Titov bunker
Posjetili smo: Nekada strogo čuvana vojna tajna, danas umjetnička instalacija
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Više od 38 000 domaćih i stranih turista prošle je godine posjetilo nekadašnji vojni kompleks pored Konjica, Armijsku ratnu komandu ili ARK/D-0 (D-0 je oznaka tajnoti). Vojni objekt, poznatiji kao Titov bunker, izgrađen je u SFR Jugoslaviji. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Više nije u nadležnosti Ministarstva obrane BiH.
Protekle nedjelje kada smo bili u posjeti ovom objektu koji je u bivšoj državi bio najveća vojna tajna, susreli smo brojne turiste kako iz susjednih zemalja i svijeta. Posjeta ovome bunkeru koji je sagrađen kao sklonište za predsjednika Tita, njegovu obitelj i bliže suradnike u slučaju atomskog rata, moguć je u više termina, a prethodno je potrebno rezervirati ulaznice koje se prodaju po cijeni od 20 KM.
Ulazi se u skupinama. Svaka skupina ima svoga vodiča koji vas provede kroz kompleks prostorija u kojima se nalaze spavaonice za vojnike, rezervoari za vodu, crpne stanice, komunikacijski centar, kuhinje, mašinski dio sa agregatima, uređajima za pročišćavanje zraka, konferencijskih sala, ureda i soba za generale i samoga Tita.
Obilazak kompleksa traje oko sat vremena, ovisno koliko ste zainteresirani za umjetnost. Naime, u Bunkeru je trenutno postavljeno mnoštvo umjetničkih instalacija. Većina posjetitelja koja je bila s nama u obilasku nije krila razočarenje što je ovakav dio povijesti nekadašnje države i njezine vojne moći pomiješan sa modernom umjetnošću. Mnogi su posjetitelji ostali razočarani jer su vjerojatno očekivali mnoštvo vojnih stvari iz ''onoga vremena''. Nažalost, toga je jako malo.
Titov bunker sada služi kao kompleks koji je transformiran u ''prestižnu regionalnu kulturnu instituciju na čelu nastanka novih umjetničkih trendova''. Da citiramo sa jedne od stranica, ovaj ''Projekt ima za cilj očuvanje kulturne baštine i istorijske strukture, kao i za stvaranje umjetničke vrijednosti i ponovno uspostavljanje slomljene veze između umjetnika i kreativnih ljudi u regiji''.
Ipak, obilazak Bunkera bez dodatnih upoznavanja sa umjetničkim instalacijama traje oko sat vremena i vjerujte mi kako dosta toga ima za vidjeti.
Malo podataka o ARK/D-0
Radovi na objektu su trajali od 1953. do 1979. godine. Bunker je napravljen unutar brda u podnožju planine Zlatar. ARK (Armijska ratna komanda) je najveće atomsko sklonište, i jedan od najvećih podzemnih objekata ikada izgrađenih u bivšoj Jugoslaviji. Gledajući sa izvana, vidite samo tri obične kuće okružene prirodom. Međutim, te tri kuće su više od 50 godina skrivale tajnu o najvećem vojnom objektu, trećem po značaju u bivšoj SFRJ.
Za više od deset godina nakon njegovog završetka, to je bio najstrože čuvana vojna instalacija u zemlji. Svi građevinski radnici su pažljivo odabirani i provjereni, potpisivali ugovor šutnje, a svi članovi osoblja prolazili su najveću sigurnosnu provjeru. Godine 1979., posao je završen nakon 26 godina uz potrošenih 4,6 milijardi tadašnjih američkih dolara.
Ovaj objekt je u slučaju rata trebao biti centar vojnih operacija (skloništa za Štab vrhovne komande). Ovaj objekt koji podsjeća na labirint, sa svojih više od 100 prostorija bi osigurao nesmetan život 350 ljudi u vremenu od 6 mjeseci.
Po službenoj dužnosti, samo četiri zapovjednika su znala za postojanje bunkera. Od svoga završetka 1979. godine, u bunkeru se nalazila samo manja postrojba od 16 vojnika koji su održavali bunker. Nedaleko od bunkera nalazila se vojarna s većom postrojbom vojnika koja je pored osiguranja služila i kao kamuflaža za samo postojanje bunkera.
Na kraju obilaska, vodič nam je spomenuo i podatak da su vojnici JNA 1992. godine prilikom povlačenja dobili naredbu da miniraju i unište ovaj bunker. Navodno, dva vojnika su se oglušila na ovu naredbu i tako je sačuvan ovaj objekt.
Ipak, na internetu smo pronašli neke druge podatke. Za list Oslobođenje, prošle je godine Hilmo Kovač, koji je bio starješina u puku nadležnom za D-O, izjavio kako prilikom povlačenja JNA nikada nije planirala da minira ovaj objekt. On je u razgovoru za ovaj list rekao kako komanda Sedme, a poslije i Druge vojne oblasti u Sarajevu, nije imala nikakve nadležnosti nad ovim objektom.
''Objekt jer je bio u isključivoj kompetenciji SSNO-a (Savezni sekretarijat za narodnu odbranu) i bez odobrenja tog organa nitko nije mogao ući u D-O, pa ni generali iz komande vojne oblasti na čijoj se teritoriji nalazio. Poslijeratne priče o tome da je komandant vojne oblasti u Sarajevu nešto mogao narediti u vezi s ovim objektom jednostavno nisu točne'', rekao je Hilmo Kovač koji je u JNA bio kapetan prve klase u 351. puku veze.
