te razvoj E-uprave u BiH je očigledno mnogo veći izazov nego što je to slučaj u ostalim zemljama.

''Koraci koje Bosna i Hercegovina pravi u tom pravcu su zanemarivi u odnosu na brzinu kojom se razvija digitalno društvu u okruženju, iako svakodnevno svjedočimo malim pomacima'', napominje Berislav Kutle.

A upravo bi digitalizacija javne uprave stvorila dobre uvjete da gospodarstvenici posluju slobodno, jednostavno, brzo i povoljno.

''Ukratko, da bi cijela ova priča zaživjela u operativnom smislu, zakonodavac mora propisati pravila ponašanja. Stoga se nadam što skorijoj stabilizaciji političke klime, a potom i stavljanju ove teme na listu prioriteta regulatora. Od toga će zavisiti dinamika digitalizacije u našoj zemlji'' zakjučio je Arif Nanić priču oko digitalizacije i elektronskog potpisa u BiH.