40. obljetnica
Međugorje: Od siromašnog sela, do hodočasničkog središta
Tekst članka se nastavlja ispod banera
Točno 40 godina prošlo je od Gospinih ukazanja u Međugorju. Brojka koja je donijela Međugorju, neseljenom mjestu u općini Čitluk – mnogo toga.
Prije ukazanja, Međugorje je bilo mjesto s tek nešto više od 1000 stanovnika. Siromašan i sasvim običan hercegovački kraj.
Sad je Međugorje mjesto sa skoro 3000 stanovnika - bogato mjesto, naravno, zahvaljujući vjerskom turizmu i tome što je postalo hodočasničko središte za milijune ljudi.
Prvotni šarm Međugorja
No, vratimo se na početke. Idealna mediteranska klima koja je karakteristična za područje južne Hercegovine – učinila je ovo mjesto posebno pogodnim za boravak turista.
Od 1981. godine i fenomena ukazanja Djevice Marije, ovo hercegovačko mjesto uz Sarajevo, jedno je od najposjećenijih turističkih centara BiH, koje godišnje obiđe oko milijun i pol hodočasnika iz cijelog svijeta.
Pročitajte još
Za razliku od marijanskog svetišta u francuskom Lourdesu, koji je sa svojih šest milijuna turista-vjernika godišnje postao pravi komercijalni raj za domaće ugostitelje, Međugorje je još uvijek zadržalo svoj prvotni šarm, u kojem hodočasnici nalaze mir u vjeri.
Središte okupljanja je crkva sv. Jakova u centru mjesta.
Inače, Međugorje se prvi put spominje 1599. godine, u povijesnim dokumentima, kao autonomna župa. Sadašnja župa osnovana je 1892.godine i posvećena je sv. Jakovu, zaštitniku hodočasnika. Današnja župna crkva dovršena je 1969. godine i posvećena je Sv. Jakovu Zebedejevom.
Povijesne činjenice
Ako je suditi po pećinama koje postoje na području Brotnja, pa i župe Međugorje, nije isključeno da je na tom području čovjek živio još u starije kameno doba. Iz mlađeg kamenog doba postoje materijalni dokazi o postojanju predilirske kulture i civilizacije na tom području.
Od kraja 6. st. u ovim se krajevima naseljavaju Hrvati. Brotnjo tvori jednu plemensku političko-teritorijalnu jedinicu županiju s plemenskim županom na čelu.
O povijesti na ovom prostoru dalo bi se još dosta toga napisati. Ali ova značajna obljetnica obvezuje sve one koji teže molitvi i pomirenju, kako u osobnom životu, tako i u društvenoj zajednici, da o Međugorju govore najviše u konktekstu Boga, ljubavi, svetosti, praštanja, molitve, nade ali i turizma. Jer Međugorje je upravo sve to - mjesto molitve ali i turistički magnet za posjetitelje iz cijelog svijeta.
Money, money
Prema nekim podacima svake godine Međugorje ostvari 90 milijuna eura ukupnog prihoda i 1,9 milijuna noćenja.
Kalkulacije kažu i da je ukupni prihod Međugorju za proteklih nešto više od tri desetljeća iznosio je 2,85 milijardi eura, a smještajni su kapaciteti zabilježili 65 milijuna ostvarenih noćenja.
Tako je vjerski turizam zapravo vrlo unosna djelatnost i u slučaju Međugorja ne trpi zbog prijepora o tome treba li ono i službeno biti priznato kao marijansko svetište.
Procjena je i kako prosječan turist-hodočasnik dnevno u Međugorju ostavi po 43 eura, no država od toga nije imala posebne koristi. Čak 68 posto tog prometa, zaključci su pojedinih analiza, završilo je u džepovima neregistriranih pružatelja ugostiteljskih usluga.
Centar vjerskog turizma u BiH
Iako službeni Vatikan još uvijek sumnja u autentičnost ukazanja, a papa Franjo je već nekoliko puta ponovio kako prava Gospa ne šalje svaki dan poruke - ipak, ovo nije utjecalo mnogo na broj turista i vjernika u Međugorju. Sve do izbijanja pandemije.
Naime, do pojave koronavirusa svaka sezona u malom hercegovačkom mjestu je bilježila rast broja turista-hodočasnika u odnosu na prethodnu, jer Međugorje je centar vjerskog turizma u BiH.
Pročitajte još
No, s pandemijom se sve promijenilo. Kao i svugdje u svijetu. Nema putovanja, nema dolazaka, nema novca – ostaje samo molitva za zdravlje bolesnih.
Ulice puste, ljudi nema, sve zatvoreno – dogodio se krah. Kao i svi drugi gospodarstveni sektori, tako je i ovaj pao na dno. Očekivalo se pak da će s pojavom cjepiva sve krenuti na bolje, ali i to nam ne ide. Cjepivo dakle. Dobivamo ga na kapaljku, a Vijeće ministara BiH je nedavno razljutilo sve turističke djelatnike Međugorja i to zbog PCR testova koji moraju posjedovati svi pri ulasku u zemlju. Osim bh državljana, te onih iz susjednih zemalja. To je izazvalo brojna 'redovna' politička prepucavanja, koja nisu donijela ništa konkretno za turizam.
'Što će biti, ni babe gatare ne znaju'
Jer ako nema hodočasnika iz cijelog svijeta, nema ni prihoda, nema ni 'života' u Međugorju. Dakle, prošla sezona je u potpunosti propala.
Željko Vasilj iz tamošnje Turističke zajednice ranije je kazao da su svi u gotovo stopostotnim gubicima, te da je kriza izazvana pandemijom korona virusa ogroman financijski udar na Međugorje, ali i da će brzo biti i spremni knjigovodstveno otpisati 2020. godinu.
''Kompletno Međugorje isključivo živi od turizma i za turizam. Sve usluge koje se ovdje daju su u funkciji turističkog sektora i svi su u sto postotnim gubicima, jer praktično možemo reći da sezone nije ni bilo'', rekao je Vasilj ranije.
U postpandemijskom razdoblju, kaže ni babe gatare ne mogu odgonetnuti što će biti.
Podsjetimo, Međugorje je do vremena pandemije koronavirusa svake godine posjećivalo između oko 1,5 milijuna turista/hodočasnika.
