Država u kojoj su zabranjene predugačke brade, glasno plakanje i proslave rođendana

Tekst članka se nastavlja ispod banera

Azijska država Tadžikistan, koja se smjestila između Afganistana, Uzbekistana, Kirgistana i Kine glasi kao jedna od zemalja kojoj zabrane nisu strane. I dok su neke od zabrana povezane sa strahom od vjerskog ekstremizma, druge je teže dokučiti.

Krajem 2015. Tadžikistan je zabranio Novu godinu u školama i na sveučilištima. Privatno, tadžikistanskim obiteljima i dalje je dopušteno slaviti, iako postoje i ograničenja za privatne proslave pa bi trebalo slaviti tiho i skromno.

Prije nekoliko godina policija je agresivno rastjerala okupljanje mladih koji su slavili hinduistički proljetni festival Holi u Dušanbeu s obrazloženjem da tako nešto nije u skladu s muslimanskim običajima. prenosi Punkufer. 

Ništa od rođendana 

No kad Bog zatvori vrata, otvori prozor pa Tadžikistanci imaju druge proslave. Dan predsjednika se obilježava 16. studenog, Dan zastave 24. studenoga, a Dan nacionalnog jezika rezerviran je za 5. listopada, koji slučajno pada na rođendan predsjednika Emomalia Rahmona.

Vrlo malo ljudi u Tadžikistanu ionako slavi Holi, ali nakon policijskog pritvaranja maskiranih duhova i vampira koji su obilježavali popularniju Noć vještica nema niti zabave s bundevama. Srećom, na proljeće je dopušten Novruz, prvi dan proljeća i početak godine prema perzijskom kalendaru.

Oni koji su dovoljno hrabri da proslave rođendan u tadžikistanskom kafiću ili restoranu slobodno mogu odvojiti i nešto novca za kaznu. Prije nekoliko godina Amirbek Isayev naučio je lekciju o zabrani proslava na teži način, nakon što je morao platiti kaznu koja bi u našoj valuti iznosila više od 4500 kuna što je u Tadžikistanu ogromna svota.

Ključni dokaz bila je fotografija na Facebooku koja prikazuje slavljenika i tortu. Proglašen je krivim bez obzira što je i konobar rekao na sudu kako Amirbeku nitko nije čestitao rođendan.

A ni suknje 

Kako se ne smiju slaviti rođendani, tako su i veće svadbe zabranjene, a i na sprovodima vrijede posebna pravila. Tradicionalno naricanje, glasno plakanje i ostali detalji koji su se vezali uz tadžikistanske običaje pokazivanja tuge su također nedavno ukinuti.

Osim osjećaja, u Tadžikistanu je i pokazivanje tijela ograničeno. Kratke suknje odavno su zabranjene u školama, a na njih se ne gleda blagonaklono i na ulicama. Vlada osuđuje i odijevanje koje nije u skladu s tradicijom i poziva na odijevanje nacionalne odjeće. To znači i da se hidžab izbjegava, osobito u državnim i obrazovnim ustanovama.

Muškarcima se pak kratke hlače nikako ne preporučuju, baš kao niti dugačke brade. Iako nisu izričito zabranjene zakonom, vjerskim licima, koji svojim primjerom određuju duljinu dlačica naloženo je da imaju bradu do najviše tri centimetra.

Službena imena 

Od 2016. godine građani moraju nazivati svoju djecu imenima iz službenog državnog registra u kojem nećete naći popularna arapska imena. Baš kao i djeca, i restorani moraju imati primjerena imena. Oni koji žele otvoriti talijanski restorana u Dušanbeu ne mogu ga nazvati Bella Italia ili nešto slično, jer zakon o državnom jeziku nalaže da restorani moraju imati tadžikistička imena.

Primjerice, indijski restoran Salaam Namaste prekršio je zakon i morao platiti kaznu. U svakom slučaju, Tadžikistan je doista kreativan kada je riječ o zabranama.